ciklus: tri godine; puni rod odmah

Poljoprivreda na jednom hektru može biti uglavnom dobar hobi i sjajan ispušni ventil biznismenu od svakodnevnog stresa. Prava zarada ostvaruje se tek na znatno većim površinama. Osim deset kultura koje smo izabrali u suradnji sa stručnjacima, dobru zaradu mogu donijeti i bijeli luk, masline, lubenice, rajčice… A zarada je u pravilu veća ondje gdje je potrebno više ljudskog rada.

Malina ima siguran plasman proizvoda jer bez obzira na to ima li ugovor s otkupljivačem vrlo se lako proda. Zahtijeva stalni nadzor pa se njezin uzgoj ne preporuča kao usputno zanimanje biznismenima ili zaposlenim osobama izuzev ako će angažirati i ostale članove obitelji ili unajmiti radnike. Ima 15-godišnji ciklus, a puni rod ostvaruje od četvrte do 15 godine. Na jedan hektar zasađene maline u najboljim godinama može se očekivati prinos od deset do 15 tona te prihod (20 kuna za kilogram) od 200 do 300 tisuća kuna. No, upozorava Jasminka Goger Perić iz Fragarje, pritom treba biti vrlo oprezan jer zapravo nikad ne možemo predvidjeti prirodne uvjete (suša, led…) i situaciju na tržištu. Drugim riječima, prinos u jednoj godini može biti pet tona, a u sljedećoj 15 tona. U prvoj godini troškovi sadnica, folija, analize tla, kompletne obrade tla, sustava kap po kap te armature mogu iznositi i do 230 tisuća kuna, dok u narednim godinama ne bi smjeli prelaziti 110 tisuća kuna. Ostali su troškovi varijabilni i ovise o organizaciji. Primjerice, susjed neće naplatiti uslugu traktora; ako ima bunar voda je besplatna, a to je jedna od važnijih stavki s obzirom na to da se maline sade na perforiranu foliju kao zaštitu od korova i natapanje je obavezno. Osim toga neke poljoprivredne zadruge, u želji da privuku nove kooperante, katkad daju sadnice i besplatno, što je vrlo važna stavka za prvu godinu (deset tisuća sadnica na hektar stoji 80 tisuća kuna), s time da su kooperanti obvezni isti broj sadnica vratiti sljedeće godine. To je moguće jer malina buja i izrastaju nove stabljike, a to može biti i dodatan solidni izvor prihoda narednih godina. Ovisno o organizaciji na godinu se na jednom hektaru maline može zaraditi od 50 do 100 tisuća kuna.

Na jedan hektar površine može se posaditi 40 tisuća sadnica jagoda. Sadi se na perforiranu foliju, kao jednored ili dvored, uz obvezno natapanje. Na istoj lokaciji može ostati maksimalno tri godine, a prinos u normalnim uvjetima može biti od 500 do 700 grama po biljci, što znači približno 28 tona. Potrebno je desetak ljudi za branje, a cijena sata je 15 kuna. Otkupna cijena jagode ove se godine kretala između 12 i 17 kuna za kilogram. Ako se jagoda sadi u tunelima može se očekivati manji prinos od 24 tone, a berba počinje 15-ak dana prije vanjske jagode kad je i cijena viša. To znači da je uzgajivači ove godine u tunelima mogao zaraditi približno 350 tisuća kuna, no moguće i manje, ovisno o tome kad je voće prodao. No prve su godine troškovi visoki zbog konstrukcije plastenika (300 tisuća kuna), folije (iznad 7000), sadnica (iznad 60 tisuća), sustava kap po kap (6000) te analize tla i obrade tla (približno 4000). S obzirom na ostale troškove u prvoj godini zarada i nije baš velika (30-ak tisuća kuna), ako je uopće i ima, no zato u sljedeće dvije godine ona može dosegnuti i 200 tisuća kuna na jednom hektaru. Već prve godine daje plodove, no valja biti oprezan u kalkulacijama zbog mogućih neočekivanih teškoća i troškova.

