Hrvatska ulazi u EU u najgore vrijeme i u najgorem izdanju. Dvostruko dno recesije Europa neće izbjeći, a Hrvatska oporavku nije ni primirala. Nova vlada primorana je strašiti štezanjem, rezanjem, štednjom i poskupljenjima. Je li to ispravan i jedini mogući put, posebno ako se usporedimo sa stanjem u zemljama u okružju? Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije i odličan poznavatelj EU i regije nije uvjeren da nam se nudi alternativa.
-
Ima li nova vlada uopće izbora osim rezati, štedjeti, otpuštati, smanjivati? – Ako se ne može dodatno zadužiti, a ne može, veća štednja ne može se izbjeći. No bilo kakvo novo zaduživanje ionako nema smisla ako se to ne čini radi provedbe temeljnih strukturnih reformi, a to dijelom znači smanjenje javnog sektora i povećanje njegove učinkovitosti. To se više ne može odgađati.
-
Neki ekonomski krugovi i dalje misle da je štednja pogrešan izbor jer će BDP dodatno pasti, ne samo kratkoročno. – Smanjena potrošnja sigurno neće kratkoročno ubrzati rast, a hoće li se dugoročan gospodarski rast ubrzati, ovisi o tome hoće li se povećati privatna ulaganja i zaposlenost. Da bi tome pridonijela, nova bi vlast trebala promijeniti cjelokupnu dosadašnju politiku, ali i sve ono što se podrazumijeva pod strukturnim reformama. Dakle, riječ je o cijelom sustavu reguliranja privrednog ponašanja.
-
Koliko će tomu pomoći najavljena porezna reforma, veći PDV, porez na imovinu? – U svim zemljama zahvaćenima krizom predlaže se povećanje oporezivanja potrošnje i smanjenje poreznog tereta rada, odnosno cilj je takve porezne reforme plaćati manje poreza iz dohodaka na kapital, a više iz dohodaka na rad, što bi trebalo potaknuti investicije. Hoće li se postići baš takvi učinci, ovisi o stanju korporativnog sektora i o tome koliko je važna domaća potražnja. Ako se poduzeća moraju razdužiti, a potrošnja se smanji, to može djelovati recesiji.
-
Može li privatizacija djelovati obrnuto? Koliko ona ima smisla sad kad cijene padaju? – Itekako ima smisla, pogotovo u slučajevima u kojima je cijena neučinkovitosti državnih poduzeća velika i ne može se očekivati brže poboljšanje. Bilo bi bolje da se to učinilo prije, ali nema smisla čekati posebno povoljnu konjunkturu.
-
Hrvatski je problem pogrešan model razvoja. Kako iz uništene privrede oživiti proizvodnju? – Makroekonomski gledano, problemi su prilično jasni: nekonkurentnost i stoga vrlo malen izvoz robe, nedostatak domaće štednje i ulaganja, malo zaposlenih, financijski problemi korporativnog sektora, nerazvijena industrija. Privredna vlast ima ograničen skup instrumenta gospodarske politike da te probleme riješi, pa se politički izbor svodi na kombinaciju korekcije tečaja, promjene strukture potrošnje i poreza, fleksibilnije reguliranje svih tržišta i mjera aktivne politike zapošljavanja i industrijske politike. Cilj bi trebao biti ubrzanje dugoročne stope rasta na temelju trajnijeg povećanja izvoza robe i usluga.
-
Je li devalvacija tečaja jedan od tih poteza? – Devalvacija i fiksiranje tečaja kune na nižoj razini nije jedini izbor. Bolje bi bilo prijeći na režim fleksibilnog tečaja, posebno zato što je prelazak na euro znatno manje poželjan cilj nego prije. Uz to, treba ostaviti vremena drugim reformama da daju željene rezultate, a opet omogućiti tržišno prilagodbu i poduzećima, i bankama i kućanstvima.
-
Mnogi misle da bi i fleksibilan tečaj u sadašnjim uvjetima visoke zaduženosti svih sektora i visoke eurizacije donio više štete nego koristi. – Ako je jedan od najvećih problema hrvatske ekonomije nekonkurentnost, izbor je ili prilagodba uza smanjenje dohodaka i zaposlenosti ili uz prilagodbu tečaja. Učinci i jednog i drugog izbora ovise također o svim drugim mjerama privredne politike, dakle promjena politike ili režima tečaja samo je jedan od alata potrebnih promjena.
-
Koliko uopće imamo manevarskog prostora kad smo u šaci rejtinskih agencija koje će nam uskoro revidirati kreditni reting? – Moguće smanjenje kreditnog retinga moglo bi povećati troškove zaduživanja, no s druge strane korigiraju rejtinski gotovo svih zemalja, pa se ne zna kakvi će biti učinci svega toga. Međutim, nema sumnje da se ne bi trebalo previše oslanjati na inozemne izvore financiranja jer će oni biti ograničeni.
