HOODIE Studenti proizveli fakultetske majice s kapuljačom

Majice s kapuljačom kao zaštitni znak studenata i alumnija raznih fakulteta u svijetu su odavno poznate. U Hrvatskoj takve tradicije nema, ali pokreću je studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Slika američkog načina studiranja u većini je europskih glava jednaka – prostrani kampusi u kojima su lijepe zgrade razbacane po livadama urešenima drvećem. Studenti sjede u travi, na stubama, poneki se dobacuju loptom za američki nogomet. Dio te slike obično su i studenti u majicama s kapuljačom na kojima se preko prsa še- pure nazivi poput Harvard ili pak Yale.

Takva slika nije neobična ni u europskim zemljama, a nošenje majica kao znak pripadnosti nekoj školi odavno je postalo praksu. Među studentima uobičajeni je naziv za takvu majicu ‘hoodie’, što potječe iz engleskog jezika u kojem ‘hood’ označava kapuljaču.

S druge strane, u Hrvatskoj takve majice nisu uobičajene, ali na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu to bi se uskoro moglo promijeniti zahvaljujući projektu koji je pokrenula Hrvatska studentska asocijacija (HSA). Na inicijativu predsjednika HSA Tomislava Rasonje i Miroslava Markovića pojavila se prva takva majica na EFZG-u, a projekt su nazvali ‘My EFZG hoodie’.

Idea se rodila dok su studenti bili na razmjeni, a relativno brzo, u roku od šest mjeseci od te prve ideje, nastala je majica.

• Dok sam bio u Švedskoj, na sveučilištu u Uppsalu, Tomislav me nazvao i zamolio da mu kupim jednu takvu majicu. Razgovarali smo o tome kako je šteta da mi nemamo takve majice na našem fakultetu pa smo počeli razmišljati o pokretanju tog projekta – objašnjava Miroslav Marković.

Idea se razvijala cijelo ljest, a kada je došao rujan, studenti su uputili i službeni dopis dekanatu u kojem su zatražili dopuštenje za korištenje imenom fakulteta te fakultetskim bojama. Prodekanici se svidjela ta ideja i nakon što su detaljno izložili plan u pisanom obliku, dopušteno im je da nastave s projektom.

Ipak, iako se činilo da je pola posla obavljeno, najteži je dio tek slijedio. Naime, trebalo je organizirati proizvodnju, a to se pokazalo mnogo složenijim nego što se isprva činilo.

• Jedan od prvih problema na koje smo naišli bila je boja. Kako su nam objasnili ljudi iz tekstilne industrije, nijansa ljubičaste koja je službena boja fakulteta jedna je od najzahtjevnijih i za bojenje i za održavanje pa smo nakon početnih testova morali odustati od nje. Tražili smo dopuštenje da rabimo tamnoplavu kao boju službene majice – objašnjava Tomislav Rasonja.

Razmišljajući vrlo konstruktivno, što je za svaku pohvalu, studenti su željeli proizvesti majicu u Hrvatskoj, ali tu se pojavio još jedan problem. Naime, nikako nisu mogli naći proizvođača koji bi proizveo visokokvalitetne majice po cijeni koja bi im bila prihvatljiva.

• Budući da znamo kakvo je stanje u domaćoj proizvodnji, pogotovo u tekstilnoj industriji, željeli smo da se majice proizvedu u Hrvatskoj. Naravno da tako mala serija nije važan projekt, ali smatrali smo da trebamo dati svoj, makar simboličan doprinos. Ipak, na kraju smo odlučili uvesti majice. Istina, i u Hrvatskoj postoje proizvođači koji mogu proizvesti takvo što, ali modeli kakve smo mi htjeli već su u nabavi stajali 300 kuna po komadu. S druge strane, tvrtka koja nam je odgovarala cjenovno nije nas zadovoljila kvalitetom – objašnjava Marković.

Konačna cijena majice nije previsoka kako bi si je studenti mogli priuštiti. Na kraju, nakon isprobavanja raznih varijanti, odlučili su se za proizvodnju u Belgiji, uz pomoć tvrtke koja te proizvode distribuiru u Hrvatskoj. Razmatrali su prije toga i opciju da se majice proizvedu u Kini te da ih uvezu sami, ali od toga su odustali zbog mogućnosti da na kraju dobiju velike količine robe kojom nisu zadovoljni.

• Sve smo već izračunali i doznali koga treba zvati i komu se obratiti za narudžbu u nekoj kineskoj tvornici, koliko komada majica stane u kontejner, koliki su troškovi transporta do Rijeke, pa od Rijeke do Zagreba… Ipak, na kraju smo odustali i odlučili se za ovu varijantu – objašnjavaju studenti.

Zatim je riješeno pitanje tiska i razne druge sitnice, a svaki od tih koraka značio je da momci moraju svladati još neki neočekivani problem. Danas zato o tekstilnoj proizvodnji sigurno znaju više od bilo kojega svojega kolege i barataju poslovnim terminima kao pravi profesionalci. Kažu da su u brojnim kontaktima s ljudima iz industrije naučili što se može, a što ne može jednostavno napraviti na tekstilu, svladali organizaciju i prošli sve faze proizvodnje, od ideje do realizacije.

Danas zato ponosno pokazuju službenu ‘hoodie’ Ekonomskog fakulteta, koja postoji najviše zahvaljujući njima, a za čiju su proizvodnju potrebne čak četiri različite kompanije. Prvo proizvođač, zatim kompanija koja otiskuje natpis na prednjici i poledini, tvrtka koja ušiva posebnu etiketu o majici te još jedna koja stavlja posebne vezice na kapuljaču i pakira gotov proizvod. Kad se tomu doda još 15 ljudi iz tima Hrvatske studentske asocijacije koji se brinu za marketing i koji su dijelili letke po fakultetu i pokrenuli prodaju preko interneta, cijela organizacija još je impresivnija.

Prva serija majica rasprodana je u tjedan dana, a upravo se proizvodi druga. Reakcije su pritom sjajne, i uprave fakulteta i studenata, a upita ima čak i s drugih fakulteta.

• Javljuju nam se studenti koji bi željeli napraviti nešto slično na svom fakultetu, ali ne znaju kako pa nas pitaju. Među ostalim, javio nam se i jedan alumni koji je oduševljen idejom – objašnjava Marković.

Na to hoće li ideja zaživjeti i na drugim fakultetima, ne mogu utjecati, ali o tome da ovakve majice postanu dio tradicije na EFZG-u već postoje neki planovi. Kako je vrijeme ispitnih rokova, zasad nije dogovoreno ništa konkretno.

• Postoji ideja da se majice prodaju u skriptarnici, ali zasad je to samo ideja. Nikako ne bi htjeli da netko to krivo shvati pa misli da mora kupiti majicu. Radi se o potpuno slobodnom izboru i ako nekog veseli imati majicu fakulteta na kojem studira, želimo da ima tu mogućnost – zaključuju Rasonja i Marković.