JIM SMITH Novi Šef Reutersa mora zaustaviti Bloomberg

Očekivalo bi se da problemi Reutersa proizlaze iz sve težih uvjeta poslovanja u medijskom prostoru, ali pokazalo se da ga prema dolje gura odjel specijaliziran za financijska tržišta. U tom segmentu glavni konkurent Bloomberg polako istiskuje tu novinsku agenciju koja je u posljednjem kvartalu prošle godine zabilježila operativni gubitak od 2,59 milijardi dolara.

Jedna od najpoznatijih i najvećih novinskih agencija na svijetu ovog je tjedna ponovno u posljednji trenutak izbjegla štrajk novinara dogovoren u prvima danima ovog mjeseca, za 9. i 10. veljače, ostavljajući tako impresivni niz više od 25 godina provedenih bez štrajka netaknutim. Menadžerska zvijezda u nezaustavljivu usponu Jim Smith, šef udruženog poduhvata Thomson Reuters, tako će na stolu imati jedan problem manje iako mu i bez planiranog pa otkazanog štrajka novinara u Britaniji ostaje nemali strukturni problem, ujedno i razlog pada broja ljudi koje je u višemjesečnom ‘blitzkriegu’ preskočio na korporativnoj ljestvici prošle godine. Posljednji put je Reuters bio zreo za radničko organiziranje u razdoblju nakon spajanja kanadskog Thomsona s britanskim Reutersom 2008., zbog najavljenih otpuštanja i uvjeta rada. Ovaj je put razloge nezadovoljstva bilo lakše kvantificirati: Uprava je nudila povećanje plaća od 1,75 posto što su u Sindikatu novinara ocijenili posve neprihvatljivim nakon niza rezanja plaća i činjenice da je ponuđeni postotak debelo ispod prošlogodišnje stope inflacije u Britaniji, jedne od najvećih u Zapadnoj Europi (4,8 posto). Unatoč tome što je Stephen Adler, glavni i odgovorni urednik Reutersa, najavio rezervne planove kako se ne bi poremetilo funkcioniranje novinske agencije, Uprava je promptno reagirala i u svega nekoliko dana postigla dogovor sa zaposlenicima.

Od štrajka se tako odustalo uz obećanje minimalno 2,5 posto više plaće i dodatnih pola posto ovisno o pojedinačnim performansama. Gotovo pa nevjerojatno na kolike je postotke spalo pregovaranje na Zapadu. Da bi se vodstvo brzo predomislilo, dostajala je prijetnja štrajkom malo više od 150 članova sindikata, od njih 433 zaposlenih na domaćem terenu, što je opet neusporedivo manje od 2800 novinara Reutersa zaposlenih izvan Britanije.

• Činilo nam se nekonzistentnim da Thomson Reuters, koji za sebe tvrdi da je najbolje financirana novinska agencija na svijetu s najboljim poslovnim modelom, nudi jednu od najnižih povišica u industriji – objasnila je sindikalnu logiku predstavnica Helen Long, dok je Adler izrazio olakšanje otkazivanjem dvodnevnog štrajka zbog kojega će Reuters svojim ‘mušterijama’ u Londonu i u svijetu nastaviti dostavljati vrhunsko novinarstvo. A zahvaljujući budnom i socijalno osjetljivom oku zastupnika u Britanskom parlamentu, neće jedino novinarstvo biti vrhunsko u Reutersu već i usluga čišćenja nakon što je negdje u isto vrijeme kada su se vodili pregovori novinara i kompanije zastupnika pokrenulo prijedlog za povećanje plaća čistačima u londonskom sjedištu kompanije. U obrazloženju svog prijedloga zastupnici su naglasili da jedna od najboljih novinskih agencija svoje čistače plaća ispod praga siromaštva.

Sindikat je inače u punom naletu zbog smiješno sitnih postotaka koji se nude članstvu, i to ne samo u Reutersu. Slični razvoj događaja sprema se i u drugom titanu britanskoga i svjetskog novinarstva Financial Timesu gdje je Uprava predložila povećanje od dva posto za osoblje koje zarađuje više od 50 tisuća funti na godinu (59.700 eura), odnosno 2,5 posto za one ispod tog praga i uz mogućih još jedan posto prema zaslugama. Sindikat će zato organizirati izjašnjavanje o eventualnom štrajku i među tamošnjih 238 članova. Ljuljanje u dvjema najuglednijim novinarskim organizacijama u Britaniji znakovito je za cijelu industriju pritisnutu smanjenim oglašivačkim ali i potrošačkim budžetima, iako su bili Thomson Reutersa rezultat problema u financijskom sektoru.

Izbor datuma nesuđenog štrajka nije bio slučajan; podudarao se s objavljivanjem prošlogodišnjih financijskih rezultata kompanije izmučene neuspjehom svog Odjela tržišta zbog kojeg je vrijednost dionice već neko vrijeme nezadovoljavajuća za većinskog vlasnika, obitelj Thomson koja drži više od 55 posto kompanije. U protekloj je godini cijena dionice pala s 41 dolar na 27, s čime su navodno David Thomson i Geoffrey Beattie, predsjednik i šef Woodbridgea, obiteljskog holdinga, vrlo nezadovoljni. Upravo je iz tih razloga druga polovina prošle godine pomalo nenadano izbacila relativno anonimnog Jima Smitha na mjesto prvog čovjeka kompanije, a nakon što je u rujnu popunio mjesto šefa operacija upražnjeno srpskim odlaskom Davida Weniga i svega nekoliko mjeseci poslije, u prosincu, zamijenio kapetana Toma Glocera.

