NOVINE ZA AMBICIOZNE

Mnogo je toga upitno u vezi s PIP-om, proizvođačem silikona punjenih industrijskim gelom koji su izazvali paniku žena diljem svijeta. Tvrtka se u jednom trenutku popela na treće mjesto u svijetu na tržištu silikona, a onda je 2010. u teškim dugovima likvidirana. Vlasnik Jean-Claude Mas navodno je bio mesar, možda i trgovac vinom, ali sigurno se obogatio na lošim silikonima.

B lagdansko ozračje potkraj godine redovito je siromašno ozbiljnijim aferama, događajima i skandalima, ali posljednji tjedni 2011. široj svjetskoj javnosti za oproštaj ipak darovali sa svim zgodnu, premda medijski navučenu, pikan teriju. Da stvar bude bolja, u središtu skandal- čića našle su se sise, one dotjerane silikonom, a glavni je lik bio starčić odgovoran za često pucanje i navodnu kancerogenost tih balona – Jean Claude Mas. Ruku na srce, skandal nije sasvim nov, nego oživljen, jer se za sumnjive silikonske umetke njegove tvrtke PIP (Poly Implants Prothèses) zna još od prošle godine, otkad je, uostalom, već podneseno nekoliko tisuća privatnih tužbi protiv nje. Ukupno pak ta neugodna epizoda za industriju ‘pumpanja’ tijela traje čak desetak godina, od 2000., kad su Masa američka regulatorna tijela prvi put upozorila na upitnu kvalitetu proizvoda njegove tvrtke, točnije na 11 odstupanja od dobre prakse u tvornici u La Seyne-sur-Meru. Ključni su problemi kvaliteta silikona koji se upotrebljavao za punjenje umetaka, odnosno to što se PIP radi uštede nekih milijardu eura na godinu koristio lošijim, industrijskim silikonom umjesto skupljim, medicinskim, i upitna kvaliteta vrećica u koje su se pakirali, zbog čega su pucale, što je, navodno, izazvalo obolijevanje od raka dojke (nekoliko je slučajeva sumnjivo), iako potonje nije dokazano. Prvi problemi primijećeni su prije 18 mjeseci kad su liječnici u Francuskoj otkrili da PIP-ovi silikoni pucaju mnogo češće od onih drugih proizvođača, čak pet posto u usporedbi sa standardnih jedan. Tvrtka je u međuvremenu zatvorena, istražite pokrenute, tje ralice izdane, no s pravom se postavlja pitanje zašto se sve to vrijeme nije ništa napravilo. Osim sve više sumnjivih smrtnih slučajeva koji se na čelno povezuju s PIP-ovim umecima, istraža je pokazala i da nema zaštitnog sloja koji bi sprečavao curenje gela u organizam.

Priča je, naravno, ubrzo postala međunarodna zbog PIP-ove tasprostranjene prodaje aktivnosti – tvrtkini proizvodi prodavali su se u čak 65 svjetskih zemalja, pa je izbila opća panika u zemljama koje su bile važnija tržišta jednog od svjetskih lidera na tom području – u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Nizozemskoj, ali i nemalom dijelu Južne Amerike, jednom od glavnih tržišta. Samo u Francuskoj, prema procjenama, 30-ak tisuća žena s umjetnim grudima ima ozbiljan razlog strahovati za svoj ponos, a ukupan je broj žena s PIP-ovim jeftilenima procijenjen na 300 tisuća, zbog čega su prije nekoliko tjedana ‘silikonske’ žene Francuske nastupile ujedinjeno i protestirale u Parizu protiv Vlade za koju vjeruju da nije dovoljno napravila na zaštiti njihovih dojki. ‘Dosta nam je da nas se tretira kao flundre’, rekla je ljutito jedna od njih novinarima britanskoga Guardiania. Premda je ‘pogođene’ žene lako otpisati kao tašte, među njima ima i onih koje su umetke dobile nakon uklanjanja grudi zbog bolesti.

Cijela industrija uljepšavanja i poboljšavanja tijela u Francuskoj jedna je od najjačih u Europi; povećane grudi ima od 400 do 500 tisuća žena. Posebno zabrinjava otkriće da države zapravo nemaju pojma što se događa u toj industriji i koliko neki proizvodi mogu biti opasni. Britanci su kao odgovor na skandal počeli razmišljati o obnavljanju registra za pacijente koji su se podvrgnuli estetskim zahvatima kako bi se lakše pratili i proizvodi koji se rabe u zahvatima (postojao je, ali ukinut je 2006.). U sklopu smirivanja pažnje Ministarstvo zdravstva objavilo je umjetno obdarenim Britankama da njihovi PIP-ovi umeci nisu toliko opasni i da nema razloga za vađenje o državnom trošku radi opreza, koje su savjetovale Francuska i Venezuela (zemlja u kojoj postoji neslužbeni kult silikona, pa ih tako nerijetko možete dobiti kao dar za 15. rođendan ili nagradu u nagradnom igri).

Francuzi su strasti pokušali smiriti ponudom da se sporni silikoni izvade o trošku države, što bi stajalo 50-ak milijuna eura, za one koje to žele, s tim da je ministar zdravstva Xavier Bertrand rekao da nije riječ o nečemu hitnom, no da bi bilo preporučljivo izvaditi umetke kako bi se izbjeglo njihovo pucanje. U Nizozemskoj se nagađa o otprištu tisuću problematičnih umetaka. Tamošnje vlasti zasad su pacijenticama koje ih imaju također savjetovale samo kontrolni pregled.

