Počinje proračunska drama. Linić čeka prve prosvjednike

Kriterij uspješnosti Vlade u rezanju proračunske potrošnje bit će jednostavan. Dok se prosvjednici budu borili s ministrom Linićem, sve će biti okej. Ako ga ‘probiju’ i krenu prema premijeru Milanoviću – bit će frka.

Budući da takvih MMF-ovih recepata nema, vladama poput sadašnje hrvatske ostaje da ga smisle same. Za sada to izgleda tako da se ministar financija Slavko Linić postavio kao gromobran ispred premijera Milanovića. Pa ministri koji će morati vojsci ili policiji rezati božićnice i regrese rabe formulaciju: ‘To od nas traži Linić.’

Smanjenje proračuna za 4,8 milijardi kuna doista je dramatičan potez. Bivša premijerka Jadranka Kosor zvuči tragikomično kad poručuje da takva ušteda nije moguća i da se, možda, može uštedjeti ‘200 milijuna kuna’. Ništa nije nemoguće, samo treba preživjeti posljedice. Drama u Hrvatskoj počinje. Rezovi će biti vrlo bolni. Kad se skresane proračunske stavke spuste do posljednjeg sela u Slavoniji ili posljednje liferantske tvrtke koja je ugodno živjela opskrbljujući državni aparat uvoznim potrepštinama, dogodit će se deseci tisuća obiteljskih drama.

Presudno će biti kako će Vlada menadžerirati pogođene interesne skupine. Ponajprije one koje su se naviknule traktorima na cestama ili drugim oblicima pritisaka zadržavati dobivena prava. Treba promatrati s koliko će umjehnosti resorni ministri u pregovorima tupiti oštrice gnjevnih gubitnika proračuna. Onda treba pratiti koliko će biti situacija u kojima će se nezadovoljnici od resornog ministra okrenuti prema ‘krivcu za sve’ – ministru financija Liniću. A posebno će biti važno hoće li se u pokazivanje odlučnosti morati uključiti i premijer Zoran Milanović. I hoće li biti odlučan ili će morati popuštati.

Da bi premijer i ministri zauzeli potreban pregovarački položaj, nužno je da imaju uvjerljive priče za opću javnost. Vlada i dalje grijesi kad se hvata samo za državne investicije kao motor izvlačenja iz recesije. I dalje se nitko u njoj ne bavi ozbiljno jednim mogućim rješenjem – povećanjem izvoza pod svaku cijenu. Nonšalantno se prihvaća da u Europi pada potrošnja, zbog čega se ni izvoz ne može povećavati. Kao da je svijet samo Europa.

Čak je i Misija MMF-a, prvi put otako su njezini savjeti javno dostupni, počela spominjati potrebu jačanja izvoza. Bit će tragično ako Milanovićeva vlada solidno menadžerira smanjenje proračuna, a onda za godinu dvije padne jer je zaboravila da samo izvoz može dati pravi impuls rastu.

Svi su proračuni važni, ali u ovih 20 godina neki su bili važniji. Tako je Borislav Škrgro 1988. propustio raste-retiti ekonomiju kad je uveden u prvom trenutku izdašan PDV. Onda je 2008. Ivan Šuker, prema svojoj verziji, htio srezati proračun, ali mu ‘nisu dali’. Sada, 2012., Linić gura proračun o čijoj će provedbi uvelike ovisiti budućnost poslovanja u Hrvatskoj.