Država ni sama ne zna koliko vrijedne tvrtke ima u svom portfelju. Vjerojatno nema poduzetnika koji s novom vladom ne priželjkuje radikalne promjene dosadašnjeg stanja kako bi mu se olakšalo poslovanje. Jedan od njih je Tomislav Tukić koji se nije libio poslati otvoreno pismo izbornim pobjednicima. Poznat je po tome što je vlasnik ST Investa, jedinog investicijskog društva u Splitu, ali i po pronalaženju skrivenih vrijednosti u tvrtkama u kojima ima udjele, poput Imunološkog zavoda. Posljednji njegov poduzetnički pokušaj, preuzimanje Dalmacijavina, nije završio uspješno premda je to jako želio. Svi ti događaji s kojima se povezuje ovaj splitski poduzetnik bili su povod za razgovor u Lideru.
-
Zašto ste htjeli preuzeti Dalmacijavino? Bila je to ideja u čije sam ostvarenje bio uključen preko povezanih poduzeća i partnera. Nit vodilja tog pothvata bila je stvoriti uspješnu poslovnu priču na ruševinama velikog brenda. Budući da smo imali kvalitetne kontakte s ESOP-om Dalmacijavina, sinula nam je ideja da bismo u slučaju kupnje raspodijelili buduće udjele u dionicama tako da ESOP dobije kontrolni paket, a mi bismo kao privatni partneri držali oko 55 posto. Takva raspodjela bila bi pretpostavka za kvalitetno upravljanje i temelj dugoročne održivosti.
-
U čemu se sada krije opasnost za Dalmacijavino? U skladu s natječajem, onaj koji dobije tvrtku, obvezuje se na godinu dana da će zadržati sve zapošlenike, što znači da ih nakon tog razdoblja može sve otpustiti. Natječaj predviđa i da se nekretnine, goleme vrijednosti, mogu opterećivati i prodavati unutar godinu dana uz suglasnost jednog člana NO-a kojeg imenuje Audio. Dakle, nakon godinu dana vlasnik može prodati dionice, zadužiti ili prodati nekretnine. Međutim, temelj je cijelog problema Vladina odluka nekoliko dana prije izbora da Dalmacijavino oprosti 920 milijuna kuna svojih potraživanja, što onoga tko je dobio na natječaju stavlja u fantastičan položaj. Kako tvrtka nema nijednu kunu bankarskog duga, oprostom duga oslobodit će se sve nekretnine i novi vlasnik dobit će na dar gotovo 30 milijuna eura vrijednu imovinu.
-
Nalikuje li vam to na saniranje banaka 90-ih i mislite li da se povijest ponavlja? Čudno je i ne znam zbog čega se ponavljaju takve pogreške. Stoga mi je razumljiv protest Badelovih dioničara suočenih s primjenom modela C i upitno je zašto to nije učinjeno u Dalmacijavino. U situaciji smo da tvrtka-pojedinac dobiva 30-ak milijuna eura neto imovine koju može rasprodati i svi radnici mogu ostati bez posla.
-
U posljednjih pola godine privukli ste pozornost razotkrivanjem mnogih manjkavosti u poslovanju poduzeća u kojima imate vlasničke udjele, poput RIZ Odašiljača i Imunološkog zavoda. Očito imate dobar nos za takve stvari. Sve je poduzeto radi dobrobiti svih dioničara, pa i nas, odnosno fondova kojima upravljamo. Na pravom sam putu, što pokazuju i neki rezultati. Najbolji je primjer Imunološki zavod u kojem se novom procjenom onoga famoznog i svjetski vrijednog virusnog soja povećala tvrtkina vrijednost. Nakon 50 godina imamo novo vrednovanje koje dosad nijedna uprava ni upravno vijeće nije znalo ili nije htjelo provesti.
-
Zašto većinskom vlasniku, odnosno državi, nije bilo u interesu da procijeni te virusne sojeve? Postoji li još nešto što bi trebalo razjasniti a da bi bilo korisno za tu tvrtku? Čudim se zašto to do sada nije učinjeno. Zamislite da ste vlasnik poduzeća u kojem su skriveni vrijednosti i da to krije od sama sebe? Trebalo bi još razjasniti kako i pod kojim su uvjetima Indijci dobili pravo uporabe virusnih sojeva od kojih su napravili svjetski hit. Još nemamo odgovore na pitanja imamo li pravo na neku odštetu jer se javno hvale da gotovo svako drugo dijete u svijetu prima to cjeplivo.
-
A što se na kraju dogodilo s RIZ Odašiljačima? Na snazi je presuda Visokoga trgovačkog suda koja će odbiti svakog ozbiljnog ulagača. No žalit ćemo se sljedećoj instanciji jer je u obrazloženju presude mnogo nelogičnosti.
-
Zašto se došlo u situaciju da sud donosi ovakve veoma upitne odluke u slučaju sporne dokapitalizacije RIZ Odašiljača? Riječ je o svjetski vrijednoj kompaniji koja visokotehnološke proizvode izvozi u više od 50 zemalja. Još je veći potencijal u proizvodnji i ugradnji digitalnih brojila za struju sa softverom za daljinsko očitovanje potrošnje. To je jedna od najsjajnijih hrvatskih hi-tech priča i ne razumijem mačehinski odnos prema njoj. Samo u Hrvatskoj ima dva milijuna brojila za očitavanje potrošnje električne energije u kućanstvima, a samo je 200 tisuća digitalnih. Pitanje je stoga što čeka HEP u smislu masovne ugradnje digitalnih brojila, od koje bi najviše profitirao i RIZ kao hrvatski izvorni proizvođač koji zapošljava 250 radnika.
-
Postoji li u Audijevu portfelju još nekih vrijednih tvrtki? Zasigurno postoji, ali nisam siguran da to znaju i u Audiju. Pretpostavljam da nemaju kapaciteta za upravljanje tako golemim portfeljem. Činjenica je da je za takav portfelj, koji se mjeri u milijardama eura, potreban iznimno stručan pristup. Primjer je lošeg upravljanja RIZ u kojem je nakon tri godine od sporne dokapitalizacije akumulirano više od 35 milijuna kuna gubitaka. Statistika govori u prilog tezi da su problemi najveći ondje gdje je Audio upravitelj. Većina tvrtki iz portfelja služi samo kao poluga za uhljebljivanje aktualne političke elite i nadamo se da će nova vlada u tome napraviti radikalni zaokret. Sramotno je da NO i u tim tvrtkama, koji su možda veće zlo nego uprave, primaju desetke tisuća kuna naknada i istodobno svojim nečinjenjem i neznanjem trate stotine milijuna kuna građanima Hrvatske.
