DOTCOM Najpoznatiji online pirat pozivao je nove susjede na kavu i kokain

Izbor podnih obloga uvelike utječe na konačni izgled svakog prostora – uza zidne obloge, vrata i prozore te instalacije, podne obloge također spadaju u tzv. trajni dio interijera, stoga je poželjno izabrati što kvalitetnije materijale koji će, uz neizostavnu estetsku komponentu, podizati i realnu vrijednost vašeg doma. Uz ‘klasike’ od drva, gline i kamena, koji već stoljećima ‘stanuju’ u našim interijerima, danas su sve traženiji lijevani podovi. Jedan od takvih je i onaj betonski, koji sve češće izlazi iz tvorničkih hala i dobiva svoje mjesto u stambenim ili poslovnim prostorima, a može se ulijevati na mjestu ili se postavlja u obliku gotovih betonskih ploča. Osim u prirodnoj boji, dodavanjem obojenog pijeska ili boje u samu smjesu, ili pak naknadnim bojenjem površine, atraktivno je podno rješenje za suvremeno uređene prostore, posebno one veće kvadrature, kojima će osigurati jedinstven vizualni dojam.

Sve povezano s likom Kima Schmitza, alias Kima Dotcoma, priča je za kakav holivudski ‘blockbuster’. Hakirao je NASA-u i Pentagon, varao na burzi, a u Hong Kongu osnovao je piratsku internetsku kompaniju Megaupload. Stranica je imala više od 150 milijuna korisnika i 50 milijuna dnevnih posjeta – samo je prošle godine zaradila 42 milijuna dolara. Dotcom je potkraj veljače pušten iz zatvora uz jamčevinu, na redu su skupi odvjetnici. Ko bi rekao da život informatičkog tajkuna može biti tako uzbudljiv, možda je najbolji opis medijske prašine koja se dignula oko Kima Dotcoma, točnije Kima Schmitza, vlasnika pretprošli mjesec ugašenog Megauploada, internetske stranice za dijeljenje sadržaja. Čovjek je nakon uhićenja 20. siječnja na Novom Zelandu postao prava zvijezda, o čijem se raskalašenu bogataškom životu sad zna gotovo svaki detalj. Premda se potkraj prošlog mjeseca situacija nije činila obećavajućom, toplije vrijeme donijelo je i prve pravne pobjede za čovjeka kojeg jedni smatraju utjelovljenjem internetskog piratstva, a drugi borcem za slobodan protok informacija.

Sud na Novom Zelandu u veljači mu je odobrio izlazak iz zatvora uz jamčevinu, iz drugog pokušaja, tako da će Kim Dotcom odluku o eventualnom izručenju SAD-u, slijedom čije je tjeralice uhićen u spektakularnoj akciji ravnog onoj hrvatske policije u slučaju privođenja Josipa Boljkovca, dočekati na slobodi, u kućnom pritvoru. Koliko se dobro živjelo, pokazuje podatak da je od suda zatražio 185 tisuća dolara na mjesec da bi financirao svoje životne navike i tisuće dolara za telefon jer mu je do daljnjega zabranjeno koristiti se internetom. Odobreno mu je ‘samo’ 26,5 tisuća dolara. Na naknadu ima pravo zato što mu je imovina zaplijenjena. Svoj je izračun opravdao životnim troškovima, koji su u njegovu slučaju nešto veći od onih prosječnog Novozelandačina – samo je prošle godine Dotcom zaradio 42 milijuna dolara. Valja platiti najam vile, dadilju, osobne pomoćnike, tjelesne čuvare, pazi-kuću… Nije jeftino danas biti otac troje djece s blizancima na putu. Kim Dotcom, njemački državljanin poznat i pod imenom Kim Tim Jim Vestor, optužen je u Americi za vođenje skupine koja je od 2005. prikupila 175 milijuna dolara kopiranjem i distribucijom glazbe, filmova i ostaloga zaštićenog materijala bez pristanka vlasnika prava na te sadržaje, oštetivši ih pritom za 500 milijuna dolara.