Čovjek koji je službeno preuzeo kormilo prvog dana siječnja karijeru je počeo kao novinar malog lista Carlisle Mercury u Kentuckyju, ali ubrzo je otkrio talent za operacionalna pitanja u menadžerskim vodama što ga je u kratkom roku dovelo do statusa bliskog savjetnika obitelji Thomson. Promjena je znakovita i zato što je tim potezom zamijenjen i posljednji iz Reutersova visokoga upravljačkog ešalona osobom od povjerenja vlasničke obitelji. Rezultati i brojke idu u prilog toj odluci: poslovi koje je vodio Smith (prodaja profesionalcima), vrlo uspješni, bili su iz Thomsonova portfelja, dok su posmrta Tržišta Reutersovo nasljeđe. Uzrok nekoliko promjena na vrhu tijekom prošle godine je glavni konkurent, Bloomberg, koji istiskuje Reuters iz segmenta financijskih korisnika i preuzima sve veći tržišni udjel, još povećan s 25,9 posto 2007. na 30,8 prošle godine. U istom je razdoblju Thomson Reuters pao s 36,1 na 31,4 posto. Odgovor osmišljavan i kreiran tijekom prošle godine zasad nije dao posebno dobre rezultate; kompanija je u posljednjem kvartalu prošle godine zabilježila golem operativni gubitak od 2,59 milijardi dolara, u usporedbi s dobiti od 307 milijuna u istom razdoblju godinu prije.

Osim promjene menadžerskog osoblja Thomson Reuters je u sklopu restrukturiranja prošle godine ukinuo dualnu strukturu uvedenu nakon spajanja dviju kompanija, koja je poslovanje u osnovi dijelila na Profesionalce i Tržišta (uglavnom specijalizirano za financijske institucije) te lansirala svoj ključni proizvod Eikon, poslovnu informatičku platformu koja je zamijenila nekoliko zastarjelih Thomsonovih i Reutersovih sustava.

Pokazalo se da je baš Eikon jedan od ključnih problema za Tržišta, odjel koji je rastao tek jedan posto u usporedbi s deset posto u odjelu Profesionalci. Eikon je dosad instaliran na 15 tisuća mjesta, što je skok s osam tisuća, koliko ih je bilo u trećem kvartalu, brojka istovjetna prošlogodišnjem rastu Bloombergovih terminala (svaki Bloombergov terminal znači 20 tisuća dolara godišnje pretplate). Novi sustav mnogi stručnjaci nisu primili s odobravanjem zbog niza mana proizašlih iz prebrzog lansiranja. U ukupnom broju instaliranih terminala Reuters još vodi specijalizirani Bloomberg za nekih stotinjak tisuća u cijelom svijetu jer procjene govore da ih Bloomberg ima više od 300 tisuća, dok Thomson Reuters raspolaže s više od 400 tisuća terminala.

Početkom mjeseca rat s Bloombergom u vezi valjujući ponajprije dobrim rezultatima prodaje u odjelu usmjerenom profesionalcima na području računovodstva, poreza i prava. Daljnji koraci, najavio je pritom Smith, bit će prodaja triju poslova tijekom godine koji su lani ostvarili 155 milijuna dolara prodaje i trebali bi prihodovati kompaniji približno 700 milijuna dolara, na koliko im je procijenjena vrijednost. Sljedeća dobra vijest za prilično izudarano poslovanje jest i tvrdnja da je sada proces integriranja dviju kompanija, započet 2008. kupnjom Reutersa za 17 milijardi dolara, gotov. Jim Smith tako će zapravo imati privilegiju preuzeti kompaniju upravo u trenutku kad je koliko-toliko sređena i nakon triju različitih mijena na vrhu kompanije unutar pet mjeseci (odlazak Weniga u srpnju nakon čega je Glocer osobno preuzeo njegov posao, unaprijedjenje Smitha u rujnu, pa odlazak Glocera i novi skok Smitha u prosincu, uz još nekoliko dolazaka i odlazaka tijekom tih preslagivanja) u drugoj polovini prošle godine.

Gloceru, posljednjem Reutersovu čovjeku na vrhu menadžmenta, nije presudilo sve teže poslovanje u medijskom prostoru, što bi možda bilo očekivano, već problemi u odjelu specijaliziranom za financijska tržišta, pogođenog krizom i primoranog na rezanja. Čak ni to nije toliko problem koliko činjenica da nova platforma Eikon nije izrađena dovoljno kvalitetno i da je izravni konkurent Bloomberg vješto iskoristio te manjkavosti za dizanje vlastitoga tržišnog udjela. ‘Čišćenje’ kadra iz Reutersa na prvi se pogled može učiniti nametanjem volje kupca iz Kanade, no s poslovne je strane posve opravdano. Zupčanik koji zapinje iz Reutersova je miraza, a vrh nove kompanije nastale spajanjem, odnosno akvizicijom bio je u rukama Reutersovih ljudi nekoliko godina. Na njihovu žalost, pokazalo se, i najgorih nekoliko godina u dugo vremena. Prilikom su, dakle, imali: obitelj Thomson dobila je savršenu izliku za postavljanje svojih ljudi od povjerenja na vodeće pozicije. Oni pak nemaju mnogo što izgubiti. U slučaju da poslovni uvjeti budu još gori od proteklih godina imat će izgovor, a budu li dobri, bit će pohvaljeni za svoje menadžersko umijeće.