Ideja o registru nije nova. Dapače, Amerikanci se njome već dulje bave, ali dosad bez konkretnih koraka. Nered i prijedlog u cijelini iznenađuju, kao i uvjerenje da je upravo američki regulatorni okvir za zdravstvo uzor svijetu. Američke su vlasti još 1992. zabranile silikonske umetke (dopušteni su bili oni s fiziološkom otopinom), a onda su ih 2006. ponovo odobre pod uvjetom da sami proizvođači 10 godina prate zdravlje 40 tisuća pacijentica koje su ih dobile, a morali su i produljiti manje studije o učinku koje se provode prije dobivanja odobrenja. Začudo, to se nije pokazalo posebno učinkovitim.

Dvije tvrtke koje su dobile uvjetovano dopuštenje, Allergan i Johnson&Johnson Mentor, ljetos su objavile da imaju dvogodišnje podatke za 60 posto pacijentica, odnosno trogodišnje za samo 21 posto žena. Zanimljivo je i da izvještaj o smrti izazvanoj nekim od takvih kozmetičkih dodataka bolnice, proizvođač i ostale uključene institucije moraju podnijeti regulatornoj agenciji, ali zato izvještaj o teškoj ozljedi dobiva samo proizvođač, koji sâm odlučuje što će (i hoće li išta) s tom informacijom.

PIP je, primjerice, bez problema prodavao svoje umetke s fiziološkom otopinom bez ikakve potrebe za kliničkim testiranjem zato što je njegov proizvod prema specifikacijama odgovarao odobrenima. Nakon 2000. FDA je konačno dobio ovlasti nadzirati i taj dio tržišta pa je PIP morao podnijeti službeni zahtjev za odobrenje svojih proizvoda, što je onda navelo FDA da pošalje inspekciju u tvrtkine pogone i izda spomenuto upozorenje.

Osim uporabom nelegalnoga gela PIP, tvrtka osnovana 1991., do visokoga trećeg mjesta stigla je nuđenjem inovativnih, naprednih proizvoda poput umetaka napunjene otopinom (do tada ih se moralo injekcijom puniti nakon umetanja) i asimetričnih umetaka koji su djelovali prirodno od konkurentskih. Poznavatelji kažu da se njihova cijena jednostavno nije mogla potući, sad znaju i zašto. U tih 20-ak godina tvrtka je proizvodila 100-tinjak tisuća umetaka na godinu, od kojih se, prema podacima iz 2010., izvozilo više od 80 posto. Vlastitim jeftinim silikonom koristila se do 2001., ali financijske probleme počela je osjećati dvije godine poslije. U ožujku 2010. tvrtka je likvidirana s gubitkom od devet milijuna eura nakon što su njezini umeci zabranjeni u većini zemalja. Preciznije podatke o poslovanju nije lako naći, no neke analize pokazuju da je često imala problema s gotovinom i poslovala na rubu održivosti.

U tom trenutku PIP je bio treći najveći proizvođač umetaka na svijetu i u Americi je već prodao 35 tisuća prednapunjenih umetaka (mogu se injekcijom i naknadno puniti otopinom). O glavnom zlikovcu Masu i njegovoj tvrtki malo se zna, informacije su kontradiktorne. Za navodnim bivšim mesarom i, sasvim sigurno, osnivačem PIP-a izdana je prije nekoliko mjeseci Interpolova tjeralača na zahtjev kostarikeanske policije zbog vožnje u pijanom stanju, no njegov odvjetnik Yves Haddad tvrdi da je čovjek u svom domu na jugu Francuske, samo ne može dobro hodati jer je u 72. godini i nedavno je imao operaciju.

Mas je inače priznao uporabu jeftinijega gela, ali odbacio je navode o njegovoj štetnosti. – To da je opasan kad iscuri vrijedi za sve gelove – rekao je, među ostalim, Haddad u obranu svog klijenta, u isto vrijeme demantiravši navode o alternativnoj karijeri Masa kao mesara i trgovca vinom.

PIP se koristio dvama različitim gelovima, onim američkog proizvođača Nusila i vlastitim, samo pet puta jeftinijim, objasnio je Haddad. Mesar ili ne, Profesor Nimbus, kako su ga prozvali zbog sličnosti s istoimenim likom iz crtića, radio je prije odvažnog upuštanja u poduzetničke vode za farmaceutskog diva Bristol-Myers gdje je zasigurno naučio pokuši koristan trik, a onda je jednoga lijepog dana upoznao Henrija Ariona, plastičnog kirurga koji je 1965. donio silikonsku novotariju u Francusku. Sudjeluje Masu za prijevaru očekuje se potkraj godine, ali moglo bi ga čekati i drugo, mnogo gore, za ubojstvo iz nehaja nakon završetka te istrage.

Opasni ili ne, PIP-ovi jeftini silikoni dobro su poslužili medijima za punjenje stranica u inače prilično nezanimljivu dijelu godine. Tvrđa je očito upotrebljavala nedopušteni gel, to nije sporno, no nadgradnja i panika koje su nastale nemaju znanstveno dokazano uporište, bar zasad. Druge zemlje nisu zabilježile mnogo veći postotak problema s PIP-ovim umecima u odnosu na konkurentske i nije dokazana veza između smrti nekih žena od raka i spornih silikona. Možda je zanimljiviji podatak u cijeloj aferi očito očajna kontrola industrije kozmetike i uljepšavanja, mnogo slabije regulirana od one lijekova. Što se sve ugrađuje i unos u ljudski organizam i kakve učinke ima, nije jasno i dosad nije adekvatno utvrđeno. Ipak, jedno je jasno: ne isplati se kupovati jeftine sise.