Vrlo tražena i skupa kultura. Za razliku od jagoda, a poput malina, ulagač se za uzgoj mora naoružati strpljenjem jer su početna ulaganja vrlo visoka. Za borovnicu je izuzetno bitna, pojašnjava Jasmina Goger Perić iz Fragarie, kisela reakcija tla, pa ako je tlo slabo kiselo može se kiselost popraviti dodavanjem litvanijskog treseta. Uz kiselost tla borovnica zahtijeva dosta vode pa je natapanje nužno. Ciklus je 20-ak godina, prve su godine troškovi dosta visoki (i do 400 tisuća kuna) i valja imati na umu da prvi dviju godina nema uroda, a prosječni svakogodišnji trošak može iznositi od 150 tisuća kuna. No, četvrte ili pete godine borovnica ostvaruje puni urod između deset ili 15 tona po hektaru, a cijena je ove godine bila 40 kuna za kilogram, pa je uzgajivač mogao zaraditi 400 tisuća kuna. Povrat ulaganja ostvaruje se za nekih šest do sedam godina, no zato se poslije od zarade može lagodno živjeti. Za strpljive je 300-tinjak tisuća kuna po hektaru lijepa svota, pogotovo ako imaju više hektara i ako imaju sredstava da prežive tijekom prvih nekoliko godina ulaganja. Borovnica je izuzetno tražena u svijetu pa je njezin uzgoj svakako prilika za domaću poljoprivredu.

Uzgoj šljiva također je za one strpljive jer u prvoj godini treba u sadnice (najviše njih 400 na jednom hektaru, ali je preporučljivo i manje). U najboljim se godinama dobije do 20-ak tona šljive, a one ‘nastupaju’ tek u šestoj godini, dok im je optimalni vijek trajanja 25 godina. U prvim pet godina, kažu stručnjaci u Eurovoću, ukupni je prinos sedam tona, a kako se otkupna cijena kreće 1,5 kuna, ukupni prihod za tih pet godina slabašan je i iznosi desetak tisuća kuna. To svakako nije dovoljno ni za pokriće troškova jer jedna sadnica stoji 20 kuna (u našem slučaju troškovi bi bili osam tisuća kuna), a i ostali troškovi (materijal i oprema, rad traktora i radnici) bili bi znatno veći i u prvim pet godina iznosili bi 70 tisuća kuna. No u šestoj bi godini pa nadalje sadnice trebale donositi najmanje 20 tona, što bi donijelo prihod od 30 tisuća kuna, s tim da bi se troškovi smanjili i iznosili bi približno 15 tisuća kuna. Prosječno bi se tijekom 25 godina zarađivalo desetak tisuća kuna, pa bi uzgoj šljiva trebao isključivo biti hobi, a eventualno bi ga trebalo proširiti na više hektara ili pak uzgajati uz još neke poljoprivredne kulture.

Zbog dugog čekanja povrata višnje su idealna razbibriga. Višnja je jedna od najtraženijih voćnih kultura. Prično je siguran plasman i poput šljive uzgoj traje 25 godina, ali u tri faze u kojoj svaka donosi najmanje dvostruko veći prihod. U orahovičkom Eurovoću kažu da je i dobit dvostruko veća nego od šljive. Kilogram se otkupljuje za tri kune. U prvoj fazi (do šeste godine) može se očekivati trošak 30 tisuća na godinu, dok je ukupni prinos iznad 20 tona, a prihod je iznad 10 tisuća na godinu. Od sedme do 15 godine ukupni su troškovi nešto manji (23 tisuće na godinu), ukupni prinos je 120 tona, a ukupni prihod 360 tisuća kuna. U razdoblju od 16. do 25. godine ukupni su troškovi (20 tisuća na godinu), ukupni prinos su 180 tona, a prihod 540 tisuća kuna. Dakle tijekom 25 godina troškovi su 540 tisuća kuna, prihod je 960 tisuća kuna, pa je ukupna zarada 420 tisuća kuna ili 17 tisuća kuna na godinu. Problem je u vezi s tom kulturom u tome što za povrat uloženih sredstava treba više od deset godina, pa je pitanje koliko se isplati samo nju uzgajati, ili pak na samo jednom hektaru. Taj je uzgoj stoga svakako zabavna razbibriga.

