Deficit manji zbog manje uvoza

Iako se u pojedinim prošlogodišnjim mjesecima činilo da se hrvatski izvoz lagano oporavlja, ispalio je da je lanjski izvoz na kraju bio jedan posto slabiji od predlanjskoga. Najviše je podbacilo naše najveće izvozno tržište, Italija, a taj gubitak nije nadoknađen pronalaženjem novih tržišta. Za to izvoznicima treba Vladina pomoć.

Premijer Zoran Milanović nekoliko je puta u posljednje vrijeme, govoreći o pretpostavkama bar minimalnog rasta gospodarstva u ovoj godini, uzgred spomenuo i rast izvoza, ali samo kao nešto što bi se možda moglo dogoditi samo po sebi. Maltene, po Duhu Svetome! Po njegovu stajalištu prema izvoznicima izgledno je da će hrvatski izvoznici i u ovoj godini ostati prepušteni sami sebi. Jednako kao i lani. I jednako kao i godinu prije.

Iako se u pojedinim prošlogodišnjim mjesecima činilo da se izvoz lagano oporavlja, kada se pod 2011. podvuče crta, vidi se da hrvatski izvoz ne da nije ostvario rast nego je čak zaoblježio i lagani pad. Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku, hrvatski su izvoznici prošle godine ostvarili 8,8 milijardi eura izvoza, što je jedan posto manje nego godinu prije. Izvoznici su ipak ostvarili jedan posto prihoda više nego u 2010., jer je prosječan tečaj kune u odnosu na euro prošle godine bio dva postotna boda viši nego u prethodnoj godini, što ipak ne može nikomu od njih biti razlog za zadovoljstvo. Činjenica je da je hrvatski izvoz upao u stagnaciju i da se teško iz nje može izvući bez snažne potpore na svim razinama. U prvom redu na razini Vlade i njezinih mjera koje će pogodovati izvoz.

Uvoz je lani iznosio 14,6 milijardi eura, što je na godišnjoj razini pad od 3,3 posto. Premda je to malo bolja vijest za vanjskotrgovinsku bilancu, jer je pokrivenost uvoza izvozom povećana za 1,5 poena, na 60,3 posto, ostaje konstatacija da je lagano smanjenje vanjskotrgovinskih deficit, koji je lani iznosio 5,8 milijardi eura, tek posljedica pada uvoza, a ne i rasta izvoza.

Stagnacija hrvatskog izvoza u prošloj godini velikim se dijelom može pripisati prevelikoj oslonjenosti na nekoliko tradicionalnih tržišta. Hrvatska je više od 50 posto izložena tradicionalnim izvoznim tržištima koja su u 2011. bilježila skromne stope rasta BDP-a. Država bi odmah trebala identificirati prioritetna nova tržišta s obzirom na veličinu tržišta, gospodarski rast, potražnju za hrvatskim proizvodima i uslugama, rizike poslovanja i barijere ulaska za hrvatske tvrtke – upozorava Tomislav Čorak iz A. T. Kearneyja.

Italija je i dalje naše najveće izvozno tržište, ali kriza u toj zemlji smanjila je lani hrvatski izvoz u nju za 16,6 posto. Dok je u 2010. u Italiju izvezeno robe u vrijednosti od 1,66 milijardi, lani je ta vrijednost iznosila 1,38 milijardi eura. Izvoz u Njemačku, naše treće po veličini izvozno tržište, lani je smanjen pet posto, na 875 milijuna eura. U Sloveniju, naše četvrto izvozno tržište, izvoz je lani povećan za skromnih tri posto (na 719 milijuna eura). Malo je (4,6 posto) porastao izvoz u Austriju, i približio se iznosu od pola milijarde eura. Od ostalih zemalja Europske unije znatan rast (čak 121 posto!) izvoza ostvaren je u Francusku, u kojoj je lani završilo robe hrvatskih proizvođača u vrijednosti od 270 milijuna eura. Donekle bismo mogli biti zadovoljni i desetpostotnim rastom izvoza u Mađarsku, u kojoj je ostvreno 220 milijuna eura. No sve to nije bilo dovoljno da bi se anulirao gubitak u Italiji i Njemačkoj pa je lanjski pad hrvatskog izvoza u zemlje Europske unije iznosio 3,7 posto.

