Home / Financije / Svjetski bankari počeli su se kockati sa smrću i kladiti na duljinu života

Svjetski bankari počeli su se kockati sa smrću i kladiti na duljinu života

Sustavi obveznog osiguranja ne mogu izdržati produljenje životnog vijeka. Mirovinski fondovi morat će se osigurati od rizika duljeg života svojih članova od očekivanoga. Čekivani životni vijek, prema britanskom Uredu za statistiku, za petnaestak će godina premašiti 90 godina za žene, a dvadesetak godina poslije i za muškarce. To sustavi obveznog osiguranja jednostavno ne mogu izdržati.

Sve je izglednije da će se mirovinski fondovi morati osigurati od rizika duljeg života svojih članova od očekivanoga. Kad je Bismarck prvi uveo mirovine za one iznad 70 godina (1889.), životni vijek bio je – 45 godina. Slična su iskustva i drugdje. Naprimjer, Britanci su u vrijeme kad je očekivani životni vijek bio 50 godina davali nekoliko šilinga za one starije od 70. Državne mirovine trebale su – rijetkima koji bi uopće doživjeli tu dob – osigurati malu pripomoć u kratkim razdobljima.

Sredinom stoljeća svaki treći stanovnik zapadnih država bit će umirovljenik koji će, naravno, očekivati redovitu isplatu mirovine! Kad su u šezdesetim godinama 20. stoljeća uvedene javne mirovine, na jednog umirovljenika dolazilo je 11 radnika, danas dolazi 2,6, a u Hrvatskoj 1,27.

Ipak, samo je Danska odlučila da dob odlaska u mirovinu indeksira s procjenom duljine života. Napori drugih da samo podignu dobnu granicu za odlazak u mirovinu obično prate žestoki protesti, npr. u Francuskoj (zbog prijedloga da se u mirovinu ne ide prije navršene 62 godine), ali i drugdje. Međugeneracijska solidarnost, očito, nije u stanju podnijeti troškove sve duljeg i kvalitetnijeg života, izravne, ali i neizravne. Naravno, najviše problema imaju oni koji su ostvarili prije nego što su se obogatili, a takvih je najviše.

Budući da većina mirovinskih fondova održava svoje stanje, odnosno ostvaruje prihode kupujući vrijednosne papire na financijskim tržištima, sve se može činiti dobrim dok burze rastu. Ali kad padnu, u pitanje dolazi cijeli koncept. Ključno je pitanje: koliko godina živjeti u mirovini? Je li moguće u radnom vijeku od tri ili četiri desetljeća zaraditi za triput dulji životni vijek? Teško.

Ekonomija života mora se uzeti ozbiljno i postaviti bar u okvirni model koji bi se mogao prilagođavati. Bilo bi to mnogo bolje od sadašnje stihije, globalne, ali sve veće i na nacionalnim razinama, za koje se smatrao da bi trebale imati zdrave financije. Banke i osiguravajuće tvrtke na financijskim tržištima već su razvile operacije zamjene (engl. swap operation) i derivative kako bi se diverzificirao rizik mirovinskih fondova zbog produljenja životnog vijeka. Interes za kupnju za sada je prilično ograničen, ali, za sigurno, situacija će se promijeniti.

Iako se nije očekivalo da će police životnog osiguranja i u svijetu tako brzo postati predmet tržišta ‘smrtnih’ vrijednosnih papira – jer nema onih koji bi bili drugi dio te potencijalne ekonomske transakcije – igranje je već počelo. Goldman Sachs, Deutsche Bank i J. P. Morgan Chase odlučili su pomoći ulagačima koji se klade na – smrt. Banke će u početku naplaćivati proviziju na pakete u kojima će otkrivati te rizike i ulagati ih u vrijednosne papire i derivative koji bi se prodavali drugim ulagačima. Za sada je problem naći one koji su spremni kladiti se na nešto što će se događati za 10 ili 30 godina.

Ipak, očekuje se da će suvereni fondovi, ‘private equity’ tvrtke i posebni fondovi ulagati kako bi se pomoglo standardiziranju sekundarnog tržišta za tako-zvane rizike dugovječnosti. Od fondova rizičnog kapitala to se ne očekuje jer ih nepoznanica duga nekoliko desetljeća sprečava da se uključe u taj posao. U načelu, trgovat će se i policama životnog osiguranja i svim drugim što može donijeti prihod. Spomenute bi banke, zapravo, osnivale osiguravajuće tvrtke koje bi plaćale mirovine ako bi umirovljenici živjeli dulje od procijenjena vijeka.

Zanemarimo moralnu stranu i ostanimo na tome da se tako ipak pomaže osiguranicima, jer to je zbog sadašnjeg stanja pučanstvu u zemljama koje uopće imaju osiguranje, tehnički gledano, neizbježan korak. Dakle, počelo je kockanje s duljinom životnog vijeka.