U svom je dvorcu na Novom Zelandu u blizini grada Auckland 20. siječnja uhićen u policijskoj akciji koja je uključivala 70-ak policajaca i dva helikoptera, da bi se zadivili kolege iz FBI-a i vjerojatno zato što na Novom Zelandu riječno imaju priliku koristiti se svom tom opremom i ljudima, u prilično neobičajenim okolnostima za vlasnika internetske stranice. Prema policijskom izvješću, Dotcom je nakon dolaska službenika pobjegao u svoj zabačeni dvorac, aktivirao elektroničke brave i zabarikadirao se u posebnu sigurnu sobu u kojoj je jake snage novozelandskog MUP-a dočekao s odrezanom sačmaricom kad su, napokon, nakon šest sati provalile u nju. Možda i najveće uzbuđenje od postojanja Novog Zelanda. Prema Dotcomu, policija je bila nepotrebno gruba. ‘Udarili su me u glavu, udarali su me na podu. Jedan tip stajao mi je na ruci koja je kvarila’, prepričao je Dotcom.

Amerikanci su se žalili na sudsku odluku o puštanju uz jamčevinu, ustvrdivši da postoji velika mogućnost za bijeg čovjeka koji ima nekoliko različitih putovnica, dovoljno novca, pristup raznim prijevoznim sredstvima i povijest bježanja. Prije devet godina, naime, pobjegao je u Tajland pred optužbama njemačkih vlasti za prijevaru. Sudac je žalbu odbio smatravši da su elektronička narukvica i mnogo drugih ograničenja dovoljno jamstvo njegova ostanka. Odluku o izručenju Dotcom će dočekati u društvu još trojice suradnika uhićenih u akciji (Finn Batato, Mathias Ortmann, Bram van der Kolk). Pravnici očekuju rastezanje bitke za izručenje do maksimalnog broja žalbi, odnosno do najvišeg suda.

Osim optužbe za piratstvo Amerikanci ga u slučaju koji nazivaju ‘megaurotom’ terete za reketarenje i pranje novca, zbog čega bi u slučaju izručenja i osude mogao dobiti i 50 godina zatvora, koliko i mnogi teški prijestupnici poput okrutnih ubojica ili silovatelja. Ipak, dobro je poznato da u Americi nema težeg zločina od uzimanja tuđe love, začuđuje samo što u igri nisu injekcija ili vrući stolac. Tužilaštvo u Americi tvrdi i da je promet preko Megauploada na vrhuncu bio čak četiri posto ukupnoga globalnog internetskog prometa. Dotcom se brani tezom da je samo omogućivao pohranu podataka i da se sadržaj uvijek uklonio na zahtjev vlasnika autorskih prava. Njegovi su protuargumenti bili i plan pokretanja legalnog servisa za razmjenu glazbe u dogovoru s vodećim izdavačkim kućama te činjenica da nisu svi sadržaji na njegovu servisu bili ilegalni. Pomaže i svojedobno pojavljivanje hip-hoperskih zvijezda P Diddyja, Will.I.Ama i Kanye Westa u promidžbenom spotu za Megaupload. Zaplijenjena imovina uključuje 18 luksuznih automobila, među njima i ružičasti cadillac (od kojih su neki, navodno, imali tablice s natpisom ‘MAFIJA’ i ‘BOG’), umjetnine, elektroničku opremu i devet milijuna dolara gotovine te mnogo bankovnih računa. U trenutku uhićenja navodno je imao 59 kreditnih kartica na 13 različitih imena. Njegov odvjetnik poslije je objasnio da čovjek skuplja kreditne kartice i da ih većina ne vrijedi.

Rat protiv piratstva i načelne rasprave o definiciji piratstva ove su se godine razbukali. U Americi se pokušala progurati nova regulativa koja bi institucijama omogućila vrlo široke ovlasti u hvatanju pirata (PIPA, SOPA), no propala je nakon pritiska javnosti i industrije. Sličnu sudbinu doživljava i globalna varijanta ACTA. Dotcom je, nedvojbeno, osebujan tip, no očito je da se od njegova slučaja namjerno pravi cirkus kao poruka ostalim internetskim gusarima. Pitanje je, ipak, koliko će pravnog sadržaja ostati kad se slegnu medijska pompa i institucionalni marketing. Dapače, upitno je i njegovo izručenje, bez kojeg cijela priča pada u vodu.

O njegovu specifičnom smislu za humor i neobičnom karakteru svjedoči e-poruka poslana susjedi France Komoroske nedugo nakon doseljavanja u pitomi novozelandski kraj, koja počinje sljedećom rečenicom: ‘Prije svega, želim vas uvjeriti da prisutnost kriminalca u susjedstvu nosi i neke koristi: naš novi lokalni pogon za pranje novca može vam pomoći u varanju na porezu, mreža međunarodnih insajdera može vam dati vrijedne informacije o dionicama, moje veze s drugim kriminalcima mogu pomoći ako imate problema s nekim nezgodnim susjedom.’ Na takvu provokaciju vjerojatno ga je natjerala otvorena sumnjičavost uglednog i mirnog susjedstva prema karakteru došljaka, odnosno njegovoj kriminalnoj prošlosti u Njemačkoj.

