“Slike i objekti Nikole Koydla”

Najnovija izložba djela Nikole Koydla u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt ograničena je na posljednje tri godine slikarova stvaranja – uključuje radove nastale do kraja 2011.

Vrlo ga je teško smjestiti u bilo koju grupaciju na klasičnoj hrvatskoj likovnoj sceni na kojoj stvara već gotovo 50 godina, no možda je upravo zato odabir Muzeja za umjetnost i obrt, koji i inače pokriva sva područja ljudske kreativnosti, od obrta do lijepih umjetnosti, dobar izbor mjesta za razgledavanje 37 slika i 14 objekata Nikole Koydla, suvremenog slikara nefigurativnog izraza samosvojne poetike.

Najnovija izložba ‘Slike i objekti’ u Muzeju za umjetnost i obrt ograničena je na posljednje tri godine slikarova stvaranja. Uključuje radove nastale do kraja 2011.

Opus nastao u tim godinama ne može se definirati jasnim mjerilima. Radove smo, prije svega, ograničili zbog kompleksnosti njihove izrade – kaže Miroslav Gašparac, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, autor kataloga i najnovije izložbe djela slikara koji je uvijek slijedio, kao što Gašparac kaže, ‘vlastiti ritam i slijeđ’. Od njegovih 30-ak izložbenih nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu posebno se ističe sudjelovanje na 53. venecijanskom bijenalu 2009. s Matkom Vekićem i Zoltanom Novakom. Diplomirao je u klasi prof. Dure Tiljka, a od 1962. do 1969. bio je i suradnik na majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Na hrvatskoj likovnoj sceni do danas se etablirao i crtežima, (ra-

Rodio se u Karlovcu, a prvu je izložbu održao u Studentskom centru 1966. Bio je to čisti apstraktni koloristički ekspresionizam u kojem je kao osnovna tema dominirao krajolik, slikan odvažno ali reducirano, prema čemu se odmah moglo naslutiti da je riječ o umjetniku profinjena izraza koji se nikad nije bojao biti osebujan, drugačiji, ne izgubiti se u kolektivu. Sâm kaže da je u svakoj slici krajolika uvijek nalazio konkretni motiv.

Bilo konkretno bilo imaginarno, na ovoj se izložbi jasno razabire krajolik umjetnikova unutarnjeg svijeta koji pobija fizičke zakone jer Koydlovi oblici, naime, neodoljivo podsjećaju na anatomski prikaz reproduktivnih organa, laboratorij ili npr. geometrijske prikaze i gotovo svako djelo (bilo da je riječ o slikama ili slikarskim vizualizacijama objekata upotpunjenima linearnim skulpturama) pokušava dočarati treću dimenziju.

Gašparović kaže da se autor obraća odabranima i da su njegovi oblici ‘vizualni označitelji njegova metajezika u kojima svaki detalj utječe na semantičku razinu’. Slikar Koydl pak reći će da je, pripremajući izložbu, ‘samo slikao i izrađivao objekte’.