Wall Streetu obećao je da više neće moći igrati prema svojim pravilima, a bogatima u cjelini najavio je poreznu stopu od 30 posto na zaradu od milijun dolara i više. Uglavnom, Obama je ponovio ono što je govorio prije izbora za američkog predsjednika. Obuzdavanje bogatih i financijska očito mu još nije pošlo za rukom.
Redoviti govor o stanju nacije, famozni ‘State of the Union’, predsjednik Barack Obama iskoristio je za stavljanje noge još malo na papučicu gasa predizborne kampanje. Jest, doduše, da nije službeno ni počela, ali neslužbeno se republikanci i demokrati već dulje nemilosrdno grizu, posebice zbog unutarstranačkih izbora za republikanskoga predsjedničkog kandidata, koji neizbježno pritišću demokrate. Tako je Obama iskoristio priliku da u obraćanju naciji istakne svoj pogled na stanje stvari, a taj se uglavnom sastoji od tuđe krivnje i iscrtanja njegova programa za drugi mandat, zanimljivo, vrlo sličnog programu za prvi, koji nije ni otprilike realizirao, uglavnom zbog popuštanja istim tim republikancima koje je prozvao u govoru.
Prvak srednje klase, kao što ga je Reuters nazvao, ili probuđeni prvak srednje klase točnije, najavio je veće poreze za milijunaše i stavljanje brnjice Wall Streetu, odnosno više-manje ono što je najavljivao i prije tri godine kad je dolazio na vlast. Za neuspjehe su krive banke i Kongres, Americi treba ‘nova pravednost’, a pedantni novinarji izbrojili su da je 34 puta izgovorio riječ ‘porez’ i 32 puta ‘poslovi’ u samo jedan sat, što je vrlo jasan pokazatelj sidra njegove kampanje.
Iako mnogo spomenutoga nema istinsku političku težinu jer treba pristanak ‘odbjegloga’ Kongresa, a to pak, očito je, neće dobiti, Obama je želio poslati poruku biračima. Zapravo, nije ni bio cilj nešto promijeniti, nego galvanizirati biračko tijelo, zasad još indigirano Obaminim kompromiserstvom i manjkavim rezultatima, premda potonje zahtijeva malo pomnije razmatranje. Kad već nije kapitalizirao na onome što je prije obećavao, Obama je odlučio iskoristiti bijes masa prema financijsima i bogatima, u čemu mu i politički protivnici svesrdno pomažu nimalo subtilnim branjenjem njihovih prava, i prema milostivom Washingtonu koji jedva uspijeva riješiti ključne probleme poput dizanja granice zaduživanja državi. Wall Streetu obećao je da više neće moći igrati prema svojim pravilima, a bogatima u cjelini najavio je poreznu stopu od 30 posto na zaradu od milijun dolara i više.
- Washington bi trebao prestati subvencionirati milijunaše – rekao je među ostalim. Nadalje, najavio je i uspostavljanje posebne jedinice za financijske zločine radi gonjenja onih koji su sudjelovali u krahu. Što je dosad čekao, nije objasnio. Sljedeća ideja iz portfelja populističkih poruka bio je prijedlog olakšanja problema s hipotekom Amerikancima, i to nametanjem novih naknada bankama.
Inzistiranje na porezima ima vrlo jasnu i razumljivu logiku. Isti dan kad je Obama držao govor jedan od republikanskih kandidata za predsjednika Mitt Romney, inače jedan od najbogatijih u povijesti američkih izbora, priznavao je da je platio smiješnih 13,9 posto za 2010., manje nego što plaćaju vatrogasci, učitelji i policajci, primjerice. Da stvar bude odvratnija, i to malo poreza platio je kao porez na kapitalnu dobit, ne kao porez na dohodak, pa je u čudnom zavrtnju toga bizarnog cirkusa rekao da prema planu Newta Gingricha, svoga republikanskog protukandidata, ne bi platio ni toliko poreza. To je, jasno, rekao želeći diskreditirati stranačkog kolegu koji mu prijeti sve boljim rezultatima.