Ština koja se očekuje od suvremenog financijskog direktora. Upravo on treba upozoriti na to da nije dobro slijepo slijediti planom zadane ciljeve ako prijete rizici i neizvjesnost koji mogu utjecati na odlučivanje, zbog čega se sukobljava s menadžerima drugih dijelova kompanije. Prije svega, s onima na proizvodnim, prodajnim (tzv. profit makeri) i marketinškim funkcijama. Sukob je, zapravo, posljedica toga što druge funkcije ne gledaju kompaniju u cjelini, a funkcija je financijskog direktora cjelovita. Tako npr. prodajni menadžer dolazi u sukob s financijskim direktorom kad ga upozori da u svom portfelju nema profitabilne klijente i da jednokratno ispunjenje planskog volumena pod svaku cijenu nije dobro za kompaniju. U tom slučaju dobar financijski direktor uvijek će raditi i biti kvalitetu, a ne volumen, i istodobno omogućiti učinkovitu potporu odlučivanju, ostajući objektivan i neovisan. Bit će skeptik, a ne cinik.
Financijski direktor gleda dugoročno poslovanje kompanije, a svakom je ‘profit makeru’ važno kratkoročno ispuniti zadane ciljeve i na kraju dobiti zadovoljstvo u obliku isplaćene nagrade. Slično je s marketinškom funkcijom, koja često ima i tzv. skrivene troškove, koje operativni menadžer ne može predvidjeti. U takvom okružju financijski direktor mora vladati vrlo dobrim komunikacijskim vještinama kojima će kao neovisan član tima naglasiti važnost rizika za stvaranje novog profita. Dobre komunikacijske vještine trebaju mu i u odnosu s vlasnicima, ali i u sasvim novoj ulozi – komunikatora s javnošću, odnosno s novinarima, koji uza svu profesionalnost mišljenje o kompaniji formiraju i na temelju osobnog doživljaja i odnosa s njezinim čelnim ljudima.
