10 godina bez kompromisa

Bolje, početi u propisanom roku prisilno naplaćivati dospjele neplaćene poreze ili to odgoditi i pričekati da dužnici ipak nekako naknadno podmire dug te da se tako možda izbjegnu stečajne likvidacije tolikog broja poreznih dužnika (131 tisuća pravnih osoba, 261 tisuća osoba koje obavljaju samostalne djelatnosti i 1,385 milijuna građana fizičkih osoba). Tu su još i ona opravdanja poput: ‘Samo smo radili svoj posao i izvršavali naloge nadređenih.’

Toliko mnogo dužnika, međutim, pokazuje da se ignorira zakon i pretjeruje u tobože dobromjernu odgađanje prisilne naplate dospjelih neplaćenih poreza i osobito upozorava na nejednakost poreznih obveznika pred poreznim zakonima. Kao registrirani slobodni novinar zakašnio sam pretprošle godine s uplatom predujma poreza (naglašavam – predujma, ne poreza). I odmah su mi poreznici dostavili rješenje o popisivanju pokretina koje će mi zaplijeniti i na dražbi prodati kako bi prisilno utjerali uplatu predujma poreza.

Istodobno sam morao pisati novinske članke o tome kako Ina dulje duguje pozamašne iznose poreza, u jednom trenutku 2,2 milijarde kuna. No Upravi Ine poreznici nisu prijetili popisivanjem i zapljenom pokretina ni nekretnina, možda zbog toga, može se pretpostaviti, što je predsjednik Nadzornog odbora te tvrtke u to vrijeme bio Ivan Šuker, tadašnji ministar financija.

Je li Šuker zahtijevao od Inih poreznih referenata da ne pokreću postupke prisilne naplate ili su porezni referenti zaduženi za Inu sami odlučili odgoditi te postupke? E, to bi trebali provjeriti oni iz Uskoka.

Obrazlažući u Šaboru prijedlog da se objavi registar (samo) poreznih dužnika, i to bez podataka o njihovim poreznim referentima, ministar Linić rekao je začuđeno: ‘Čini se da živimo u državi u kojoj nema svijesti o tome da se porezi moraju platiti i zato imamo gotovo 42 milijarde kuna neplaćenih obveza.’ I doista, ako 1,7 milijuna poreznih dužnika ne mora na vrijeme platiti dospjele poreze, zašto tu pogodnost ne bi iskoristili i drugi porezni obveznici?

Kao profesionalni novinar smatram svojom dužnošću obavijestiti svekoliku hrvatsku poreznu javnost da iskoristi pogodnosti odgode (prisilne) naplate dospjelih poreza, osobito uz otpis kamata, jednako kao većina od 1,7 milijuna dužnika 42 milijarde kuna poreza. Zalažem se za to da se ne diskriminiraju mali porezni obveznici, od kojih se odmah utjeruju neplaćeni (čak i predujmovi) porezi, i protiv sam toleriranja i pogodovanja velikim poreznim obveznicima s unedogled odgođenim uplatama dospjelih neplaćenih poreza, navodnim otpisima kamata na porezni dug itd.

Hrvoje Zgombić, porezni savjetnik, javno pita zna li mu itko odgovoriti jesu li taj porezni dug od 42 milijarde kuna dužnici sami prijavili ili je to iznos koji je Porezna uprava utvrdila svojim nadzorom. Znajući kako radi Porezna uprava, treba sumnjati u točnost iznosa poreznog duga ako je utvrđen isključivo njezinim nadzorom jer velik dio toga tobože utvrđenog duga navodni dužnici osporavaju i u mnogo sudskih postupaka (tu već počinje trakavica o nepravomoćnim presudama).

I tako sve ponovno dolazi u nadležnost državnog odvjetnika Mladenca Bajića i ravnatelja Uskoka Dinka Cvitan. Znaju li Bajić i Cvitan tko je počinio kaznena djela nagovaranja na usporavanje ili odgode (i prisilne) naplate poreza uz otpis dužničkih kamata? Ili, znaju li možda da toga uopće nije bilo i da je riječ samo o nemaru i nesavjesnu poslovanju Porezne uprave? Ako nije riječ ‘samo’ o nemaru i nesavjesnu poslovanju Porezne uprave, kad će Bajić i Cvitan početi pokretati kaznene istrage i postupke protiv osumnjičenih dužničnika da su pritiskali porezne referente da ne naplaćuju ili odgode naplatu 42 milijarde poreznih duga ‘uz otpis dospjelih kamata’?

Od njih dvojice treba zahtijevati i da kažu namjeravaju li pokrenuti postupke zbog sumnje na korupciju i protiv poreznih referenata koji su sami, bez naloga odozgo, odgađali prisilnu naplatu poreznog duga ili će ih osumnjičiti samo za nesavjestan i nemaran rad. Tek nakon toga Bajić i Cvitan trebaju pokrenuti postupke protiv poreznih dužnika.

Dio kolega novinara smatra da bi poreznici trebali biti politički neovisni. Ne slažem se s takvim mišljenjem, ne vidim razloga zašto poreznici u slobodno vrijeme ne bi bili i politički aktivisti ako to žele. Poreznici bi trebali biti neovisni, ali stručno, ne politički. Podnijevši ostavku u Poreznoj upravi jer je bio nezadovoljan ‘politički motiviranim kadroviranjem’, Ivan Iveković, prijašnji ravnatelj Porezne uprave, rekao je da se ‘poreznici ne mogu naći na ulici’. A problem s 42 milijarde neplaćenih poreza nastao je upravo zbog toga što u Poreznoj upravi rade ‘poreznici pronađeni na ulici’.

Dosad je Slavko Linić izbjegavao smjenjivati i na odgovornost pozivati pretežno nekompetentne, nesavjesne i nemarne službenike Carinske i Porezne uprave Ministarstva financija. Objavljivanje podataka o porezima suodgovornima za izbjegavanje plaćanja 42 milijarde kuna dospjelih poreza preduvjet je za vraćanje povjerenja u kompromitirane uprave Ministarstva financija. Građani moraju biti sigurni u to da ne plaćaju poreze zbog toga što nemaju protekciju u Poreznoj upravi, nego da ih plaćaju zato što poreze moraju plaćati svi. U suprotnom, čovjek se osjeća kao budala ako plaća poreze i gleda kako drugi oko njega te poreze nekažnjeno izbjegavaju plaćati.