Hrvatska treba postati poveznica između novog Istoka i šire regije

U Hrvatskoj ima svih sastojaka za ekonomski razvoj, ali da bi se on doista ostvario, treba ih zamiješati prema definiranoj metodologiji. Kad vas put nanese u Dubai, iznenadit će vas razvoj koji je ondje pokrenula nafta. Ali ne njihova – jer Ujedinjeni Arapski Emirati nemaju naftu. No ondje su pokazali da su sposobni razumjeti potrebe svoje regije i razviti usluge koje su zadovoljile te potrebe. Na pragu ulaska u EU Hrvatska je na prekretnici na kojoj treba razumjeti svoju ulogu u razvoju šire regije i udariti temelje vlastitog ekonomskog razvoja.

Ova je priča primjer za to kako se državica bez prirodnih resursa može ekonomski razviti i kako se može povući paralela sa sadašnjom situacijom te mogućim razvojem Hrvatske. Naime, UAE se nije razvio zbog toga što je imao naftu ili jaku industrijsku proizvodnju. Njegov se razvoj temeljio na prilici i spoznaji koju je država iskoristila, da posluži kao spojna točka između zemalja u okružju i razvijenog Zapada koji je ondje želio poslovati. Emirati su se nametnuli kao uslužna platforma, odnosno spojna između zemalja u regiji i razvijenog Zapada. Ukinuli su poreze, omogućili zapadnjački način života i snažno razvijali financijski sektor, logistiku i turizam, to su bili ključni sektori za ekonomski razvoj.

I gdje je sličnost s Hrvatskom? U Hrvatskoj je turizam tradicionalna djelatnost. Zemlja je na raskrižju istoka i zapada te sjevera i juga Europe, što je idealno za logističke usluge. Financijske institucije jesu u stranom vlasništvu, no unatoč tomu hrvatski je bancarski sustav jedan od stabilnijih u regiji. A Hrvatska ima i nešto vrijedno što UAE nema. To su obrazovana radna snaga i mogućnost velike proizvodnje hrane. Nedostaje okružje bogato naftom i zapadne tvrtke koje žele poslovati u regiji.

No Hrvatska treba razumjeti i znati iskoristiti potencijal obrazovane radne snage i tradicija industrijske proizvodnje u Hrvatskoj se mogu iskoristiti za pružanje usluga razvoja velikim korporacijama jer hrvatski su stručnjaci konkurentni u tome. Ericsson Nikola Tesla dobar je primjer realizacije u ICT sektoru. Na sličan bi se način mogao iskoristiti potencijal za razvojne projekte u brodogradnji, farmaceutici i energetici. Treba ponuditi razne oblike usluga, dići ih na višu razinu i, što je još važnije, jače ih povezati s prehrambenim sektorom, koji pak treba osvremeniti i brendirati prema primjeru npr. Agrokora i njegovih tvrtki. Jednak prostor u strategiji razvoja uslužnih djelatnosti imaju razvoj logističkih usluga i jačanje financijskog sektora.

U Hrvatskoj ima svih sastojaka za ekonomski razvoj, no pitanje je kako ih zamiješati da bi se to ostvarilo. U A. T. Kearneyju upravo smo na primjeru zemalja u razvoju (npr. Južna Koreja, Saudska Arabija, Singapur itd.) definirali metodologiju za ekonomski razvoj. Ona se sastoji od diverzifikacije sektora, rasta konkurentnosti i povećanja sposobnosti te se zasniva na sustavu društvenih vrijednosti koje u osnovi promiču radne navike, poduzetništvo i suradnju u društvu. Diverzifikacija sektora definira se na osnovi razumijevanja trendova kako bi se odlučilo koji se tradicionalni sektori trebaju osvremeniti, a koji iznova razviti. Primarna je odgovornost na gospodarstvu, a zadatak je države da odredi okvir za poticanje promjena.

Rast konkurentnosti izravno je povezan s privlačenjem stranih ulaganja. Za razliku od prethodnog područja tu je primarna odgovornost države da stvori preduvjeti za rast konkurentnosti. Tako je i s trećim područjem, povećanjem sposobnosti. Tu ponovno država, u skladu s planom diverzifikacije sektora i rasta konkurentnosti, razvija obrazovanje, gradi infrastrukturu te radi na socijalnoj i zdravstvenoj politici koja će stvoriti zadovoljnu a opet konkurentnu radnu snagu.

U krugu od 1000 km od hrvatskih luka nalaze se München, Beč, Praga i Budimpešta. To je spojna točka između dalekih zemalja koje žele poslovati s Europom i okružja kojem Hrvatska može poslužiti kao uslužna platforma.