Između domaćih i stranih glasača

Svjetski investitori glasuju najprije odlukom vjeruju li u hrvatske državne obveznice, a onda, ako vjeruju – koju premiju rizika za to žele. U prijevodu, koliku kamatnu stopu traže.

Tu su i treći izbori. Treba dobiti mandat i od onih koji otvaraju radna mjesta, tj. domaćih i stranih poduzetnika. O uvjerljivosti nove Vlade ovisi kakve će razvojne odluke donositi poduzetnici.

Globalni su izbori, kojih većina domaćih birača ipak nije svjesna, oni u kojima za novu hrvatsku Vladu ili protiv nje glasuju radnici npr. iz Kanade, Njemačke ili Japana. Oni svoje ušteđevine za buduće mirovine ulažu u tamošnje mirovinske fondove. Upravitelji tim fondovima dio prikupljenog novca investiraju u obveznice država poput Hrvatske. I dok punoljetni hrvatski građani glasuju ubacivanjem ispunjenoga glasačkog listića u one kartonske sandučiće, svjetski investitori (koji nisu samo gnomi financijskih centara moći nego indirektno i običnih malih ljudi razvijenog dijela svijeta) glasuju najprije odlukom vjeruju li u hrvatske državne obveznice, a onda ako vjeruju – koju premiju rizika za to žele. U prijevodu, koliku kamatnu stopu traže. Ozloglašene agencije za kreditni rejting dijelom su postave ‘otuđenih centara moći’, ali treba priznati, dijelom još igraju i ulogu slanja signala budućim umirovljenicima iz Kanade kamo da usmjere štednju za stare dane.

E, sad, tu dolazimo do zanimljivog pitanja: Da ste, dragi čitatelju, nekim slučajem zaposleni u npr. kanadskoj automobilskoj industriji, biste li, pojednostavnjeno, 10 posto svoje štednje za mirovinu pristali pozajmiti hrvatskom ministru financija? Što biste od njega tražili? Možda upravo to što Linić najavljuje – srediti zapuštene državne financije i uskladiti, koliko je to moguće, prihode s rashodima. Bez smanjenja proračuna sigurno ne biste htjeli ni razgovarati.

Većina je vlada ovog svijeta, poput ove nove, Milanovićeva, između iste dvije skupine glasača. Domaćih i stranih.

Da bude još gore, tu su i treći izbori. Treba dobiti mandat i od onih koji otvaraju radna mjesta, tj. domaćih i stranih poduzetnika. O uvjerljivosti nove Vlade ovisi kakve će poslovne i razvojne odluke donositi poduzetnici. Na našem Klubu izvoznika održanom u Krašu bilo je iznimno poučno promatrati reakcije predsjednika uprava. Oni su već ondje počeli promišljati hoće li iz ladica izvući planove novih poslova. Posljednjih godina ostavili su ih da skupljaju prašinu. Sada, čak i uz rizik da nova vlast ne uspije ostvariti sve što najavljuje, fajteri, kakvi ovdašnji poduzetnici uvelike jesu, s uzbuđenjem čekaju mogućnost igranja ofenzivnih utakmica.

Hrvatska poslovna zajednica na početku je uzbudljive sezone. Napokon se nešto počelo događati. Koliko god se mnogi poduzetnici i menadžeri bojali hoće li se borba protiv neplaćanja odigrati tako da ne bude prekomjernih i nepotrebnih žrtava te hoće li državni aparat biti sposoban menadžerirati taj proces – većina će pristati i na žrtve (zar ih dosad, uzaludnih, nije bilo već puno?). Samo da počnu svoj inovativni kapacitet i poduzetnički njev trošiti na nove proizvode i poslovne modele, a ne na utjerivanje dugova ili bježanje od vjerovnika.

Istina je da nova metla dobro mete (dok je nova), ali prve naznake rada vlade Kukuriku koalicije bude oprezan optimizam. Način kako se, bez velikih obećanja, otišlo u Željezaru Sisak, najava brzih odluka koje se u HEP-u nisu donosile mjesecima, a s njima bi Željezara lakše mogla naći novoga gazdu, sasvim je nešto novo na hrvatskoj političko-poslovnoj sceni.

Tek se sada vidi koliko je u posljednje vrijeme HDZ-ova vlada bila blokirana strahom onih koji su trebali donositi odluke od Remetinca. Često s pravom. Novi igrači u Banskim dvorima nemaju, za sada (a moraju paziti da tako i ostane), prljavih ruku, što im pruža priliku za mnoge riskantne, a nužne odluke. Pa možda Kukuriku koalicija dobije i globalne izbore.