Bilfinger Đuro Đaković Montaža d.o.o. SLAVONSKI BROD

Suvremeno poslovanje sve se više okreće projektima. Znanje o projektnome menadžmentu za hrvatske je menadžere još važnije jer se približava vrijeme u kojem će se moći upotrebljavati novac iz europskih strukturnih fondova. Jedan od važnijih dijelova te složene problematike upravljanje je rizicima.

Regledavajući oglase za posao u Hrvatskoj i inozemstvu, stječe se dojam da poslovanje u različitim industrijama polako prestaje biti ono što se naziva ‘kontinuiranim poslovanjem’ a sve više postaje poslovanje na projektnim razinama. Projektni menadžer danas je jedno od najtraženijih zanimanja. Ipak, često se kaže da Hrvatska nema dovoljno sposobnih osoba koje bi izrađivale projektne dokumentacije za projekte koji se financiraju iz fondova Europske unije. Uzimajući u obzir složenost projektne problematike i širinu znanja potrebnog za kvalitetno upravljanje projektima, uistinu, možda ih nema. U prikupljanju znanja o upravljanju projektima svakako može pomoći pričučnik Project Management Institutea (Mate, 2011.).

Izričitu identifikaciju i upravljanje stajalištima o riziku ključnih sudionika u procesu kvalitativne analize rizika. Za razliku od kvalitativne analize rizika kvantitativna je proces numeričkog analiziranja učinaka otkrivenih rizika na ukupne projektno ciljeve. Provodi se na rizicima kojima su određeni prioriteti u procesu kvalitativne analize rizika kao onima koji možda znatno utječu na završetak projekta.

Sljedeća je faza planiranja odgovora na rizike. U njoj se razvijaju mogućnosti i djelovanje kako bi se poboljšale prilike i smanjile prijetnje projektom ciljevima. Uključuje određivanje osobe koja preuzima zaduženje za svaki dogovoren i financijski predviđen odgovor na rizik. Odgovori bi morali biti primjereni važnosti rizika, troškovno efektivni, realistični u sklopu projektnog konteksta i dogovoreni između strana uključenih u projekt. Project Management Institute predlaže nekoliko strategija odgovaranja na rizike. Prva je izbjegavanje rizika i uključuje izmjenu plana upravljanja projektom kako bi se prijetnje potpuno uklonile. Voditelj projekta može izolirati projektne ciljeve od utjecaja rizika ili izmijeniti cilj koji je u opasnosti. Neki rizici koji se pojavljuju rano u projektu mogu se izbjegavati objašnjavanjem zahtjeva, prikupljanjem dodatnih informacija, poboljšavanjem komuniciranja ili pribavljanjem stručnog mišljenja.

Strategija prenošenja rizika zahtijeva prebacivanje dijela ili cijelog negativnog učinka prijetnje s nositeljem odgovora na rizik na treću stranu. Tu valja voditi računa o premijama koje se obično plaćaju stranama koje preuzimaju rizike.

Suzbijanje je strategija koja implicira smanjivanje vjerojatnosti ili učinka rizičnog događaja unutar prihvatljivih granica. Rano smanjenje rizika često je učinkovitije od pokušaja da se popravi šteta nakon što se rizik već pojavio. Strategija prihvaćanja rizika primjenjuje se zato što se rijetko mogu ukloniti sve prijetnje i slabosti iz projekta i upozorava na to da je projektni tim odlučio ne mijenjati plan upravljanja projektom kako bi se bavio rizikom ili ne može odrediti drugu, primjerenu strategiju odgovora na rizike. Ta strategija može biti aktivna i pasivna. Pasivno prihvaćanje ne zahtijeva nikakvo djelovanje osim dokumentiranja strategije, a na projektnom je timu da se bavi rizicima kad se pojave. Ipak, uobičajena je aktivna strategija koja zahtijeva planiranje pričuvnih resursa, uključujući količinu vremena, novca ili resursa namijenjenih bavljenju rizikom.

Posljednja je faza upravljanja rizicima nadzor rizika, odnosno provedba planova odgovora na rizike, praćenje otkrivenih rizika i nadzor preostalih, otkrivanje novih rizika i procjenjivanje učinkovitosti procesa vezanih uz njih tijekom provedbe projekta.