Nije jeftin, ali potreban je u sustavu u kojemu nitko nikomu ne plaća (a krediti su preskupi i slabo su ili uopće nisu raspoloživi). Faktoring, odnosno otkup nedospjelih, dakle zdravih potraživanja, gotovo nema alternativu. Dok se Zakon o plaćanjima iz pripreme ne pretopi u praksu, poduzeća moraju nekako namaknuti novac. Nažalost, ne za investicije, nego za svakodnevno preživljavanje. Faktoring tako postaje istinska terapija koja ublažava bolove nelikvidnosti, teške sad već astronomsko 41 milijardu kuna. Tko kupuje zdrava potraživanja? Iako je na tržištu nekoliko većih faktorinskih kuća, banke su se ozbiljno uključile u taj dio financijskog tržišta.
Osnovni su današnji motivi korištenja faktoringom potreba za likvidnošću i ubrzanje novčanog toka. Prema dostupnim podacima Hanfe i HNB-a volumen otkupa potraživanja 15-ak je milijardi kuna, što je 4,3 posto BDP-a. Procjenjujemo da će BDP-a u 2011. rasti oko nule, a 2012. bit će otprilike minus jedan posto. U takvim se uvjetima ne može govoriti o napretku, nego o stagnaciji. Kraj 2011. donio je ponovni rast nezaposlenosti iznad 300 tisuća, a s obzirom na usporavanje europskih gospodarstava usporio je i robni izvoz. Ukupan robni izvoz u listopadu i studenome smanjio se 17-ak posto, što će sigurno smanjiti pozitivan doprinos neto inozemne potražnje BDP-u.
Imajući na umu pogoršanu gospodarsku situaciju i zaoštravanje financijske krize u zemljama EU te učinke takva kretanja na Hrvatsku, 2012. bit će prijelomna s više gledišta. U težim uvjetima poslovanja faktoring ostaje najbolje i cjenovno najpovoljnije kratkoročno financiranje poduzeća jer omogućuje premoštenje tekuće likvidnosti bez kreditnog zaduženja, i to uza smanjenje rizika naplate – procjenjuje Arsen Paro, direktor Direkcije za faktoring u PBZ-u. Faktoring se provodi isključivo s likvidnim kupcima, pri čemu je mnogo prednosti za poduzeća, od financiranja kratkoročne likvidnosti, smanjenja rizika i osiguranja naplate isporučene robe ili izvršene usluge do povećanja rentabilnosti dodatnim financiranjem, povećanjem prodajem i poboljšanjem konkurentnosti.
Paro kaže da pri otkupu potraživanja klijentu isplaćuju predujam u postotku od iznosa potraživanja, ovisno o vrsti posla i bonitetu kupaca, od 80 do 95 posto od ukupnog iznosa, pa klijent ne treba dizati kredit i polagati razne instrumente osiguranja. Ističemo da faktoring nije kredit, nego kupoprodaja tražbina. U tome je velika prednost i brzina za poslovne subjekte – objašnjava Paro.
U Zagrebačkoj banci navode da je rješavanje nelikvidnosti samo jedan od razloga prodaje potraživanja jer je dio klijenata u faktoringu prepoznao prednosti poput povećanja razine likvidnosti i optimizacije bilance, što tvrtki omogućuje proširenje poslovanja i ulazak u nove poslove. Razvijenije tvrtke u upravljanju rizicima vode računa i o izloženosti kupcima, što se može kontrolirati prodajom potraživanja bez regresa i prijenosom rizika naplate na treću osobu. Prodaja potraživanja pozitivno utječe na konkurentnost tvrtke jer ona, ako je s bankom ili faktorinškom kućom tako unaprijed dogovorila, može kupcima ponuditi dulju odgodu plaćanja. Brža naplata računa pak tvrtki omogućuje brže raspolažanje gotovinom, što pozitivno utječe na pregovaračku moć pri ugovaranju nabave robe s dobavljačima.
U Hypo banci pak kažu da je u prvih 11 mjeseci 2011. vidljiv pad otkupa potraživanja u odnosu na prijašnju godinu, s time da ove godine ipak očekuju blag rast volumena i udjela u ukupnom volumenu. To se posebno odnosi na poslovanje s javnim institucijama, u kojima se nastavlja otkup potraživanja s Ministarstvom poljoprivrede na osnovi kapitalnih potpora.
No zato je Splitska banka i u 2011. zabilježila rast volumena transakcija, i to od 33 posto, što je najbolji rezultat otkako nudi faktoring. Rast je većinom potaknula velika potražnja na tržištu koja je posljedica nedostatka novca, zbog čega se ponovila situacija iz 2009. kad je faktoring također bilježio velik rast volumena transakcija. S obzirom na krizu i očekivanja smjera te intenziteta najavljenih reformi teško je predvidjeti rezultate faktoringa za ovu godinu. Očekujemo da će prvo polugodište obilježiti slabija ekonomsko aktivnost, a u skladu s tim i niži volumen faktoringa. Faktoring je u Hrvatskoj još nerazvijena usluga koja se uglavnom poistovjećuje s financiranjem i otkupom potraživanja od dužnika koja plaćaju u dugim rokovima, od 100 do 180 dana. S obzirom na to u 2012. potražnja za faktoringom ovisit će, kao i dosad, o dostupnosti novca na tržištu, likvidnosti ekonomije i Vladinim ekonomskim potezima. Pravi razvoj faktoringa može se očekivati tek nakon ulaska osiguravatelja potraživanja na hrvatsko tržište, dakle nakon ulaska u EU – objašnjava Nives Rudež, voditeljica Faktoring-tima SG-a – Splitske banke.
