Home / Financije / PRORAČUN

PRORAČUN

Izvoznici su najveći dobitnici prvoga Milanovićeva poteza. Povećanje PDV-a kao neizravna devalvacija odgovara izvoznicima. Pitanje je, međutim, hoće li se poklopiti tajming podizanja PDV-a i smanjenja doprinosa. Ako smanjenje doprinosa bude kaskalo, to će značiti porast porezne presije, upozorava Guste Santini.

Gladnog su čovjeka velike oči, obično mnogo veće od sposobnosti da proguta željeni zalogaj. I Hrvati su gladni. Promjena, reformi, izlaska iz depresije. Proračun za 2012. trebao je nahraniti sva očekivanja – zadržati plaće i mirovine, povećati standard, zapošlenost, ulaganja, izvoz, smanjiti javni i vanjski dug, udjel države u BDP-u i proračunski deficit, zadržati kreditni rejting, srediti javni sektor… Puno posla i za ekstra odlučne. Analitičari ga još nisu napali iz svega oružja jer je donesen samo okvir, pojedine stavke mogu dosta toga promijeniti. Ključno je, međutim, najavljuje li i takav okvir pomoć pojedinim gospodarskim sektorima da se trgnu iz letargije? Može li se iz tvrdih okvira iščitati štogod konkretnije za biznis?

Načelno može, iako se stvari stubokom mogu promijeniti detaljiziranim stavkama proračuna. Ekonomist Guste Santini kaže kako će ono što predlaže ministar financija Slavko Linić sigurno biti olakšanje, posebno izvozno orijentiranim poduzećima, jer je povećanje PDV-a zapravo neizravna devalvacija. Pitanje je, međutim, hoće li se poklopiti tajming podizanja stope PDV-a i najavljene smanjenja doprinosa. Ako smanjenje doprinosa bude kaskalo nekoliko mjeseci, to će značiti porast porezne presije.

Kao da se puštaju probni baloni i ispituje kako će reagirati javnost, a to nije dobro. Također, plan rasta investicija veći od sedam posto, odnosno kada se uzme u obzir pad u 2011. to bi zapravo bio porast od 15 posto, nikako nije ostvariv, pogotovo ne u privatnom sektoru. Osim toga građevinski će sektor najveću cijenu platiti porezom na imovinu, jer svi vlasnici imovine u vrijeme uvođenja poreza snose cijeli porez – kaže Santini te dodaje da u maloprodaji, odnosno u trgovini, neće biti poremećaja jer cijene neće rasti – mi smo u depresiji, u deflacijskom procesu, a uz tvrdu monetarnu politiku cijene bi mogle i dodatno pasti.

Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta slaže se da bi u cijeloj priči mogli profitirati izvoznici. Domaća potražnja i dalje pada, ali izvoznici bi mogli iskoristiti smanjenje troškova rada, iako to kompanijama koje su se na inozemno tržište probile s kvalitetom to neće mnogo značiti. Uz jedno ‘ali’:

Nažalost, moglo bi nam se dogoditi ono što su neke zemlje EU već prošle. Povećale su poreze i smanjile proračunske rashode, ali domaća je potražnja pala više nego što su očekivali. Tada su se okrenule izvozu, ali ako imate samo radno intenzivne industrije i proizvode kao što to ima Hrvatska, to nemate komu prodati jer tržište EU traži visokotehnološke proizvode. Vraćamo se zapravo temeljnom problemu, smanjenje rashoda i povećanje poreza bez reformi u javnom sektoru nisu dobitna kombinacija – kategoričan je Lovrinčević.

Iz okvira proračuna može se iščitati još zanimljivih brojki. Struktura rasta pojedinih stavki BDP-a, od osobne i državne potrošnje preko investicija do izvoza i uvoza, pokazuje da Vlada i ekonomisti voze paralelnim prugama koje se uglavnom ne križaju. Lovrinčević kao i Santini ne računa s rastom, nego s padom investicija, i to od čak dva do tri posto. Zašto? Zato što privatni sektor sigurno neće investirati, građevinski će sektor i dalje padati, a čak i da se državne investicije pokrenu već ove godine, to se u statistici neće tako brzo vidjeti jer za kumulativne učinke treba vremena.

Jasna Belošević Matić, direktorica Centra za makroekonomsko analiziranje HGK, misli da je smjer promjena dobar jer uvažava potrebu smanjivanja troškovnog opterećenja poduzetnika, poticanja in- ranja, zapošljavanja i izvoza. Pitanje je samo je li ravnoteža prihoda i rashoda na pravi način prilagođena stanju gospodarstva i hoće li promjene u poreznom sustavu imati znatnije učinke.

