Home / Poslovna scena / POTOMAC Marijan Bušié upravljanje tvrtkom prepušta sinu Franji

POTOMAC Marijan Bušié upravljanje tvrtkom prepušta sinu Franji

Marijan Bušić upravljanje tvrtkom prepušta sinu Franji. Istodobno se iz vlasništva tvrtke povlači njezin drugi osnivač Zlatko Penavić, što vjerojatno neće biti jedina promjena u vlasničkoj strukturi. Franjo Bušić priželjkuje partnera s kapitalom koji bi omogućio ambiciozne planove širenja na nova tržišta.

U tvrtki Potomac, koju većina poistovjećuje s njezinim najpoznatijim brendom Croatia kroatom, 2012. je svakako godina promjena. Paralelno se događa nekoliko stvari – promjena na čelu Uprave, promjena vlasničke strukture, završetak strateški važnog projekta – a planira se i ulazak svježeg kapitala.

Ipak, iza svih tih krupnih promjena ne krije se neko dramatično preuzimanje, već je to logičan nastavak poslovanja – tvrtka je nakon uspješne 21 godine poslovanja jednostavno došla do trenutka kad je nužno uvesti promjene. Novi predsjednik Uprave tako je postao Franjo Bušić, sin jednog od vlasnika i dosadašnjeg člana Uprave Marijana Bušića. U kompaniji radi od 2003. godine, a dosad je vodio različite sektore, pa odlazak njegova oca na mjesto savjetnika Uprave i njegovo preuzimanje kormila nije veliko iznenađenje za one koji poznaju kompaniju. Pritom, kaže Franjo, novi poredak stvari ne znači da je došlo do sukoba generacija, jer je njegov otac ionako uvijek prije bio strateg nego operativac pa je jedva dočekao da netko preuzme operativni dio posla.

  • Dosad je već u tvrtki bilo pokušaja da se provede vlasničko-menadžersko razdvajanje, ali s polovičnim rezultatima – objašnjava Franjo Bušić, dodajući da je dijelom to bio problem i zbog nedostatka profesionalnih menadžera na tržištu. Mladi predsjednik Uprave sa sobom donosi i nov način razmišljanja o menadžmentu, pa se tako u kompaniji uvode organizacijske i strukturne promjene nužne da bi se otišlo korak dalje i proširilo poslovanje. U primjenu tako ulaze nova saznanja i nove ideje, mijenja se ustaljeni način rada, a opet poštuju odrednice poslovanja koje su i dosad bile kvalitetne. Tako se uz poštovanje tradicije ide prema itekako ambicioznim ciljima.

  • Želimo postati globalna kompanija. Ne želimo ostati u okvirima Hrvatske. Imamo vrlo dobar imidž izvan Europe, ljudi nas prepoznaju, ali nismo to još uspjeli do kraja kapitalizirati, što namjeravamo promijeniti.

Naravno da financijski efekt neće doći odmah, ali dugoročno će biti znatan – objašnjava Bušić, dodajući da se izvoz koji kvantitativno nije prevelik odlikuje kvalitetom. Danas, naime, od nekih 35 milijuna kuna prihoda 25 posto otpada na izvoz, ali brend je prepoznatljiv, o čemu svjedoči velik interes stranih medija za tvrtku i njezine proizvode.

Redovita pojavljivanja u New York Timesu ili pak reportaže na 30 različitih japanskih TV mreža nisu nešto čime se hrvatske tvrtke mogu pohvaliti. U tvrtki čak smatraju da je pritisak stranih medija nekad i prevelik, jer oduzima mnogo vremena i energije menadžmenta, a teško je unovčiti sav taj pozitivni PR i besplatni marketing. Kako bi se kapitalizirao postojeći interes, pokrenut je i veliki projekt online veleprodaje koji bi se trebao aktivirati za desetak dana.

U kompaniji je, naime, nakon ne previše uspješna pokusaja širenja na druga tržišta (doduše u regiji) vlastitom maloprodajom, odlučeno da se izvozi franšiznom prodajom, direktno kompanijama ili suradnjom s multibrendovskim dućanima. Otvaranje vlastitih maloprodaja pokazalo se, naime, prevelikom investicijom koju je teško nadzirati na udaljenim lokacijama. Zato danas Potomac ima 14 maloprodajnih lokacija u Hrvatskoj – po šest salona u Zagrebu te dva outleta, u Dubrovniku jedan, dva u Splitu, Varaždinu, Davoru, Osijeku i Zadru te u dva franšizna dućana – po jedan u Sarajevu i u Mostaru. I dok je dosad proces veleprodaje bilo teže pokrenuti zbog širokog spektra proizvoda, uskoro bi sve trebalo ići mnogo glađe. Internetska trgovina omogućit će lakši izvoz, kvalitetnije zadovoljavanje potražnje, a, naravno, i pokretanje novih poslova.

  • Trenutačno su naši agenti u niskom startu; čekamo još tih nekoliko dana da stranica počne s radom i onda krećemo u akciju i vjerujemo da će rezultati biti izvrsni – kaže Bušić.

Uza spomenute promjene među najvažnijima je i ona u vlasničkoj strukturi. Naime, jedan od vlasnika i član Uprave iz privatnih će razloga vjerojatno napustiti kompaniju. Riječ je o Zlatku Penaviću, koji je zajedno s Marijanom Bušićem još 1990. godine i osnovao tvrtku, a sada je odlučio kako je vrijeme da se povuče. To vlasničko restrukturiranje vjerojatno neće biti jedino u idućem razdoblju. Naime ambiciozne planove za širenje i rast trebao bi po pratiti i svjež kapital, pa se u kompaniji razmišlja i o dokapitalizaciji.

  • Svjesni smo toga da situacija nije dobra i da nema mnogo dostupnog kapitala na tržištu, ali za snažniji izlazak na nova tržišta trebamo partnera i tražit ćemo ga, a vjerujemo da će se s obzirom na potencijal tvrtke naći netko tko će imati interes uložiti – objašnjava Bušić.

Da je riječ o tvrtki za koju bi mnogi mogli biti zainteresirani, nije teško zaključiti. U krizi (točnije u gospodarskoj krizi koja je utjecala na druge, jer Potomac stabilno posluje i u ovim vremenima) tvrtka je već zaposlila neke nove kadrove, a uskoro se priprema i za nova zapošljavanja.

Osim toga uza svoj najpoznatiji proizvod kravate, Potomac je u 20 godina postojanja razvio i širok asortiman drugih proizvoda, poput košulja, odi jela, prsluka i kožne galanterije. Njihovi proizvodi nose se diljem svijeta, a posebni projekti koje pokreću itekako nadilaze važnost same kompanije. Academija Cravatica, koju je Marijan Bušić pokrenuo još 1997., neprofitna je organizacija koja je mnogo napravila za promidžbu Hrvatske u svijetu izložbama o kravati kao dijelu hrvatskog naslijeđa. Slično je i s drugim posebnim projektima koje je Potomac financirao, a za koje je teško reći jesu li financijski utjecali na poslovanje, iako su marketinški nevjerojatno vrijedni (najbolji je primjer možda vezanje kravate oko pulske Arene).

Sve bi to uz novu internetsku veleprodaju i novi menadžment te bogatiji asortiman moglo privući investitore ne samo iz Hrvatske nego i iz drugih zemalja.