DEGAS U KLOVIĆEVIM DVORIMA Slobodniji i moderniji kipar nego slikar

Nakon Atene, Plovdiva, Sofije, Tel Aviva i Valencije u Zagrebu stižu 74 Degasove skulpture, autorov ukupni skulptorski opus. Djela su nastajala dvadeset godina i Degas ih za života nikad nije javno pokazao.

U zagrebačkim Klovicevim dvorima 15. ožujka, upravo na tridesetu godišnjicu otvorenja muzeja, otvara se izložba skulptura Edgara Degasa, pokrenuta na inicijativu Ine Pouant, direktorice Francuskog instituta. Izložba putuje već neko vrijeme i nakon Atene, Plovdiva, Sofije, Tel Aviva, Valencije dolazi s Cipra. Sadržava 74 Degasove skulpture koje su ujedno autorov ukupni skulptorski opus ostao nakon njegove smrti. Djela su nastajala dvadeset godina i Degas ih za života nikad nije javno pokazao. Iznimka je ‘Mala balerina od 14 godina’, koju je izložio 1881. i koja je izazvala mnogo kontroverzija te pobrala loše kritike. Autorica izložbe Marina Viculin objašnjava to neobičnošću načina modeliranja skulpture za Degasovo vrijeme, ali i time što mala balerina nije bila lijepa. Publika još nije bila spremna na takav izrazaj. Također je zanimljiv podatak da je umjetnik za života imao samo dvije samostalne slikarske izložbe.

Naime, Degas je u skulpturi slobodniji i moderniji negoli u svojem slikarstvu. Sloboda kojom su izrađene skulpture asocira na pedesete godine dvadesetoga stoljeća, a ne na kraj devetnaestoga, kad ih je izradio. Originalna skulptura imala je kosu i bila je napravljena od konjskog repa – kaže Viculin i nastavlja: – Te su skulpture.

Dan svetog Patricka, 17. ožujka, u Dublinu je nalik na kolovoz u Parizu i Zagrebu ili pak vikend u Beču i New Yorku. Građani toga grada tad masovno napuštaju svoj grad i mjesto prepuštaju izletnicima željama šopinga i zabave te njihovim često nimalo urbanim navikama. Oni koji vole gomitu, gužvu i pijančevanje, koje traje i po četiri dana, ‘Paddyjev dan’ u Dublinsu ipak ne bi smjeli propustiti. Ove godine službena proslava irskoga zaštitnika počinje 16. i traje do 19. ožujka. Treba računati na to da će tradicionalna parada biti još ‘luđa’, ‘pubovi’ još puniji, sportske i kulturne aktivnosti još neočekivane. Još se pouzdano ne zna jedino hoće li i ugoštajevi svoje cijene ostaviti na lanjskim razinama. Tad je, primjerice, cijena ribljeg odreska dosezala 11 eura.

To što su crticu iz života Marilyn Monroe dobro prihvatile i publika i kritika uopće ne začuđuje jer je teško naći vrijeme u ljudskoj povijesti povoljnije za naricanje nad teškim, hudićim sudbinama ovih ili onih ljudi, pogotovo poznatih. Danas nema ništa atraktivnije od patnika, a reminiscencije naivnog i mladog trećeg asistenta Laurencea Oliviera o kratkom vremenu provedenom s Monroe tijekom snimanja filma ‘Princ i plesačica’ upravo je takav film. Dosadan nakon 50-ak minuta, ‘Moj tjedan’ kombinira nekoliko prastarih motiva od kojih je svaki u nekom trenutku bio film za sebe, poput mladenačke zaljubljenosti, odnosa između poznatih i nepoznatih, muke ‘celebrityja’, muke Marilyn Monroe ‘per se’, odnosa između stare škole i novih trendova, suprotnosti čvrsta osoba – krhka osoba ili siroče – manipulatorica itd., sve bez dogradnje, nove vrijednosti ili dorade. Sve u svemu, ništa posebno, dapače, malčice isprazno i dosadnjikavo, uz podosta ponavljanja.

Iz Zagreba u Peterburg. Zaklada Degasove zbirke ‘M. T. Abraham’ vezana je uz Tel Aviv iako joj je sjedište u Parizu. Danas se umjetnikove skulpture smatraju važnijim dijelom njegova opusa. Edgar Degas rođen je u Parizu u imućnoj obitelji, kao sin bankara talijanskog podrijetla i Kre-olke iz New Orleansa koja je umrla kad je Edgaru bilo samo 13 godina. Od njega se, kao i od svih mladih plemića, očekivalo da studira nešto ‘ozbiljno’, no on je imao druge planove. Formalno školovanje napustio je s dvadeset godina i otišao u Pariz studirati slikarstvo na Likovnoj akademiji. U opusu se pretežito bavio prizorima iz kazališta i s konjskih utrka. Posljednje godine života proveo je gotovo slijep, besciljno lutajući ulicama Pariza; umro je 1917. Nakon Zagreba, gdje će se izložba njegovih skulptura zadržati do 13. svibnja, odlazi u Ermitaž u St. Peterburg. Ondje će se naći i djela umjetnika poput Arpa, Giacomettija i drugih.