Optimalni broj stabala oraha, kaže stručnjak Zdravko Miholić iz Hrvatske poljoprivredne komore, kreće se od 100 do 200 hektara. Cijepljeni orasi prve plodove mogu dati već u trećoj ili četvrtoj godini, no znatnije tek u osmoj. U punom rodu prinos je 3,5 do četiri tone oraha u ljusci, odnosno približno dvije tone jezgre. Vijek oraha je 40 godina, a za podizanje nasada u prvoj godini potrebno je materijala, mehanizacije i ljudskog rada u vrijednosti od 35 tisuća kuna. Troškovi svake sljedeće godine su deset tisuća kuna što znači da bi u prvim sedam godina iznosili 100-tinjak tisuća kuna. Ipak, nakon osme godine investicija se pomalo vraća i ako je cijena jezgre 50 kuna za kilogram, na hektaru se može zaraditi 100 tisuća kuna, čime se u toj godini vrati gotovo sve dotad uloženo. Orah se lako prodaje, a godišnja zarada od 90 tisuća kuna nije loša, pogotovo ima li se na umu da je za angažman dovoljna tročlana obitelj. U ljusci se dobro i dugo čuva kao i u priručnim skladištima. Svoju vrijednost orah čuva i na relativno malom (nešto svježijem, zatamnjenom i prozračnom) prostoru. Cijena trupca oraha zna dosegnuti i više od 500 eura po kubnom metru, što također ne treba zanemariti.

Mijat Stanišić iz Ljupine kod Nove Gradiške kooperant je Eurovoća i sa suprugom i dvjema kćer-kama uzgaja krastavce već devet godina na 1500 četvornih metara. Veća površina, kaže, nije mu potrebna jer bi time izgubio kontrolu. Ima osiguranu vodu iz bunara koja je najvažnija u svemu, pa nju i ne plaća, no od ukupnih prihoda na troškove sjemena, zaštite, najlona koji štiti od tuče i istodobno (što je još važnije) snižava temperaturu, potroši deset do 15 posto prihoda. Kad bi plaćao vodu, troškovi bi bili za desetak posto veći. To znači da bi ukupni troškovi iznosili najviše 30 posto. Ovdje nismo uračunali i cijenu rada radnika. Stanišić ih najčešće i ne angažira jer mu se to ne isplati, pogotovo pri branju na visokoj temperaturi. Cijena branja je 15 kuna za sat rada, a Stanišić predlaže da ga obavljaju mlađi ljudi jer takav posao teško uspješno mogu raditi stariji. Svaki radnik može na dan ubrati krastavaca na 150 do 200 metara. Na ovoj površini ostvaruje se prinos od osam do deset tona, što je između 35 i 40 tisuća kuna za dva mjeseca obrade i berbe ljeti. Bez troškova vode dobit iznosi oko 35 tisuća kuna teškog rada u srpnju i kolovozu. Sâm je zaposlen kod privatnika i ovaj mu je posao, kaže, dosta solidan dopunski prihod.

Godina može biti izuzetno rodna i premašiti očekivani prinos, ali isto tako i loša. Ljudi uzmu stvari zdravo za gotovo i onda se iznenade kad ne uspiju postići očekivani prinos. Vremenske neprilike, među ostalim, mogu nanijeti veliku štetu, kaže Jasmina Goger Perić iz Fragarice. Zato je dobro nasade osigurati, no napominjemo da osiguranje u našim kalkulacijama nije uračunato zbog raznih vrsta premija te činjenice da je najviše četiri posto naših poljoprivrednih površina osigurano. Osim toga nisu uračunane ni cijene zemljišta koje se kreću oko tisuću eura u nekad okupiranim područjima (čak i manje) do najviše dvije i pol tisuće eura u Slavoniji, a nije spomenuto ni iznajmljivanje zemljišta (prosječno tisuću kuna na godinu za hektar).

Prednost kultura koje smo izabrali jest to da se ti proizvodi najčešće ipak svi prodaju; drugo je pitanje po kojoj cijeni. U svakom slučaju ulazili u ovaj posao zbog hobija, dodatne zarade ili pak u biznis morate imati na umu da time ulazite i na tržište. Još jedan vrlo važan činitelj jest blizina otkupljivača. Najbolje je izabrati kulturu kojoj pogoduju klima i tlo, a da se otkupljivač nalazi u krugu od 50 kilometara, za neke kulture i stotinu. Tada se i otkupljivačima isplati financirati prijevoz koji, u protivnom, može biti i dodatni trošak. No za neke kulture, poput malina, višnji ili borovnica, možda i kupina, uvijek postoji mogućnost dogovora.

