Home / Financije / Najbezbolnije je manjak proglasiti nepriznatim rashodom tvrtke

Najbezbolnije je manjak proglasiti nepriznatim rashodom tvrtke

Ako se za manjak tereti odgovorna osoba, od nje se potražuje vrijednost manjka uvećana za PDV. Ali upravni ili nadzorni odbor može nastati manjak smatrati nepriznatim rashodom tvrtke, što znači samo obvezu plaćanja 20 posto poreza na dobit.

Oslovni subjekti obvezni su bar jedanput na godinu popisati svu imovinu i obveze kako bi provjerili točnost podataka u svojim poslovnim knjigama i knjigovodstvene evidencije uskladili sa stvarnim stanjem imovine u skladištima, trgovinama, uredima i svim drugim poslovnim prostorima. Obveza provođenja godišnjeg popisa (inventura) uređena je dvama zakonima – Zakonom o računovodstvu i Općim poreznim zakonom. Godišnji popis uvijek se izrađuje sa stanjem na 31. prosinca kao posljednjim danom poreznog razdoblja, iako se fizički obavlja neposredno prije ili nakon posljednjeg dana poreznog razdoblja. Čak su i poduzetnici koji dnevno ažuriraju stanje za liha obvezni na kraju poslovne godine kontrolirati i uskladiti knjigovodstveno sa stvarnim stanjem. Podaci o stanju imovine iskazuju se na tzv. popisnim listama i uspoređuju s podacima u knjigovodstvu poduzetnika. Ako podaci iz popisnih lista pokažu da je pronađena imovina koja nije evidentirana u poslovnim knjigama, ta se imovina uvodi u poslovne knjige. Viškovi ne podliježu plaćanju poreza, porezna obveza nastaje tek nakon što na inventuri pronađena imovina bude prodana ili na drugi način stavljenja u promet. Porezni učinci za poduzetnika mogu nastati ako se na inventuri utvrdi manjak kratkotrajne ili dugotrajne imovine. Pri tome porezni propisi razlikuju neoporezivi i oporezivi manjak imovine.

Manjak koji objektivno nastaje tijekom poslovnih aktivnosti smatra se poreznim dopuštenim manjkom, ali samo do određenog iznosa. Riječ je o gubicima koji se događaju kao posljedica tehnoloških procesa te o kalu, rastru i lomu koji nastaju pri manipuliranju dobrima. Iznosi dopuštenog manjka prema toj osnovi određeni su u petnaest pravilnika Hrvatske gospodarske komore i tri pravilnika Hrvatske obrtničke komore, pri čemu trgovačka društva i fizičke osobe obveznici poreza na dobit primjenjuju pravilnike koje je donijela gospodarska, a obrtnici obveznici poreza na dohodak pravilnike koje je donijela obrtnička komora. Pravilnicima određene količine poreznog su dopustiv manjak, ne podliježu ni plaćanju PDV-a ni poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak.

U istom su poreznom režimu manjkovi proizvoda nastali zbog neodgovarajuće kvalitete, isteka roka trajanja, kvarova, lomova i sličnih razloga, ali samo ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja o količini i vrijednosti takvih neupotrebljivih proizvoda prisustvovalo službenik Porezne uprave. Ako nema očevindika kojem je prisustvovalo ovlašteni porezni službenik, ali poduzetnik raspolaže drugim ispravama, kao što je zapisnik nadležnog inspekcijskog tijela, Policijske uprave ili drugog ovlaštenog tijela mjerodavnog za procjenu štete, i tada su ispunjeni uvjeti da se manjak proizvoda nastao zbog nekih izvanrednih okolnosti smatra neoporezivim. Takvi su primjeri gubicija koji nastaju zbog požara, poplave, provalnih krađa i slično.

Inventurni manjak proizvoda koji se ne može opravdati kao porezno dopustiv gubitak imovine podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost. Osnovica za obračun PDV-a tržišna je cijena proizvoda koji nedostaju, a tržišnom se cijenom smatra nabavna ili proizvođačka cijena. Obveza plaćanja PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je manjak utvrđen, pa ako je utvrđen s 31. prosinca, obveza plaćanja PDV-a dopisuje posljednjeg dana mjeseca siječnja. Samo ako se iz nekog razloga porezna obveza ne može utvrditi do kraja siječnja, treba je uključiti u konačni obračun PDV-a koji se sastavlja za cijelu kalendarsku godinu i mjerodavnom poreznom tijelu dostavlja najkasnije do 30. travnja. Plaćanje PDV-a samo je dio poreznog opterećenja. Ovlaštena tijela trgovačkog društva moraju donijeti odluku o tome hoće li za utvrđeni manjak te retiti odgovornu osobu (skladištara, poslovođu, direktora i dr.) ili će sve fiskalne obveze za nastali manjak snositi trgovačko društvo. Ako se za nastali manjak tereti odgovorna osoba, u knjigovodstvu poduzetnika postupa se na jednak način kao da su proizvodi prodani na tržištu. Dakako, od odgovorne se osobe potražuje vrijednost manjka robe uvećana za PDV obračunana po propisanoj stopi.

Unekoliko je kompliciranije porezno postupanje poduzetnika koji za nastali manjak dobara ne terete odgovornu osobu jer porezno određenje ovisi o tome koje je tijelo pravne osobe ovlašteno donijeti takvu odluku. Porezno je najbezbolnije ako odluku o tome donese upravni odbor, nadzorni odbor ili skupština pravne osobe. U tom se slučaju nastali manjak smatra nepriznatim rashodom pravne osobe, što posljedično znači samo obvezu plaćanja 20 posto poreza na dobit.

U ostalim se slučajevima tržišna vrijednost utvrđenog manjka smatra primitkom u naravi člana uprave, pa obračun obveznih javnih davanja ovisi o tome je li član uprave u radnom odnosu ili nije, tj. smatra li se manjak plaćom ili drugim dohotkom. I kad se smatra plaćom i kad se smatra drugim dohotkom, treba platiti socijalne doprinose i porez na dohodak, što znatno povećava rashode trgovačkog društva. Ako je član uprave ujedno i član društva, porezno je privlačnije donijeti odluku da se iznos utvrđenog manjka smatra isplatom predujma dobiti tekućeg razdoblja ili isplatom dobiti iz prijašnjih poreznih razdoblja.