Ionako ograničene mogućnosti gospodarskog rasta bit će pod dodatnim pritiskom smanjene domaće potražnje, dijelom i zbog većeg PDV-a čiji će učinci biti jači od povećanja raspoloživog dohotka putem izmjena u sustavu poreza na dohodak, i slabe ino- zemne potražnje zbog očekivane krize eurozone. Vlada to namjerava kompenzirati visokim rastom investicija javnih poduzeća, za što su još nepoznati izvori financiranja. Kada je početak primjene pojedinih mjera i poreznih rješenja različit, teško je sagledati koje će djelatnosti imati veće ili manje koristi. No čimjenica je da su veliki izazovi pred tvrtkama koje su u većem dijelu svog poslovanja dosad bile oslonjene na…

Točno je da će se u tom slučaju povećati uvoz, nama treba nova oprema, a nju, nažalost, ne proizvodimo. Najveća je opasnost u tome tečaj kune, jer će i veći uvoz povećati potražnju za eurima. Ako tečaj prijeđe 7,5 kuna za euro, postat će problematično. Sve poslove s glavnim investitorima i podizvođačima ugovaramo u kunama, a kredite i uvezenu robu plaćamo eurima. Ne znam koliko HNB ima prostora da brani tečaj, ali to će biti mnogo veći problem od nezaposlenosti ili kretanja BDP-a. Ključno je da Vlada i hotelijeri dobro pripreme turističku sezonu, bilo to i spuštanjem cijena, jer nam je to glavni izvor deviza – upozorava Bodiroga.

Josip Budimir načelno se slaže da bi investicije trebale donijeti kakav-takav rast ili barem neutralizirati pad osobne i državne potrošnje: – Ambicije postoje, ali ne vidim prostor za rast. Privatna ulaganja sigurno neće rasti, a ako se proračun bude bolje punio većim PDV-om, to će neutralizirati sve benefite smanjenja parafiskalnih nameta i doprinosa, dakle neće biti financijskog potencijala za investicije, a banke se sigurno neće aktivirati u tome. Vidim tek mali pomak u izvoznom sektoru zbog smanjenja troška rada, no dva postotna boda manji doprinosi nisu preveliko olakšanje – uvjeren je ovaj menadžer u Francusku, ali naglašava da su ovo njegova osobna stajališta i ne želi ih dovoditi u vezu s tvrtkom.

Belošević Matić kaže kako se ipak nazire Vladina intencija da modificiranim fiskalnom politikom olakšava gospodarsku aktivnost i potakne investicije, a da pritom sačuva održivost javnih financija. Takva su načela za gospodarstvo prihvatljiva zato što se ozbiljnije zadire u proračunske rashode, koji se prvi put i nominalno smanjuju, ali i zato što se napokon u ekonomskoj politici počela uvažavati činjenica potrebe okretanja realnom sektoru i njegovu troškovnom rasterećenju. Ipak, ostaje pitanje je li mini porezna reforma u ovom trenutku optimalna, odnosno izostala je analiza izravnih i neizravnih učinaka promjena u poreznom sustavu, misli Belošević Matić.

Santini pak upozorava na razlike projekcija kretanja pojedinih sastavnica BDP-a, posebno između Vlade i HNB-a. Najveće su razlike u procjeni kretanja investicija, no nije dobro ni to što Vlada tekući račun platne bilance vidi lošije nego središnja banka, jer bi platna bilanca ove godine prvi put mogla biti u plusu. Ako će prema projekcijama Vlada ipak ići u minus, onda, kaže, moramo znati zašto. Je li riječ o rastu uvoza za investicijsku potrošnju? To bi se moglo tako interpretirati, ali očito se radi o dvije matematike, dvije različite projekcije koje se moraju uskladiti i zbog MMF-a i zbog rejtinških agencija.

Lovrinčević također smatra da razlika u projekcijama nije benigno, to na prihodnoj strani može biti razlika od tri milijarde kuna.

Budimir, pak, poručuje ono što je tvrdio i u predizbornoj kampanji – trebali smo smanjiti javnu potrošnju za deset milijardi kuna, jednu polovicu ostaviti za gospodarstvo, drugu za saniranje proračunskog deficita da očuvamo kreditni rejting. Pomaci su u pravom smjeru, ali nedovoljni za izlazak iz depresije. Zato podsjeća na svojevršno upozorenje akademika Josipa Županova: Nije me strah propasti, strah me propadanja.