Ivan Gucek iz Pitomače uzgaja paprike na četiri hektara zajedno sa suprugom i dvojicom radnika te još njih osmoro koje zove prema potrebi. Troškovi za ovog, još jednog kooperanta Eurovoća, nisu nimalo nevažni. Za jedan hektar potrebna je tona umjetnoga gnojiva čija je cijena 5000 kuna. Folija za cijevi kap na kap je deset tisuća kuna, a troškovi radne snage su 3000 kuna (15 kuna za sat). Vodotopiva prihrana je 4000 kuna, zaštita 5000 kuna, a gorivo za navodnjavanje za tri mjeseca je 2500 kuna. Priprema zemljišta je 3000 kuna. Prosječna cijena paprike kreće se dvije kune za kilogram, a kako po hektaru ima prinos od 50 tona, ukupni prihod mu je 100 tisuća kuna. Odbiju li se troškovi od 32.500 kuna, na jednom hektaru za tri mjeseca zaradi 67.500 kuna. Kako ima četiri hektara ukupna je zarada 270 tisuća kuna i kad se to podijeli na tri mjeseca intenzivnog rada to iznosi 90 tisuća kuna. No zarada može biti i veća jer se 20 posto, katkad i 30 posto, proda na tržnicama, čime se postiže nešto bolja cijena nego kod otkupljivača, ali su otkupljavači i tekako potrebni jer bez njih bi teško mogli plasirati proizvode. U svakom slučaju, posla oko paprike ima za svakoga tko voli zavrnuti rukave.

Tko ne voli raditi, a ipak se želi nečim baviti kamilica je idealni uzgoj. Svoja su iskustva s nama podijelila dvojica čelnika pitomačkih tvrtki Poison Cityja Mladen Dijaković i Spider grupe Nikola Nemčević. Dijaković vidi da se u kamilicu ne isplati ulagati na malim površinama i da rentabilno ulaganje može biti tek iznad 15 hektara, a Nemčević upozorava da tko želi živjeti jedino od kamilice treba imati minimalno 50 hektara. Početna su ulaganja dosta visoka zbog troškova berača i podne sušare kapaciteta pet hektara, što je 350 tisuća kuna za 15 hektara. Obrada zemljišta (oranje, tanjuranje, valjanje), gnojivba i gnojivo, sjeme i sjeća te energija za sušenje i zakup zemljišta godišnje za hektar staje četiri tisuće kuna, na 15 hektara 60 tisuća. Zaštitna su sredstva zabranjena. Sve to može obaviti jedan čovjek, no za punjenje i pražnjenje sušara potrebno je angažirati desetak radnika na dan. Prosječni je prinos cvijeta 600 kilograma i plaća se 12 kuna za kilogram pa je prihod po hektaru 7200 kuna, odnosno 108 tisuća kuna na 15 hektara. Uz dosadašnjih 2200 kuna poticaja po hektaru to je ukupno 140 tisuća kuna.

Velika je prednost kupine što urod dolazi već u prvoj godini nakon sadnje. Osim toga u punom rodu (nakon četiri godine) prinosi su 20 tona po hektaru, a prednost uzgoja jest i u tome što plodovi dozrijevaju u vrijeme kad nema drugih važnijih poljoprivrednih poslova pa nije problem organizirati berbu. No, to ne znači da za to voće ne treba zavrnuti rukave jer tko želi veći prinos mora se pobrinuti za njegovani uzgoj. Direktor Eurovoća Željko Jurkin kaže da je plod kupine vrlo cijenjeno voće, bilo svježe ili preradeno, a mnogo se koristi i za duboko smrzavanje, pa je potražnja velika i na domaćem i na stranom tržištu. Dosta se dobro plaća, oko 4,5 kune, pa bi u punom rodu prihod mogao dosegnuti i više od 90 tisuća kuna. Riječ je o 15-godišnjoj voćki za koju su u prve tri godine troškovi dosta visoki i iznose iznad 100 tisuća kuna (prve su godine 70 tisuća kuna), a onda svake sljedeće godine najviše 40 tisuća kuna. Za razliku od drugih spomenutih kultura, ovdje su troškovi čak i veći nego u prvom godinama (osim u prvoj). Ipak prihod od 90 tisuća kuna i godišnja zarada od 50 tisuća kuna, a bez pretjeranog napora, za jednu su obitelj vrlo solidna prilika da riješe problem viška vremena i nedostatka sredstava.