Ugovor o faktoringu sklapa se između prodavatelja potraživanja i faktora. Prodavatelji potraživanja najčešće su poduzeća iz malog i srednjeg poduzetništva jer su im dodatni izvori i načini financiranja manje dostupni nego velikima. No faktoring, objašnjava Nives Rudež, voditeljica Faktoring-tima Société Généralea – Splitske banke, mogu inicirati i dužnici. Većinom su to velike tvrtke koje tako žele više odgoditi plaćanje svojih obveza. – Iznos financiranja, odnosno postotak od fakture, ovisi o kvaliteti prodavatelja i rizičnosti njegova poslovanja. Trošak financiranja, tj. kamatna stopa, i naknada za faktoring ovise o duljini financiranja, odnosno broju dana naplate potraživanja i broju faktura, valuti, rizičnosti dužnika – objašnjava Rudež.
Barbara Cerinski, generalna direktorica EOS Matrixa za Hrvatsku i BiH, kaže da se uslugom naplate potraživanja često koriste društva kojima treba potpora u naplati inozemnih potraživanja. – Na temelju dobivenih procjena prodavatelja se predlaže ponuda, nakon prihvaćanja ponude zatvara se ‘deal’ i sva se prava i obveze iz ugovora prenose na novog vjerovnika. Obveza klijenta vezana je uz fakturu. Klijent je dužan dostaviti pravovaljanu fakturu s potrebnom dokumentacijom koja dokazuje da je usluga izvršena i da je za nju isporučena faktura. Obvezni smo raditi prema zakonskim regulativama i rješavati primjereno upitna potraživanja kako bi se trenutačno povećala tvrtkina likvidnost – napominje Cerinski.
