1. Porez na dohodak

Zbog načela ravnopravnosti poduzetnicima koji nisu isplaćivali dobit trebalo je omogućiti prijelazno razdoblje do kraja godine da to možda učine.

Pohvalan je smjer izmjena i dopuna Zakona o porezu na dohodak. Naime, promatrajući i analizirajući sve dosadašnje reforme oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada (plaće) i njegova progresivnog sustava oporezivanja, prvi je put intenzitet oporezivanja plaće radnika usmjeren prema višim plaćama, odnosno slabijeg je intenziteta oporezivanje nižih plaća. Svakako, osnova je ravnopravnija.

Uzimajući u obzir osnovnu ulogu kapitala, a to je zaštita treće strane, odnosno vjerovnika, mjera zaslužuje pohvale. Međutim, to se ne bi moglo reći i za provedbu te dobre mjere. Zašto? Pa, znajući da se kapital sastoji od uloženoga (temeljni ili osnivački) i zarađenoga (dobit tekuće godine, zadržana dobit i rezerve), vidljivo je da se ne povećava samo temeljnim kapitalom (usput, povećanje temeljnog kapitala iziskuje i dodatne troškove za društvo). Zato, bilo bi možda bolje, prema mojemu mišljenju, kad već govorimo o reinvestiranju, da su se parametri za ulaganje utvrdili na drugačijoj osnovi. Primjerice, možda bi bilo primjerenije da se parametar ‘uloženo’ odredio npr. visinom ulaganja u dugotrajnu, ponajprije nematerijalnu i materijalnu, imovinu i da se za taj uloženi iznos dodatno umanjila osnovica za oporezivanje u prijavi poreza na dobit (obrazac PD). Na kraju, što s društvima koja nemaju temeljni kapital?

I ta je mjera, gledajući makroekonomski, u smjeru najavljenih reformi. Međutim, može se postaviti pitanje o potrebi za retroaktivnom primjenom, i to već na isplate od prvog ožujka. Ne može se reći da to nije prema zakonu, jer porez po odbitku uvijek se obračunava i plaća u trenutku isplate (načelo blagajne). Međutim, nije pravedno dovoditi poduzetnike koji godinama nisu isplaćivali zadržanu dobit u položaj s onima koji to jesu. Bilo bi hvalevrijedno da se, upravo zbog načela ravnopravnosti, poduzetnicima koji nisu isplaćivali dobit omogućilo dovoljno prijelazno razdoblje (do kraja godine) da to možda naprave. Uostalom, bila je praksa u sličnim situacijama primjenjivati načelo nastanka poslovnog događaja, odnosno zakonske odredbe koje su vrijedile za to porezno razdoblje, bez obzira na razdoblje isplate. Nije to pravedno ni zato što su, valja pretpostaviti, poduzetnici koji nisu isplaćivali zadržanu dobit tako stvarali uvjete za očuvanje zaposlenosti i proizvodnosti, zbog čega su, vjerojatno, u proračun plaćali više novca na ime raznih davanja (porez na dohodak, porez na dobit, PDV i sl.). Doista ne bi bilo ravnopravno dodatno ih kažnjavati.

Ne mogu svi poduzetnici stvoriti dovoljno novčanih tokova kako bi ispravili spomenutu neravnopravnost isplatom bilo zadržane dobiti iz prethodnih razdoblja bilo predujma za 2011. do primjene zakona prvog ožujka. Kad je riječ o isplati predujma iz dobiti za 2011. do kraja veljače, pitanje je uglavnom je li to zakonski moguće i kakav je porezni aspekt takve isplate. Kad je riječ o dioničkim društvima, naravno da je moguće, ako se ispune uvjeti iz čl. 221. ZTD-a. Kad je riječ o poreznom aspektu, situacija je također jasna. Porez po odbitku na dohodak od kapitala zasniva se na načelu blagajne, odnosno oporezovanja u trenutku isplate. To znači da sve isplate dobiti, uključujući možebitne predujmove dobiti za 2011., koje se obave do kraja veljače ne podliježu oporezovanju i neće mu podlijegati kad se prihvate konačna financijska izvješća te donese odluka o raspodjeli.

Smjer porezne reforme dobar je, pokazuje pozitivne trendove – za razliku od dosadašnjih. Šteta što struka nije bila više uključena, tako bi se izbjegle teškoće u provedbi i posvetila potrebna pozornost načelu ravnopravnosti.