Neosporno je da se vi i zagrebačka publika volite. Kako to objašnjavate? – Ne znam ni sam. To je sve došlo nekako na mala vrata tijekom vremena. Mislim da sam bio prvi strani igrač koji je potpisao ugovor s Medveščakom za EBEL ligu. I, kajja znam… kako te ljudi upoznaju nekako te i zavole. Sa svima normalno razgovaram, nikad nisam imao neku prepirku s igračima i navijačima. Osim toga iza mene su dvije sezone s konstantno dobrim rezultatima, tako da mislim da je to presudilo. A, tko zna, ako mi se dogodi neka loša sezone možda će me početi mrziti. No, nadam se da se to ipak nikad neće dogoditi.
Jeste li imali muke s učenjem hrvatskog jezika? – Ne prevelike. S vremenom se sve nauči, kroz razgovor s ljudima i uz pažljivo slušanje. Doista sam se trudio svladati ga što bolje, kad sam već ovdje. Uostalom, vjerujem da su me i zbog toga ljudi dobro prihvatili, jer to se svugdje cijeni.
Jeste li ikad morali slušati vijeće ili doživjeli podbodanja na temu hrvatsko-slovenskih susjedskih odnosa? – Ne. Moram reći da na razini prepucavanja, raspravljanja o tome tko koga mrzi i zašto, tko je pametniji ili gluplji… nisam doživio baš ništa loše. Ma to sve dolazi iz politike, a u to se ne želim upetljavati. Istina, znali su me ljudi iskreno pitati zašto neki ne.
“Svi izgaramo do zadnje kapi, ginemo u svakoj minuti. Navijači to prepoznaju pa je atmosfera na utakmicama fenomenalna.”
