I vousmiani

Euroskepticima više od ‘cost-benefit’ analize smeta što je Hrvatska uvijek prisiljena birati manje od dva zla. EU im se ne čini kao izbor koji smo sami tražili, nego kao jedini koji se nudi.

U drugoj polovini 2013. Hrvatskoj je na raspolaganju 687 milijuna eura, a u 2014. otprilike milijardu eura. Očekivani rast ulaganja unatoč krizi u EU, niže kamate na zaduživanje zbog percepcije manjeg rizika zemlje, državna i privatna monopolistička poduzeća dobivaju konkurenciju, lakši izvoz i jeftiniji uvoz bez carine, brži razvoj infrastrukture, ruralnih područja, poljoprivrede, brži rast BDP-a i životnog standarda su neki od argumenata za ulazak u EU.

Međutim, postoje i argumenti protiv. Rast cijena svih administrativno određenih proizvoda, ograničenje proizvodnje na normu koju će odrediti Europski parlament, gubitak prava na gospodarski pojas u Jadranom moru, obaveza plaćanja članarine od najmanje četiri milijarde kuna na godinu, manji iznosi fondova EU u odnosu na zemlje koje su prije nas postale nove članice, propast mnogih poduzeća i rast nezaposlenosti u kratkom roku, te samo 1,5 posto prava glasa u Europskom parlamentu su neki od njih.

Dobar proizvod uvijek ima tržište, a nakon što se otvore granice, izvoz će se i pojednostaviti – bez carine, a neće trebati ni špediciju. Najviše ga raduju promjene na tržištu rada. Nakon ulaska u EU poticaji će se preusmjeriti prema privatnim poduzećima pa se neće događati da ne mogu naći kvalitetne radnike jer su svi radi većih plaća otišli u javna poduzeća. Promijenit će se socijalna politika, a ona je pokazatelj zapošljavanja.

Krešimir Pajić, direktor Koestlina, kratko kaže kako se u poslu ništa ne mijenja, u biznisu sve ostaje isto: – Tko ne može danas izvoziti, neće moći ni nakon ulaska u EU – kategoričan je. No Marica Vidaković, Kraševa prokuristica, ne dijeli njihovo mišljenje. Štoviše, uvjeren je da će šteta biti veća od koristi. Budući da Kraš najviše izvozi na tržišta Cefe, ulazak u EU za nas će značiti veći trošak plasmana robe na ta tržišta. Točni uvjeti još nisu dogovoreni u pregovorima, no znamo da će u segmentu keksa i vafla udar biti toliko da ga nećemo moći nadoknaditi uštedama.

Očekujemo angažman gospodarske diplomacije tako da se pregovorima dobiju što bolji uvjeti. Za te se promjene pripremamo putem tvrtke kćeri Mire Prijedor iz BiH, no veći angažman ondje značit će manju zaposlenost kapaciteta u Zagrebu i Osijeku. Od otvorenja tržišta EU pak nećemo imati koristi jer je svim našim proizvođačima teško konkurirati za ulazak u tamošnje maloprodajne lance zbog zakona velikih brojeva i velikih troškova ulaganja u marketing.

Nije Cefta jedini problem. JGL najveći dio izvoznih prihoda ostvaruje na tržištima Rusije, zemalja CIS-a i drugih nečlanica EU. Zbog ulaska u EU Usmiani očekuje promjene pri izvozu na ta tržišta, no kaže da još moraju točno izračunati što to za njih znači.

Budući rast i razvoj hrvatskoga gospodarstva u velikom su dijelu određeni njegovom veličinom. Maleno domaće tržište onemogućava domaćim proizvođačima da profitiraju od ekonomije obujma. Istodobno Hrvatska nema dovoljno vlastitih sirovina i energenata, zbog čega je prisiljena na uvoz. U takvim okolnostima nije moguće da gospodarstvo ne bude integrirano u europske tokove, objašnjavaju ekonomisti.

