Najčešća zanimanja u kojima se radi na proviziju

Zeljko Šimunović, ekološki aktivist koji se, kako nam je rekao, u zadnje vrijeme ne stiže previše baviti očuvanjem okoliša, zastupa tezu da je politika spaljivanja otpada vrlo štetna. Već odavno tvrdi da smjer provedbe dosadašnje strategije gospodarenja otpadom kojim je išla prethodna Vlada, vodi prema stvaranju nove gospodarske grane koja se zove spaljivanje otpada. Recikliranje je daleko kvalitetnije i gospodarski isplativije, a strategija urađena za vrijeme Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor o dostizanju razine recikliranja otpada od 25 posto do 2025. vrlo je skroman i izravan je ustupak spaljivačkom lobiju u Hrvatskoj.

‘Cementna postrojenja nemaju nikakve filtre koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova! Filtri zaustavljaju samo dio cementne prašine! Spaljivanje otpada u cementnim pećima bolesna je ideja i teška neodgovornost, ravna zločinu! Otrovi i kancerogene tvari koje ne dospiju u okoliš ostaju u cementu i na taj način se kasnije doslovno ugraduju u zgrade, stanove…’, govorio je već odavno Šimunović.

Njegove stavove podržavale su ekološke udruge, no kada govorimo o sektoru gospodarenja otpadom i odnosu pojedinca prema okolišu, Marijan Galović iz Zelene akcije kaže da se vrlo se često pitaju je li u Hrvatskoj uopće to prikladno pitanje.

• Odvojeno prikupljanje otpada je definitivno sektor koji nikako neće uspjeti bez kvalitetne uspostave sustava gospodarenja otpadom koji je u potpunosti prilagođen građanima. Tako prilagođen sustav naziva se odvojeno prikupljanje otpada od vrata do vrata. Vladina politika je do sada bila prilično troma i prepuna zakulisnih igara te su čak i dobri projekti dovedeni u zbilja skandalozne okvire, poput prevare unutar sustava ambalažnog otpada – kaže Galović. Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode nisu baš bili rječiti, iako se zna da poduzimaju mjere oko sustava ambalažnog otpada. Tek su odgovorili da je formirana radna skupina za izradu novog Zakona o otpadu te da će smjernice za izmjenu politike gospodarenja otpadom uskoro biti testirane i predstavljene Forumu za zaštitu okoliša i prirode koji bi trebao biti osnovan sredinom veljače.

Ono što je presudno u Hrvatskoj, upozorava Galović, jest činjenica da je odlaganje otpada najjeftinija opcija za zbrinjavanje otpada. No sama činjenica da je nešto jeftino nije opravdanje za nemarnost prema okolišu i treba težiti ka modelima koji će balansirati ekonomiju i zaštitu okoliša jer jedno bez drugoga ne ide.

Putujući dolinom rijeke Bosne, na prilazu Zenici iz smjera Doboja u susjednoj BiH, putnika zaprepast užasan prizor: po drveću uz korito rijeke visi ‘milijardu’ starih plastičnih vrećica i drugog smeća pružajući putniku sasvim drugu sliku od one koju bi vidio da ode na vrelo Bosne. Nije to samo slika rijeke, nego i ljudi koji tu žive, a ona nas upozorava na to da u procesu stvaranja čistog okoliša sudjeluje šira zajednica – od stanovnika, preko vlasti do tvrtki koje zagadjuju okoliš i onih koje skupljaju otpad. Velika količina otpada može se reciklirati, no kako ga reciklirati i kako građani sami mogu biti korisni za sebe i zajednicu, možemo vidjeti na stranicama tvrtke Gospodarenje otpadom Zagrebačke županije.

Vrlo je važno, zapravo, odvojeno sakupljanje koje se popularno naziva primarna reciklaža kojom se otpad sortira na mjestu nastanka te odlaže u posebno označene vrećice, posude, kante ili kontejnere locirane unutar tzv. zelenih otoka i reciklažnih dvorišta.

Reciklažno dvorište je mjesto za privremeno skladištenje glomaznog otpada (stari namještaj, dotrajala elektronska oprema i bijela tehnika). Njegova uloga nije samo u privremenoj sanaciji otpada, nego i u cjelokupnom sustavu koje se bavi kontroliranjem otpada jer služi kao poveznica kojom jedinice lokalne samouprave osiguravaju vezu između građana, ovlaštenih sakupljača i ovlaštenih obrađivača. Ovakvim se sustavom utječe na izbjegavanje nastajanja otpada, formiranje odvojenih tokova različitih kategorija otpada i smanjenje ukupnih količina otpada koje se trajno odlažu, što u konačnici rezultira smanjenim ukupnom opterećenju na okoliš.

Osim reciklažnog dvorišta tvrtke formiraju i tzv. zelene otoke koje čine jedan ili nekoliko namjenskih spremnika, obično postavljenih na javno prometnu površinu, u koje se odvojeno odlažu pojedine sastavnice komunalnog otpada (papir, karton, staklo i plastika). No, optimalno je rješenje i za tvrtke i za zajednicu odvojeno skupljanje određenih sastavnica otpada po kućanstvima, sustavom ‘od vrata do vrata’. Sustav ‘od vrata do vrata’ je fleksibilan jer dopušta skupljanje različitih sastavnica, relativno je kratkog vremenskog okvira unutar kojeg se sustav može početi uvoditi, prihvatljiv je za velik broj stanovnika i relativno su mala početna ulaganja. Osim toga, u kratkom roku mogu se postići i vrednovati prvi rezultati, a tijekom realizacije javnost se istovremeno educira i informira.

Prizori na rijeci Bosni naprosto užasavaju, ali i upozoravaju što ljudski neman može učiniti prirodi. Zato je gospodarenje otpadom dobar spoj interesa privatnog biznisa i zajednice.

Kad je u pitanju ruralni dio zemlje, rješenje bi moglo biti podjela kompostera poljoprivrednim kućanstvima, u kojima bi se odlagao kuhinjski i sličan biootpad. Proizvedeni kompost koristili bi stanovnici koji su ga proizveli, a eventualni višak bi se mogao, bez naknade i uz prethodnu analizu komposta, predati komunalnim poduzećima koja se bave održavanjem javnih zelenih površina.