Home / Biznis i politika / STRASTI, SNOVA, TALENTA, ZELJA, UKUSA, IDEJA, MISLI, TRUDA, SRECE, USPJEHA

STRASTI, SNOVA, TALENTA, ZELJA, UKUSA, IDEJA, MISLI, TRUDA, SRECE, USPJEHA

Tvrtka je smještena u Santa Monici u Kaliforniji i zapošljava više od sedam tisuća zaposlenika u svijetu. Kao direktna posljedica te akvizicije Kotickov je osobni račun narastao za 3,2 milijuna dolara. Kotick međutim nije bio u kompaniji od početka, što mnogi štovatelji Actavisionovih videoigrica tumače kao jedan od razloga njihove međusobne netrpeljivosti. Karijeru je počeo 1983. godine dok je još studirao na Sveučilištu u Michiganu, počevši raditi na softveru za Apple II. Zanimljivo, Kotick tvrdi kako mu je upravo Steve Jobs savjetovao da odustane od studija te da umjesto putem znanja krene poduzetničkim putem u biznis sa softverom. Jobs se čak kritički osvrnuo na Kotickove planove. Rekao mu je upravo sljedeće: ‘Slušaj, ovo je smeće.’ Naime, Kotick je najprije pokušao 1987. kupiti Commodore International s planom kako ukloniti tipkovnice i disk od računala Amiga 500 i pretvoriti ga u prvi 16-bajtov sustav za videoigre. Tadašnji predsjednik tvrtke Irving Gould nije htio prodati upravljačka prava pa se Kotick prebacio na kompaniju koja se bavila licenciranjem za Nintendo.

U prosincu 1990. Kotick i njegov poslovni partner Brian Kelly kupili su 25 posto udjela u Actavisionu, a nekoliko mjeseci poslije Kotick sjeda u fotelju izvršnog direktora. Tvrtku je platio 440.000 dolara, a financiranje je osigurao od svog mentora kralja kazina Stevea Wynna. Od tog trenutka tvrtka koja je bila u silaznoj putanji počinje rasti. Kotick će poslije za Wynna reći da je činjenica što ga je upoznao vjerojatno najzretniji događaj u životu. Bilo je to na zabavi u Dallasu. Kotick je bio tek prva godina fakulteta i bio je pozvan na otmjeni bal kojemu je nazočio Wynn. Upoznala ih je majka Kotickova prijatelja, a mali Bobby je na slučajno Wynovo spominjanje da ide u New York pitao starijeg čovjeka može li poći s njim (Wynn će poslije reći da je Bobby ‘stopirao’ njegov privatni mlažnjak). Iz nekog razloga stari je majstor odmah povjerovao u mladu nadu. Kad mu se Kotick obratio radi novca, spremno je ispisao ček. Godinama poslije, kad je kupovao Actavision, Kotick je skupljao iskustvo na nekoliko poslova. Osnovao je tvrtku International Consumer Technologies kojoj je bio glava sve do 1995. kad ju je uklopio u Actavision. Od ožujka 2003. do 2008. Kotick je član Odbora Yahooa, a trenutačno ima i nekoliko izvršnih funkcija u humanitarnim udrugama. Bio je na čelu Actavisiona sve do ujedinjenja Actavisiona i Vivendi Gamesa kada prelazi na čelo Activizion Blizzardsa. Motiv za to spajanje bilo je stapanje portfelja konzola i ručnih igara s Blizzardovim PC orijentiranim ponudom i internetskih franšiza u jednu, najprofitabilniju kompaniju za interaktivni zabavni softver na svijetu. I to baš na vrijeme da kompanija raste na valu iznimno brze i rastuće zabavne industrije poduprte širokim internetom, visokom digitalnom tehnologijom i mobilnom revolucijom.

Osim toga Kotick je valjda oduvijek znao kad je trebalo mudro složiti strategiju. Iako su konzole dobre za igrače, ako ćemo se širiti, trebat će nam mnogo više različitih uređaja – objasnio je Kotick. Strategiju slijede do danas, pa tvrtka trenutačno snažno podupire različite proizvođače poput Della i Hewlett-Packarda u razvijanju tehnologija koje omogućuju bolju sinergiju osobnih računala i televizora. Želi da se svaka Actavisionova igra može igrati na bilo čemu. Upravo je on gurnuo sve partnere da uvode promjene koje koriste industriji igara. U ljeto 2009., primjerice, prijetio je da će prestati proizvoditi igre za platformu za PlayStation 3 ako Sony ne snizi cijenu igraće konzole. Pritiskao je britansku Vladu dok mu nije odobrila smanjenje poreza za Activision, kakav inače dobivaju druge države poput Kanade ili Singapura. Njegov je argument bio da Activision jednostavno previše ulaže u britanske domaće proizvođače softvera i developere igara.

Jedan od najboljih poteza Roberta Koticka bila je kupnja tvrtke RedOctane. Ona je u svom portfelju imala jednu od najpopularnijih i najraširenijih igara na tržištu – Guitar Hero. Igrica omogućava igračima da sviraju na lažnoj gitari prave pjesme i na nekoliko minuta sami sebi postanu prave rock zvijezde. Akvizicija je stajala 100 milijuna dolara, međutim u samo jednoj godini Activision je zaradio 820 milijuna dolara. Kotick je na ovu igru neobično ponosan. Čak 40 posto igrača su žene, što je rijetak slučaj. Djeca stara sedam godina sviraju pjesme Aerosmitha iako vjerojatno ne znaju o kome se radi, jednako kao što gitaru ne odlazu 45-godišnjaci koji su pola života slijedili bend po turnejama. Igra utječe na skidanje pjesama s iTunesa – kaže Kotick. Iako smatra da poslovanje ne mora biti zabavno, njegovi proizvodi postižu svoj cilj.