Konzum

Naše kompanije navode zloporabu tržišne moći velikih tvrtki i djelomično nepravedno natjecanje državnih tvrtki.

Česta je praksa fragmentiranje javne nabave radi izbjegavanja javnog natječaja te očitog pogodovanja određenim tvrtkama previše detaljnim uvjetima.

Predlažem više povlastica novim investitorima bez obzira na to bili oni strani ili domaći, a koristila bi i osnivanje institucije koja bi pružila konkretno i brže informacije.

Pozdravljam spominjanje online aukcija iz redova buduće vlade.

Kakve s druge strane blagodati može Hrvatska očekivati od stranaca i čemu treba težiti? Spisak je, za razliku od onog s primjedbama, osjetno kraći i gotovo identičan kod svih, iako treba napomenuti da su koristi možda malobrojne, no zato efektom izrazito velike. Prema Kalauz to je priljev svježeg kapitala, implementacija novih tehnologija, transfer znanja, vještina i korporativne kulture, zapošljavanje te standardizacija procesa. Navedenome Roman Rauch, direktor Austrijskog trgovinskog odjela, dodaje i izvozna tržišta s obzirom na to da strani investitori pokretanjem proizvodnje ovdje automatski sa sobom donose i izvozno tržište dok Fuštar kao jednu od prednosti spominje i korištenje domaćih resursa. Hrvatskoj trebaju svi oblici gospodarskih opravdanih ulaganja, pri čemu su najpoželjnija ona u proizvodnju čega kronično nedostaje.

Zanimanje stranih ulagača nije baš veliko, usprkos vrlo razvijenoj hrvatskoj zabaudi o nestrpljivosti i želji stranaca da dođu ovamo, da konačno uspiju i osiguraju si masnu penziju. U AmChamu kažu da interesa ima, ‘ali za stvarni priljev novih investicija nužna je promjena poslovne klime’; Britancima se uopće ne žuri ulagati u investicijski nesigurnu zemlju, a osim toga Hrvatska im nikad i nije bila posebno uzbudljivo tržište; Austrijanci kritički gledaju na Hrvatsku i radije idu u Srbiju ili Tursku, kaže Rauch.

Jedino su Nijemci tvrdoglavi i stalno pokušavaju prilagoditi nevoljke Hrvate na koju investicijicu, ako je suditi prema broju delegacija i investicijskih foruma tijekom proteklih godina. No i Hrvati su uporan narod, popustili su tek tu i tamo. U studenome prošle godine Hrvatsku je posjetila gospodarska delegacija na čelu s tadašnjim saveznim ministrom gospodarstva Rainerom Bruderleom, a ove su godine navratili Martin Zeil, bavarski ministar gospodarstva, i Matthias Platzeck, predsjednik Vlade pokrajine Brandenburg, dakako, ne kao turisti, već u pratnji gospodarskih delegacija. Nešto bolje zvuči podatak iz Nordijske komore da su skandinavski ulagači prepoznali Hrvatsku kao perspektivnu zemlju za ulaganje, međutim, potrebno je nastaviti s naporima za stvaranje poticajne investicijske klime, napominje Fuštar.

Hrvatska nesumnjivo ima dosta ponuditi potencijalnim investitorima, ali ništa toliko posebno da se ne može dobiti i drugdje pod povoljnijim uvjetima, i taj je nacionalni mentalni pomak vjerojatno nužan za bilo kakvo pokretanje s mrtve točke na kojoj se strana ulaganja u ovoj zemlji već dugo nalaze. Stranci, prema iskazu zamjenice direktorice Sektor za međunarodne odnose Hrvatske gospodarske komore Silve Stipić-Kobali, cijene povoljan geostateški položaj, dobro obrazovanu i kvalificiranu radnu snagu, razvijenu infrastrukturu te predstojče članstvo u Europskoj uniji. Lijepo zvuči no to, pokazalo je dosadašnje iskustvo, nije dovoljno, ulagača treba zainteresirati konkretnim pogodnostima i uvjerljivim pravnim i administrativnim okvirom. Bez toga zemlja ostaje samo još jedna od mnogih svjetskih nerealiziranih investitorskih priča, a rasprava o koristima i mogućnostima za Hrvatsku je bespredmetna.