Za loš start iPad-magazina valja okriviti i Apple

Tablet-računala došla su na tržište da ostanu i svi uglaš viku da je tisak stvar prošlosti. Zbog te jednostavne teorije čini se da će uskoro svi tiskani mediji imati svoju verziju na tabletu. Neki se već hvale reklamama: ‘Pročitajte nas na iPadu!’ Za razliku od iPad-magazina iz razvijenijih zemalja, domaći tek čekaju taj početni ‘hype’. Jedan od najpoznatijih takvih hrvatskih magazina svakako je bio PokretO. Pokret otpora bio je, upravo kao i malo srodnih magazina, potpuno interaktivan: korisnicima je uz klasične tekstove nudio video, audio, klikabilne poveznice, interaktivne infografike, mogućnost pretraživanja sadržaja i, na kraju, sudjelovanje u stvaranju sadržaja ostavljanjem komentara i interakcijom u sklopu izdanja. Bio je usredotočen na tehnologiju, no nije mu nedostajalo ni kulturnog sadržaja, rezencija filmova, intervjuja i retro tema. Njegovi pokretači računali su na to da će iskustvo čitanja magazina na iPadu biti potpuno drukčije i mnogo atraktivnije od listanja tiskanih jer korisnike multimedijskim, interaktivnim i društveno-mrežnim elementima dublje uvelače u sadržaj koji konzumiraju potpuno drugačije. Nije također bio namijenjen isključivo hrvatskom tržištu nego cijeloj regiji, odnosno svima koji razumiju jezik.

Međutim, unatoč tomu što je bio napravljen prema svim pravilima struke, o njemu se piše u prošlom vremenu zato što PokretO više ne postoji. Njegova glavna urednica iz tvrtke Jasno&Glansno Ana Penović kaže da je, jednostavno, bilo preuranjeno pokrenuti takav magazin na hrvatskom tržištu. – Pogriješili smo u odabiru trenutka za pokretanje takva magazina jer smo pogrešno pretpostavili da će tih pet do deset tisuća vlasnika iPada, koliko se procjenjivalo da ih ima, na tom uređaju nešto čitati – priznaje Penović koja vjeruje da će se tek potkraj 2012. i u 2013. stvoriti uvjeti za izdavanje takva časopisa.

Naime, prema procjenama tvrtke Nokia Siemens Networks (NSN), u Hrvatskoj je od 25 tisuća do 30 tisuća vlasnika iPada, stoga će se stvoriti kritična masa čitatelja za takav časopis. Na pitanje zašto upravo ove i sljedeće godine, Penović navodi upotrebu nove tehnologije, odnosno nove optičke mreže, zbog kojih će promet biti brži i, najvažnije, jeftiniji korisniku.

Znanje i iskustvo ekipa iz PokretaO odlučio je iskoristiti kabelski operater B.net pa je na potpuno komercijalnim osnovama pokrenuo svoj iPad-magazin. Riječ je o prvom iPad-magazinu koji operater osmišljava za svoje korisnike da bi im približio sadržaj koji emitira putem svoje kabelske televizije i koji se ‘prodaje’ kao besplatna aplikacija. Kreativni direktor iz tvrtke Jasno&Glansno Boris Ličina Borja kaže da je B.netov magazin nakon 14 papirnatih izdanja prešao na digitalno zato što je njegova proizvodnja čak dvostruko jeftinija. Njegov sadržaj prenosi se i na internetsku stranicu.

Svaka medijska kuća s internacionalnim ugledom koja drži do sebe već je predstavila i svoja iPad-izdanja. Među najpopularnijima su Wired, Popular Science, Empire, Fortune i Vanity Fair. Tako su se na globalnoj razini htjele približiti korisnicima. Čak su im ponudile nešto nižu cijenu u odnosu na tiskano izdanje. Bilo je i euforije zbog novoga medijskog kanala za medije koji nevjerne mase čitatelja može uvjeriti u vrijednost digitalnog sadržaja, otrgnuti ih od slobodnog modela te čak navesti da plaćaju sadržaj, što bi osiguralo opstanak medijskih korporacija i mnogo digitalnih agencija koje pružaju usluge razvoja. Isticalo se da digitalna ponuda časopisa na iPadu korisniku povećava užitak i kvalitetu. Primjerice, kvaliteta slike može biti mnogo bolja na iPadu nego na računalnom zaslonu, veća je mogućnost za stvaranje multimedije, veća je interaktivnost pripovijedanja, a više je i mogućnosti za oglašivačke inovacije.