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, poručuje da bi se u slučaju odustajanja Hrvatske od ulaska u EU domaći izvoznici suočili s mnogo većim zaprekom pri izvozu na strana tržišta. Također se može očekivati da se u takvim okolnostima dodatno poveća udjel robne razmjene sa zemljama u okružju. Posljedice odustajanja od ulaska u EU bili bi i pritisci na pad kreditnog rejtinga i rast cijene zaduživanja jer bi odbijanjem znatno porasli hrvatski ekonomski i politički rizici.

Može se također očekivati sporiji razvoj nekih djelatnosti, prije svega turizma, energetike i transporta. ‘NE’ Uniji vjerojatno bi značilo i znatno sporije restrukturiranje domaćega gospodarstva i zadržavanje monopolističkih položaja na domaćem tržištu, što bi naštetilo potrošačima i malim tvrtkama.

Ne treba posebno naglašavati mogućnosti za Hrvatsku ako iskoristimo novac iz strukturnih i kohezijskih fondova EU. Odustajanje od ulaska u EU domaćem bi gospodarstvu u kratkom roku donijelo mnogo rizika, no u dugom roku to bi značilo mnogo sporiji rast GDP-a i standarda građana, objašnjava Šantić, dodajući kako treba biti svjestan da ulazak u EU ne znači i rješenje ekonomskih problema – članstvo isključivo stvara pretpostavke i otvara nove mogućnosti za brži gospodarski rast te proces konvergencije. Na nama je da ih iskoristimo.

Ekonomisti uz odlučno ‘ZA’ ipak ističu da će koristiti znatno manja nego u vremenima prije krize: strane investicije bit će sromašnije, izvoz će biti ograničen manjkavom potražnjom, a ni kamate neće biti drastično niže. Zrinka Živković Matijević, glavna analitičarka Raiffeisen banke, kaže kako ostajanjem izvan EU gubimo pristup jedinstvenom tržištu koje konkurencijama pruža priliku da budu još uspješniji.

Smanjio bi se poticaj za razvoj konkurencnosti, oslabljuje izvozne mogućnosti. Izostalo bi i raspolaganje fondovima i dodatnim mogućnostima financiranja. Osim toga članstvo u EU preduvjet je za ulazak u EMU koji će nam znatno smanjiti valutni rizik i transakcijske troškove, objašnjava Živković Matijević, dodajući da članstvo samo po sebi neće ništa promijeniti ako sami ne stvorimo uvjete za rast i razvoj.

Doduše, Hrvatska ulazi u vrijeme visoke averzije prema riziku, Unija je opterećena dužničkom krizom, Hrvatska je u produljenoj recesiji pod prijetnjom pada kreditnog rejtinga i opterećena strukturnim problemima. Pozitivni učinci, kaže, kratkoročno neće biti toliko vidljivi.

Babić kao umjereni euroskeptik sve to zna, ali ipak kaže da alternative nema: – Bit će negativnih kretanja, od smanjivanja socijalnih izdataka do čvršćih proračunskih ograničenja. Nekonkurentna će se poduzeća ugasiti, rast će nezaposlenost i siromaštvo. Međutim, svi monopolisti i dominantne kompanije dobit će konkurenciju i u europskim okvirima postati ono što jesu – mala i srednja poduzeća. Referendum za EU ‘zicer’ je koji nas vodi u viši rang natjecanja. Prečesto smo kao nacija promašivali ‘zicere’, zato smo još jednom nogom na Balkanu i najdule smo pregovarali od svih zemalja, poručuje Babić.

Jurčić upozorava na to da članstvo neće izliječiti bolesnu ekonomiju, što više, smanjit će se sloboda u vođenju ekonomske politike pa će u tako suženim okvirima Hrvatska morati spašavati privredu. EU ne može nadomjestiti izostanak vlastite politike.

‘Nevjernicima’ ne smeta toliko ‘cost-benefit’ analiza koliko to da je Hrvatska uvijek prisiljena biti manje od dva zla. EU im se ne čini kao izbor koji smo sami tražili, nego kao jedini koji se nudi. Ipak, parafraziramo li Hemingwaya, jasno je da nijedna zemlja nije otok i sama ne može preživjeti. Koliko god to bilo nepravedno.