Ipak, u idućim recima Dotcom je bio ozbiljniji i zabrinutoj je susjedi objasnio da je sa svojom ženom i troje djece došao na Novi Zeland u miru i da je prije deset godina optužen za insajdersko trgovanje, ali da od tada ima čist dosje i uspješnu internetsku kompaniju s više od stotinu zaposlenih. E-poruka završava gostoljubivim pozivom k njemu na druženje uz kavu i kokain. Premda je Komoroske izrazila želju za kavom (glede kokaina nije se očitovala Reutersu), susret se nikad nije dogodio jer je Dotcom zahtijevao da s njom dođe druga susjeda – zato što su njih dvije vode ‘inkvizicije’ u Coatsvilleu (dotičnome mjestu). Dozvolu trajnog boravka, o kojoj su se nakon uhićenja počela postavljati pitanja, inače, Dotcom je doslovno kupio uloživši 10 milijuna novozelandskih dolara (osam milijuna američkih dolara) u državne obveznice, čime je prema zakonu stekao pravo na ostanak u zemlji.

Kad je riječ o pravnoj uvjerljivosti optužnice, mnogi stručnjaci nisu previše uvjereni u njezinu održivost. Novozelandski zakoni nalažu razmatranje kredibiliteta optužnice i njezine usklađenosti s odredbama novozelandskog zakona prema istom pitanju; američki zakoni protiv piratstva pak zahtijevaju dokazivanje namjere kopiranja i distribucije ilegalnog sadržaja. Drugo neće biti lako dokazati, zato bi i u slučaju izručenja i sudenja u Americi Dotcom mogao izboriti slobodu. ‘Njegov biznis nije reproducirao ili kopirao materijal kao što je navedeno’, izjavio je na sastanku njegov odvjetnik Paul Davison, dodavši da je vlasnicima prava bio omogućen pristup Megauploadu radi identificiranja ilegalnog materijala. Nakon zatvaranja Megauploada, stranice koja je imala više od 150 milijuna korisnika i 50 milijuna dnevnih posjeta, sve popularnija hakerska skupina Anonymous srušila je nekoliko internetskih stranica, uključujući one američkog Ministarstva pravosuđa i novozelandske policije.

Dotcom, rođen u Kielu, od samih je početaka pokazivao afinitet za računala i poduzetništvo, prodavanjem kopiranih igrica i hakiranjem putem telefona, a portfelj provaljenih sustava uključuje NASA-u, Pentagon i barem jednu veliku banku. Za hakiranje je uvjetno osuđen 1998., nakon čega kao savjetnik za sigurnost i ‘venture’-kapitalist zarađuje svoje prvo bogatstvo. Legenda kaže kako se tada hvalio da će biti najbogatiji čovjek na svijetu jer je pametniji od Billa Gatesa. U to vrijeme Dotcom stvara i medijsku sliku kakva o njemu danas vlada, sliku čovjeka koji voli ‘partijati’, voziti brze aute, družiti se s manekenkama i razbacivati lovor u društvu drugih njemačkih ‘homo novusa’. Ostat će zabilježena i njegova nagrada od deset milijuna dolara za svaku informaciju koja bi dovela do uhićenja Osame bin Ladena.

Kako došlo, tako otišlo, već 2002. Kim će se opet naći na sudu, ovaj put za najveće insajdersko trgovanje u njemačkoj povijesti. Prijevara je bila bolno jednostavna: kupio je posrnuo internetsku kompaniju i proširio glas kako će uložiti puste milijune u njezin oporavak, a kad je zbog toga vrijednost dionice naglo skočila, prodao je svoje, okrenuo milijun i pol eura i zbrisao u Tajland. Dotcom, i dalje Schmitz zapravo, dobio je 20 mjeseci uvjetno i globu od stotinu tisuća eura. Nakratko se smiruje i nestaje s pozornice a onda se 2010. pojavljuje na Novom Zelandu sa ženom, troje djece i novim preizmenom. Međutim, ni onde mu sreća nije potrajala.