Guverner Švicarske narodne banke Philipp Hildebrand postao je poznat diljem Europe kad je u rujnu prošle godine vezanjem franka uz euro zaustavio divlji rast švicarca. Nisu svi u Švicarskoj bili oduševljeni tim, a ni nekim drugim, guvernerovim potezima. Ne vole ga desničari, a ni bankari, pa se vjeruje da je skandal sa zaradom njegove suprige na insajderskim informacijama potekao upravo od njih.
U skandalu sa sumnjivim trgovanjem na valutnom tržištu žene guvernera Švicarske narodne banke (SNB) Philippa Hildebranda i ostavkom koja je uslijedila, a koji je izbio početkom siječnja, vjerojatno je najzanimljiviji podatak da je u Švicarskoj uopće izbio skandal. Mirna alpska zemlja rijetko je kad predmet afera, pa je od podatka da je Kashya Hildebrand nekako baš pogodila preokret u kretanju tečaja dolara i švicarskog franka i zaradila na njemu šokantniji podatak da se to odigralo upravo u tom, skandalima ne pretjerano vičnom, bankarskom utočištu. Problem o kojem su izvijestili svi svjetski mediji, i sami vjerojatno malo ošamuceni izvorom skandala, nastao je zbog kontroverznog trgovanja valutama vješte ženice tri tjedna prije nego što je njezin muž vezao frank za euro, što je, također bio veoma neočekivan i kontroverzan potez. Stvar je ‘provaljena’ kad je zaposlenik banke Sarasin, u kojoj je transakcija provedena, detalje sumnjive transakcije prenio odvjetniku političkog suparnika, zbog čega je posljedično ubrzo otpušten. Švicarci, narod naviknut na nešto drugačije kriterije, nisu se u prvi mah toliko uzbudili zbog transakcije, više su to rastegnuli strani mediji, koliko zbog toga što se netko drznuo odati bankarsku tajnu, ondje možda i veći krimen od eventualnoga nezakonitog trgovanja prema povlaštenoj informaciji. Mudra je bivša financijska špekulantica kupila dolare za franke kad su bili iznimno jeftini, netom prije nego što je SNB odlučio ograničiti tečaj na minimalno 1,20 franaka za euro, nakon čega su euro i dolar ojačali prema franku. Tada je dolare prodala i zaradila nešto ‘bakše’. Nije nevažan detalj i da je gospođa Hildebrand kupila nešto dolara i uime svoje kćeri.
Kashya, bivša brokerica i vlasnica umjetničke galerije, izjavila je pak da se ne osjeća krivom zbog trgovine koja joj je prošlog kolovoza priskrblila zaradu od 60-ak tisuća franka na ulaganje od 500 tisuća franka. Prema njezinu iskazu, na kupnju dolara motiviralo ju je to što je bio na gotovo rekordno niskoj razini i smiješno jeftin. S obzirom na to da je u bankarskoj industriji radila više od 15 godina, osjećala se sasvim opušteno glede te transakcije. I upravo je, eto, pogodila nedugo nakon što je SNB povijesnom odlukom preokrenuo kretanje tečaja i donio hazarderki sasvim solidnu zaradu. Sa službene strane SNB je već istražio slučaj i ‘oslobodio svih optužbi’ svog šefa povukavši prilično nekonvencionalan potez objavom internih pravila trgovanja uz izvješće svoga redovitog revizora PricewaterhouseCoopersa o spornoj trgovini prema kojem nema temelja za optužbe protiv Hildebranda, no do ostavke je ipak došlo. Izvješće, među ostalim, s visokim stupnjem sigurnosti navodi kako guverner nije 15. kolovoza znao za ženine kombinacije sa strane (može se povjerovati, koji muž zna), ali da je dan poslije e-porukom obavijestio Sarasin da sve buduće transakcije trebaju njegovo odobrenje, navedi interna pravila SNB-a. Valja pritom imati na umu da je insajdersko trgovanje redovito prilično teško dokazati i zahtijeva vjerodostojne dokaze do kojih nije lako doći. Međutim, ponovni detaljniji uvid u e-mailove koje su razmijenili Hildebrand, njegova supruga i njihov bankarski savjetnik otkrio je da guverner i nije tako nevin kako je tvrdio. Objavljena pravila, naravno, predviđaju zabranu trgovanja i članovima obitelji prema povlaštenim informacijama, iako stavljaju naglasak na zaposlenike banke, ne toliko na članove obitelji. Mnogi smatraju da je interni kodeks manjkav i da bi ga trebalo uskladiti s kodeksima drugih svjetskih središnjih banaka, bez obzira na to što za razliku od većine njih SNB ima i neke privatne dioničare, što nekomu može poslužiti kao opravdanje za nešto labaviji kodeks. Ipak, Hildebrand je ostavku na kraju dao.
Iza napada navodno stoji švicarski političar i žestoki kritičar guvernerova rada Christoph Blocher iz Švicarske pučke strane, trenutačno najjače političke snage u zemlji, kojem su podaci posredno bili prosljedjeni iz Sarasina, što je uz objavu pozitivnog revizorskog izvješća rezultiralo otvorenom potporom švicarske savezne vlade guverneru. ‘Savezno vijeće nema razloga sumnjati u točnost revizorskog izvješća i izražava punu potporu gospodinu Hildebrandu’, stajalo je u izjavi. Blocher Hildebrandu zamjera gubitke zbog prijašnjih neuspješnih pokušaja zauzivanja nemilosrdnog rasta franka koji je mnogima u trenutku valutnih nesigurnosti uza zlato služio kao glavno uutočište. Blocher se pak lukavo nije izjasnio o skandalu, odbivši komentirati cijelu situaciju i zadržavši se po strani. Banka je u rujnu iznenadila tržišta, što je ipak odlukom da ograniči jačanje franka vezivanjem uz euro, odnosno određivanjem minimalnog tečaja. Analitičari i tržišni igrači potez su jednoglasno okarakterizirali kao hrabar, neki i kao očajnički, iako su stajališta prema odluci izrazito varirala. Mnogi su bili vrlo kritični prema tom potezu zato što je ostavio dojam valutne sebičnosti i dao prostora daljnjoj nesigurnosti povezanoj s ponašanjem država prema valutnim problemima. Premda je godinama rast franka bio problematičan, Banka je ga je napokon zaustavila tek potezom u rujnu prošle godine (prijasni potezi nisu bili učinkoviti), ne, naravno, zato što je htjela zaštititi vojsku jadnika koji su imali kredite u francima diljem Jugoistočne Europe, nego zato što je od prejakoj tečaja patio švicarski izvoz. Riskantan je potez uspio i tečaj eura i franka stabilizirao se na razini prihvatljivoj Švicarcima, zbog čega je Hildebrand zasad lokalni heroj mnogima u zemlji unatoč kritikama tržišta. U prilog potezu ide i to što je franak bio doista precijenjen bez pravih ekonomskih temelja, što je bila posljedica bijega ulagača prema takozvanim sigurnim valutama, među kojima je švicarski franak jedna od najcjenjenijih. Ipak, riječ je o financijskoj špekulaciji štetnoj za ekonomiju.