Međutim, nakon tih euforičnih bljeskova dogodio se sudar sa stvarnošću. Direktori izdavačkih kuća počeli su umjesto izvješća o sporoj prodaji sadržaja na iPadu čitati ona o golemom padu te prodaje. Da nije sve tako sjajno, potvrđuje i The New York Times u članku o iPad-magazinima koji se moraju plaćati. Zaključilo se da izdavači zapravo osjećaju frustraciju, koju opisuju riječima: ‘Ne mogu živjeti s iPadom, ali mogli bismo opasno zaostati bez njega.’

Iskustva većine američkih izdavača pokazuju da su uložili milijune dolara u aplikacije nadajući se da bi uređaj mogao revolucionirati industriju promjenom načina na koji se časopisi čitaju i prodaju potrošačima. Naučili su i lekciju koju su prije njih naučili glazbenici i hollywoodski studiji, naime da Apple sa svojim uređajima može ponuditi nove mogućnosti, ali i da uzima velik danak.

Izdavači magazina tvrde da ponajprije ograničenjem prodaje časopisa na iPadu osakačuju svoja tiskana izdanja i nepovratno klizu u novi poslovni model s nesigurnom budućnosti. Tako je David Carey, predsjednik Hearst Magazinesa koji nudi pet izdanja na iPadu, rekao: ‘Ako pogledate Apple Store, najčešći je razlog zbog kojeg ljudi aplikaciji daju nisku ocjenu to što ne nudi pretplatu. Ne sviđa im se ideja da plaćaju 4,99 dolara na mjesec nego se žele pretplatiti.’ Naime, mnoge će aplikacije stajati gotovo koliko i tiskano izdanje, zato je potrošače teško uvjeriti da distribucija i tiskanje stoje otprilike dolar, za koliko je u prosjeku jeftinije iPad-izdanje u odnosu na tiskano.

Drugi je problem pretplatna. Većina časopisa dostupnih na iPadu mora se kupiti po primjerku. Kupci se ne mogu pretplatiti i dobiti ih svaki dan kao što to mogu s drugim publikacijama The Economist ili The Wall Street Journala. Ako korisnici žele redovito primati časopis, moraju platiti mnogo više od uobičajene pretplate. Osim ograničenja prodaje časopisa na pojedinačna pitanja, Apple je odbio dijeliti podatke o korisnicima, što znači da izdavači ne znaju ništa o ljudima koji kupuju njihove digitalne časopise. Osim pritužbi da Apple od izdavača uzima lavlji udio u dobiti, ni korisnike na kupnju više ne tjera impuls kao kada dođu na kiosk. Osim nepopularnih cijena, čitatelje često odbijaju magazini neprilagođeni za tablet-izdanja jer se ne može i posve je neprihvatljivo samo prebaciti sadržaj s jedne platforme na drugu. Riječ je o stvarima kao što su integracija, jednostavnost uporabe i komunikacijska moć. Zatvorene su platforme antisocijalne po svojoj biti, stoga je nemogućnost dijeljenja njihova sadržaja na Facebooku ili Twitteru jedno od obilježja koja odbijaju korisnike.

Unatoč svim prednostima i nedostacima, Boris Ličina Borja ne sumnja u to da je budućnost tiska u digitalnom obliku. – Kad je riječ o našem tržištu, ishod bitke znat ćemo tek kad odraste generacija klinaca kojima je mobitel svakodnevnica. Ti skana će izdanja za 20 godina biti rezervirana samo za ekskluzivne sadržaje pa će ih zbog ugleda izdavati samo prebogate korporacije – zaključuje Ličina.