Što namjeravate zakonski i porezno promijeniti u sektoru malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva? – Za njih je sada važno povećanje granice za ulazak u sustav PDV-a s 85 tisuća kuna na 230 tisuća. Mali obrti pretežito su radnointenzivne djelatnosti, najveći su trošak plaće, a nemaju ulaznog PDV-a da bi ga prebijali s izlaznom fakturom. Kad premaši iznos od 85 tisuća, porez ih opterećuje pa su često prisiljeni ili zatvoriti obrt ili raditi u sivoj zoni. Tu je i naša poznata mjera oslobađanja plaćanja poreza na dobit za svaku reinvestiranu kunu. To će nominalno značiti manje prihoda proračunu, no reinvestirana dobit amortizirat će se u investicijama. Svaka investicija s minimalno 40 posto završi u proračunu. Također planiramo približiti prema pravima i obvezama status obrta i trgovačkih društava. Obrtnici sad jamče svojom cjelokupnom imovinom, a društvo s ograničenom odgovornošću osniva se s 20 tisuća kuna i za obveze jamči isključivo tim osnivačkim ulogom. To je neravnomjerni položaj na tržištu. Namjeravamo naći model kojim bi se to uravnotežilo.
To znači da će se povećati trošak osnivanja obrta? – Detalji se još dorađuju. Pripremamo cjelokupan zakon o obrtu u kojem će se promijeniti mnoge stvari. No najvažnija mjera koju pripremamo, pogotovo za male i srednje poduzetnike i obrtnike, jest uvođenje rokova plaćanja koji će se izjednačiti s plaćanjem PDV-a na 45 dana. Rasprava još nije provedena do kraja, no intencija je da rokovi plaćanja budu 45 dana, a u tom je slučaju pošteno da se i PDV plaća u tom roku, a ne u 30 dana.
Što je s višegodišnjim prijedlogom poduzetnika da se PDV plaća prema naplaćenoj realizaciji, ne fakturiranoj? – O tome nismo razmišljali, to ćemo riješiti zakonom o plaćanjima. Ako rok bude 45 dana, najviše 60 dana ako se dvije strane tako slože, onda je pitanje PDV-a riješeno. Zato ćemo izjednačiti oba razdoblja, nakon čega pitanje naplate računa više ne bi trebalo biti glavno.
Kako ćete natjerati velike privatne tvrtke da plate malima? – Zakon će definirati što će se dogoditi poduzeću ako ne plati. Definirat će se i prekršajni dio i kazne, pa ako poduzeća nisu u stanju platiti i ne mogu opstati na tržištu, propisat će se postupci koji definiraju njihov izlazak s tržišta. Stvari se više neće moći razvlačiti godinama, odnosno neće se više moći dogoditi da se doprinosi ne plate godinu ili više dana a da nitko ne reagira.
To sve lijepo zvuči, ali hrvatsko je tržište oligopolno, veliki diktiraju uvjete i plaćaju kad njima odgovara. – Najveću odgovornost imaju oni koji najviše plaćaju na tržištu, dakle država, i ona će biti najučinkovitija u plaćanju. I sve velike privatne tvrtke morat će se držati pravila, vjerojatno se za to pripremaju. Nismo o tome govorili godinama a da sada to ne provedemo. Svaka ozbiljna tvrtka, bez obzira na to kako se zvala, priprema se da poštujete zakone koje će donijeti država. No to se neće dogoditi preko noći, zakon se neće primjenjivati od sutra. Dat ćemo rok od nekoliko mjeseci da se tvrtke pripreme za poslovanje, da prilagode svoje ugovore o plaćanju.
Koji će biti rokovi za sve te izmjene koje najavljujete? – Najvažniji je proračun, on će se u veljači prezentirati s poreznom reformom koja će se vjerojatno primjenjivati odmah nakon prihvaćanja proračuna. Svi drugi zakonski propisi donijet će se u uobičajenu roku, s dovoljno vremena za prilagodbu. Prioriteti su proračun, promjena politike javnih financija i očuvanje kreditnog rejtinga zemlje.
Čini se da će se zbog svih tih izmjena povećati porezni pritisak? – Uz oslobađanje plaćanja poreza za reinvestiranu dobit najavili smo i smanjenje doprinosa, u programu je napisano koliko u cijelom mandatu. Glavna poruka našeg prijedloga poreznih izmjena jest da ukupno porezno opterećenje neće biti ni krunu više, ali bit će raspoređeno pravednije i poticajnije.
Od 40 milijardi kuna, kolika su neplaćanja, pola su prastari dugovi, zbog čega će se aktivirati stečajevi. Neće li to biti čišćenje upravo malih i srednjih poduzeća? – Naprotiv, to znači da će se što više tvrtki pokušati održati na životu. Ondje gdje je država vjerovnica morat će se uključiti, preuzeti odgovornost i održati na tržištu poduzeća koja imaju budućnost. Takvim kriznim menadžmentom neće se baviti država, nego posebna agencija, ona će nadzirati i sudjelovati u upravljanju tvrtki u kojima država ima mnogo potraživanja i pokušati ih održati na tržištu. Dosadašnji modeli državne pomoći neslavno su propali, treba naći nove. To ne znači da ćemo spašavati sve, neki će morati otići s tržišta. Ne možemo dopustiti da neke tvrtke postoje umjetno nekoliko godina gomilajući dugove.