Posao budućnosti oko kojeg se okreće četiri posto BDP-a

Na stranu teorije urote. U Hrvatskoj industriji utemeljene na autorskom pravu, prema nedavnom istraživanju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV-a), na godinu generiraju oko 4,3% BDP-a i ukupno 4% posto ukupno zapoštenih (usporedbi radi, treba istaknuti da npr. hoteli i restorani zajedno, prema istom istraživanju, na godinu generiraju oko 3,59% BDP-a, a obrazovanje oko 4,5% BDP-a). Nije čudno što problematika plijeni pozornost.

Kao i u restriktivnim zakonima poput SOPA-e i PIPA-e, tako je i u autorstvu SAD otišao najdalje, 10 posto zarađe na proizvodu u startu ide pravnica. U Hrvatskoj je situacija ipak malo drukčija, 15-ak pravnika s područja autorskih prava lijepo živi i k tome im je posao posljednjih mjeseci porastao.

Sinonim za autorsko pravo u RH jest ZAMP, preko kojeg se ostvaruje ponajprije kolektivna zaštita glazbenih autora, no zbog svoje opremljenosti i ostalih sedam udruga (diskografi, filmši, novinari, književnici itd.) ZAMP-u povjeravaju administrativno vođenje podataka i plaćaju mu 20-ak posto provizije od naplaćenih naknada. ZAMP u svojoj evidenciji ima više od dva milijuna hrvatskih i inozemnih autora glazbenih djela koje zastupa. Na godinu se isplaćuje više od 80 tisuća različitih inozemnih i hrvatskih autora i ostalih nositelja prava, a njihovi honorari obraćavaju se ovisno o količini i načinu korištenja djelom. Postoje indicije da u Hrvatskoj 10-ak glazbenih autora vrlo pristojno živi od autorskih prava (poput Arsen Dedića i Gibonija), a ostali se zadovoljavaju mrvicama. No vrijednost je njihova boda definirana pravilnicima njihovih udruga putem kojih ostvaruju kolektivnu zaštitu, koje autori izglasavaju na skupštini, i kad bi te pravilnike udruge javno objavljivale, bilo bi manje sumnji i indicija.

Tko god se bavio javnim produciranjem glazbe ili filmova, ne želi se zamjeriti ZAMP-u.

• HDS ZAMP tek kao krajnju mjeru, nakon pisanih opomena i upozorenja, poseže za sporovima pred Trgovačkim sudovima, kojih ipak, nažalost, na godinu pokreće nekoliko stotina. U ovom trenutku šteta, odnosno nepodmirenina višegodišnja dugovanja, iznose nekoliko desetaka milijuna kuna – ističe Neven Marčec, direktor ZAMP-a.

Zaštita se umjetnicima u Hrvatskoj pružala još za Austro-Ugarske. Naravno, sve je počelo zaštitom književnih djela, odakle je u svijetu nastao popularni ‘copyright’.

U doba Jugoslavije autora nije štitila država, nego su se problemi rješavali privatnim tužbama. Takav sustav, s obzirom na komunistički režim, bio je prilično napredan usporedimo li ga sa SSR-om, u kojem se autorsko pravo kao individualno pravo nije priznavalo. Perjanica autorskog prava u Jugoslaviji bila je Hrvatska autorska agencija koju je 90-ih privatiziralo odvjetničko društvo Hraste i partneri.

• Potkraj 80-ih i početkom 90-ih u Hrvatskoj se dogodila ekspanzija divljih videoteka, još nije bilo originalnih distributera i nitko nije imao snage gonići prekršitelje jer se piratstvo ubrajalo u domenu privatnih tužbi. Sve do 1993., kad je izmijenjen i dopunjen Zakon o autorskom i srodnim pravima, što su inicirali današnji predsjednik Ivo Josipović i Gvozden Vidović, bivši vlasnik Broadway kina, objašnjava Zoran Vujasin koji je u to vrijeme bio na čelu Odjela za gospodarski kriminalitet u Državnom odvjetništvu i s policijom koordinirao prvu antipiratsku akciju ‘Autor 1’. Akcija se u tri mjeseca provela na području cijele Hrvatske, privedeno je sto-tinjak ljudi i zaplijenjeno milijun i pol videokaseta. Svjetska filmska industrija gubila je 18 milijardi dolara na godinu zbog piratstva – od toga je internetska piratizacija uzela 7,1 milijardu. To nije zarada od piratstva, nego izmakla dobit industrije zabave.

Prema podacima MUP-a, prošle je godine zbog kršenja autorskih i srodnih prava zabilježeno 413 kaznenih djela u RH, što je 30-ak manje nego proteklih godina.

ZAMP je prema Zakonu monopolist i većina stručnjaka i autora slaže se da je to najbolji način administriranja kolektivnog prava. Međutim, od sljedeće godine Hrvatska ulazi u EU i svaki će autor moći izabrati bilo koju europsku agenciju da štiti njegova prava, isto kao što će hotelijeri ili ugostitelji moći plaćati francuskom ili njemačkom ZAMP-u za javno priopćavanje autorskih djela. ZAMP, međutim, ima ugovore sa 100-tinjak udruga diljem svijeta. Udruga koja zastupa autore može ostvarivati sudsku zaštitu preko odvjetničkog uređa koji radi za ZAMP, a on ima dovoljno novca da si priušti od tri do četiri godine sudskog postupka.