Većinu javnih tvrtki koje će se naći na ponovnoj reviziji dosad je revidirao BDO Ivana Štimca. Preniske cijene revizije bile su, zapravo, samo pokriće za ocjenu da je sve u redu.
Osnivač i vodeći partner BDO-a Ivan Štimac u velike poslove nikad ne ulazi kao istaknuti prvi revizor, a ni sa svojom malom revizorskom tvrtkom Zagreb revizijama. U pravilu je revizor iz sjene HRT-a, a Deloitte HEP-a. Indikativno je, kaže naš sugovornik koji je htio ostati anonim, da cijene BDO-ovih usluga znatno odskaču od stvarne cijene.
Te su cijene za te državne tvrtke bile niže ukupno 838 tisuća kuna u odnosu na prvotnu procjenu, što se može vidjeti i na temelju objavljenih ugovora. BDO je tako u studenome prošle godine potpisao ugovor s Hrvatskim šumama za 108 tisuća kuna, a prvotna je procjena HŠ-a bila 150 tisuća kuna. Uporedimo li reviziju koju je BDO napravio za URIHO (70.000 kuna) i Zagrebački sportski savez (119 tisuća kuna), cijena za HŠ čini se smiješnom.
- To su i do pet puta manji iznosi od realnih, koji ne mogu pokriti ni putne troškove u obilasku poslovnica HŠ-a po Hrvatskoj – kaže naš sugovornik.
Osim njegove tvrđnje da je cijena za URIHO i Sportski savez previsoka, zanimljiv je primjer HŽ Holdinga čiju je reviziju BDO preuzeo 2010. od poslovnog partnera Audita. HŽ Holding platio ju je 449 tisuća kuna iako je prvotna procjena suradnika Zlatka Rogožara bila čak 925 tisuća kuna. Manje je to za 476 tisuća kuna, a u Hrvatskim cestama to je bilo 208 tisuća kuna manje (BDO-u su platile samo 292 tisuća kuna). BDO i Audit zajedno su provodili reviziju na HRT-u. Za prošlogodišnji ugovor vrijedan 269 tisuća kuna (prvotna je procjena bila 318.600 kuna) naš sugovornik ipak smatra da je riječ o realnijem iznosu.
Da su ugovori koje je potpisao BDO u najmanju ruku čudni, pokazuju i oni potpisani sa Zagrebačkim holdingom još u studenome 2009. (nema podataka za 2010. i 2011.) vrijedni 65 tisuća kuna, čak 410 tisuća kuna manje nego što su suradnici Ivo Čovića procjenjivali da bi ih mogli stajati. I ugovor sa Zračnom lukom Zagreb vrijedan 69 tisuća kuna objavljen potraj 2010. manje je od procijenjenih 190 tisuća kuna. Kad je pak u pitanju Audit, možda je najzanimljivija revizija HŽ Holdinga za poslovne usluge, za koje se ugovorom iz studenoga 2010. platilo 640 tisuća kuna, čak 1,16 milijuna kuna manje nego što je na početku procijenjeno.
Drugi argument koji upućuje na to da su stvari pomalo čudne jest stopa dobiti. Prihodi tih revizorskih kuća, kao i Deloitteovi i KPMG-ovi, od 2008. do 2010. znatno padaju. Te četiri revizorske kuće najviše provjeravaju poslovanje državnih tvrtki. U poslovnim rezultatima vidi se da je udio dobiti u ukupnim prihodima BDO-a i Audita iznad 30 posto (osim 2010. za Audit – 26,66 posto), Deloitteov je jednoznačnijem (osim 2009. – 18,75 posto), a KPMG-ov veći od 20 posto. Uzrok višoj dobiti BDO-a i Audita može se objasniti smanjenjem troškova osoblja, no sugovornici misle da je vjerojatnija lošija kvaliteta revizije, koja snižava troškove. Međutim, BDO-u je prihod u 2010. u odnosu na 2008. pao za 15 posto, a ostalim trima tvrtkama za trećinu. Budući da BDO ima niže cijene, dampinške, tvrdi naš sugovornik, to samo znači da je zbog toga dobivao više poslova od konkurencije.
Zadržimo se još na padu prihoda tih revizorskih tvrtki. Taj podatak pokazuje pad cijena njihovih usluga, čemu je uzrok, kažu naši sugovornici, uklanjanje tarife revizorskih usluga. Zdenko Balen, član Uprave Audita, uzrok niskim cijenama nalazi i u recesiji i tržišnoj utakmici. Odbacuje tezu o površini revidiranja financijskih izvješća. To, kaže, treba razmotriti ponajprije Hrvatska revizorska komora koja je na temelju Zakona o reviziji mjerodavna za nadzor i provjeru kvalitete rada revizorskih tvrtki. – Inače, unatoč reguliranju statusu revizije posljednjih 20 godina u Hrvatskoj javnost još ne razumije potpuno njezin status, ulogu i zadaću – kaže. Čačićevu najavu shvaća ponajprije kao reviziju poslovanja s posebnim ciljevima i metodologijom revizionskog ispitivanja, koja se razlikuje od tzv. zakonske revizije financijskih izvješća trgovačkih društava. Naime, nastavlja, zakonska revizija financijskih izvješća podrazumijeva revizionsko ispitivanje isključivo radi izražavanja mišljenja nezavisnog revizora o nepristranu i istinitu iskazu financijskog stanja i rezultata poslovanja u godišnjim financijskim izvješćima. Revizija poslovanja pak, objašnjava, pretpostavlja revizionsko ispitivanje financijskog položaja, racionalnosti trošenja novca ispitivanjem i ocjenjivanjem ustroja i organizacije poslovanja te davanja preporuka o racionalizaciji i povećanju učinkovitosti poslovanja.