Mnogo su bolje hrvatski izvoznici lani prošli na tržištima zemalja Efte, na koja su izvoz povećali 118 posto, ali se to dogodilo na vrlo niskoj startnoj razini pa to nije moglo znatno utjecati na ukupnu situaciju. U zemlje Efte izvoz je lani iznosio 223 milijuna eura, pri čemu je najveći iskorak napravljen u Norveškoj u kojoj je zagrebački Dalekovod prethodnih godina pobjedio na nekoliko međunarodnih natjecanja i dobio angažmane na gradnji dalekovoda. Istodobno, na do lani najveće među tržištima zemalja Efte, švicarsko, prošle je godine hrvatski izvoz smanjen četiri posto, na 72 milijuna eura.

Stagnacija lanjskoga hrvatskog izvoza vidljiva je i iz podataka koji se odnose na tržišta Cefte. Ukupno gledajući, ostvaren je simboličan rast od 1,1 posto, a vrijednost izvoza bila je 1,68 milijardi eura. Izvoz u Bosnu i Hercegovinu povećan je 3,4 posto i iznosio je 1,07 milijardi eura. Time je BiH zadržala poziciju drugog po važnosti hrvatskog izvoznog tržišta, ujedno i jedinog, uz Njemačku, na koje su hrvatski izvoznici u stanju izvesti robe u vrijednosti većoj od milijardu eura.

Već iz tog podatka jasno je zašto se hrvatski izvoznici boje 1. srpnja 2013., kada za Hrvatsku prestaje vrijediti sadašnji, povoljan trgovinski režim sa zemljama Cefte, i zašto su se prošlog petka predstavnici hrvatske prehrambene industrije okupili u Krašu kako bi dogovorili zajedničku platformu s kojom će idućeg tjedna od mjerodavnih u Vladi i resornim ministarstvima zatražiti da potaknu promjene carinskih propisa EU koje bi omogućile Hrvatskoj da i nakon stupanja u punopravno članstvo Unije zadrži preferencijski tretman u izvozu u zemlje Cefte.

Ohrabrujući signal u tom je smislu došao od novimenovanog šefa Državnog ureda za trgovinsku politiku Denisa Čaje, koji je poručio: – Svjesni smo promjena uvjeta i konzultirat ćemo se s hrvatskom poslovnom zajednicom, mjerodavnim ministarstvima i europskim partnerima kako bi se do članstva u EU našlo najbolje moguće rješenje za promjenu uvjeta trgovine i osiguralo prenošenje dijela sadašnjih povlastica koje Hrvatska ima prema ugovoru s Ceftom.

Uzgred rečeno, najnoviji podaci DZS-a o lanjskoj vanjskotrgovinskoj razmjeni definitivno su demantirali nedavne tvrdnje Privredne komore Srbije prema kojima je izvoz iz Srbije u Hrvatsku prvi put u povijesti međusobnog trgovanja premašio izvoz iz Hrvatske u Srbiju. Podaci DSZ-a kažu da je hrvatski uvoz iz Srbije lani porastao 8,7 posto i iznosio je 251 milijun eura, a da je hrvatski izvoz u Srbiju smanjen za 1,3 posto, ali je iznosio 344 milijuna eura. Suficit, dakle, ipak ostaje na hrvatskoj strani. Barem za sada i barem u slučaju srbijanskog tržišta.

No da bi se deficit u hrvatskoj vanjskotrgovinskoj razmjeni počeo smanjivati na temelju rasta izvoza, što bi ujedno donijelo i rast hrvatskog BDP-a, Vlada mora osvijestiti da se ništa ne događa samo po sebi, pa ni nacionalni rast izvoza.