Home / Tvrtke i tržišta / Swot analiza

Swot analiza

Vlasnika tvrtke Marioline talijanske su obiteljske manufakture inspirirale na industrijsku proizvodnju tradicionalne krčke tjestenine. Uz klasičnu strojnu proizvodnju zadržao je ručnu izradu tjestenine s kojom na tržištu postiže cijenu višu od prosječne.

Kada je u ljeto 1992. Boris Dujmović, tada student na Pomorskom fakultetu, s ocem posjetio tetu u Italiji, nije ni sanjao da će za 16 godina voditi vlastitu tvrtku za proizvodnju tjestenine. Mariolina je sve poznatija po kvaliteti svojih proizvoda, posebice po krčkim šurlicama, autohtonoj krčkoj vrsti tjestenine, koje nose oznaku ‘Izvorno hrvatsko’. Naime, upravo su u Italiji Dujmović dobili ideju o proizvodnji tjestenine promatrajući tamošnje obiteljske manufakture. Godinu dana poslije u Krku otvaraju pravi mali ‘talijanski’ dućan te počinju praviti i prodavati svježu tjesteninu i komade pizze poznatije kao ‘pizza cut’. Kupuju prve strojeve te s vremenom počinju proizvoditi i sušenu tjesteninu i prodavati je trgovcima i ugostiteljima. Kako su se proizvodnja i prodaja iz godine u godinu povećavale, postojeći prostor postao im je premalen. Nakon što mu je otac otišao u mirovinu, Boris 2008. odlučuje osnovati vlastitu tvrtku Mariolinu te se počinje isključivo baviti proizvodnjom tjestenine.

Nove pogone otvara u Vrbniku na Krku, a na dan proizvodi između 400 do 800 kilograma, ovisno o vrsti tjestenine. Osim klasične strojne proizvodnje zadržao je i ručnu izradu tjestenine, po čemu je njegova proizvodnja jedinstvena, pa tako proizvodi crne, zelene i bijele rezance koji nose oznaku ‘Hrvatska kvaliteta’. Svoju proizvodnju velikim dijelom temelji na hrvatskim tradicionalnim, autohtonim vrstama poput krčkih šurlica i istarskih fuža. Dujmović otkriva kako od krčkih šurlica želi napraviti pravi brend, što su restorani i turisti već prepoznali. U posljednje dvije godine promet mu je znatno porastao i nema grada u Hrvatskoj u kojem se ne može bar u jednom dućanu ili trgovačkom lancu kupiti tjestenina Mariolina. Trgovački lanac Spar nedavno ju je uvrstio u ekskluzivnu liniju svoje trgovačke marke Spar Premium koja se sastoji od 70 prehrambenih proizvoda. Dujmović kaže kako je zanimljivo da su za hrvatske proizvode često više zainteresirani strani nego domaći trgovački lanci.

Male proizvođače, tvrdi Dujmović, upravo veliki nametni trgovaca sprečavaju da se razviju. Tjestenina hrvatskih proizvođača čini samo oko trećinu ponude trgovačkih lanaca, sva je ostala tjestenina iz uvoza, iako je često upitne kvalitete, tvrdi Dujmović. Naravno, uvozna tjestenina često je i jeftinija od hrvatske.

  • Kad bi nam se dalo još bar 10-15 posto više mjesta na policama, siguran sam da bi se hrvatski proizvođači tjestenina mnogo više razvili. Za godinu, dvije svi bi stali na noge te bi mogli ponuditi proizvode po nižim cijenama kao danas strani proizvođači – uvjerem je.

Njegova je tjestenina među skupljima, i to zbog kvalitetne sirovine, ručnog rada i posebnih vrsta tjestenina.

  • Rabimo samo najkvalitetniju durum krupicu, koju specijalno uvozimo iz talijanskoga grada Barija, te svježe sastojke poput špinata, sipina crnila, tartufa. To znači da, primjerice, umjesto špinata u prahu u svojoj tjestenini stavljamo svjež špinat, što se više ne radi u masovnoj proizvodnji tjestenine. Također, ne upotrebljavamo umjetne dodatke poput pojačivača boja i okusa – objašnjava nam vlasnik Marioline.

Dujmović se ne boji za svoj posao jer su, tvrdi, mnogi prepoznali kvalitetu njegove tjestenine, posebice u ugostiteljstvu u kojem se narudžbe stalno povećavaju. Žao mu je što lokalne vlasti nisu prepoznale važnost razvijanja gospodarstva i proizvodnje na Krku te se u poslovnoj zoni na ulazu u grad Krk umjesto krčkih poduzetnika i proizvođača smjestila velika trgovina. Mnogi su krčki poduzetnici stoga ili propali ili negdje drugdje otvorili svoju proizvodnju, a Dujmović se preselio u Vrbnik.

Danas proizvodi više od 20 vrsta tjestenine, a u budućnosti planira povećati proizvodnju, i to hrvatskih autohtonih proizvoda. Planira dignuti proizvodnju na još višu tehnološku razinu, posebice kada je riječ o krčkim šurlicama koje proizvodi u svježem i suhom obliku. Kad je riječ o tome hrvatskom autohtonom proizvodu, Dujmovića donekle ugrožava nelojalna konkurencija, odnosno šurlice kućne proizvodnje koje se na crno prodaju restoranima. Nije ga mimošla ni aktualna kriza, pa iako posluje pozitivno i ima prihod od oko milijun i pol kuna na godinu, pala mu je prodaja u Slavoniji.

No to je uspio kompenzirati orijentirajući se na Zagreb, kao naše najveće tržište. Prednost mu je što se mnogo lakše može prilagoditi zahtjevima kupaca nego veliki proizvođači, a tradicionalni i autohton proizvodi, kvaliteta te specifičan način izrade (ručni) zanimaju sve više kupaca koji postaju svjesni kvalitete hrvatske tjestenine. Dujmović još nije siguran je li ulazak Hrvatske u Europsku uniju za njega opasnost ili prilika. Naime, iako ima što ponuditi europskom tržištu, vječni manjak financija koji muči mnogo naših poduzetnika onemogućava i našem sugovorniku brži razvoj novih tehnologija te veće ulaganje u marketing. Stoga nije siguran kako će zbog takvih okolnosti konkurirati na velikom europskom tržištu. To više što Dujmović ‘igra na sigurno’.

Naime, ne investira unaprijed, nego tek kad dogovori posao. Trenutačno ima pet zaposlenika i uredno podmiruje svoje obveze i prema državi i radnicima. Vrlo je inovativan u svojim proizvodima te sada, za Dane bakalara, na tržište izbacuje ručno rađene raviole punjene bakalarom. Za njegove proizvode zainteresirani su i Slovenci te upravo pregovara sa slovenskim distributeljima. Slovenskog se tržišta, iako je dio europskog, ne boji. Naprotiv, smatra da je vrlo dobro i pogodno za plasman hrvatskih proizvoda. Posebice njegovih.