Više informacija – Kad bi Hrvatska imala makroekonometrijski model ili nekoliko njih, imala bi alate koji bi nositeljima ekonomske politike dali više informacija o međusobnim vezama različitih dijelova gospodarstva. Osim izravnih veza imali bi uvid u povratne veze koje je u sklopu jednostavnijih ekonometrijskih ocjena teže obuhvatiti. No takav model nije nadomjestak za aktivno vođenje ekonomske politike, nego samo dodatna pomoć za sagledavanje i kvantificiranje nekih njezinih potencijalnih učinaka – kaže Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, koja je bezuspješno tražila financiranje takva modela od bivše Vlade. Apsurd je to veći što se barata brojkom od samo milijun kuna (!?).
Cijena ovisi o tome koliko se detaljan model želi. Što je podrobniji, to su troškovi veći. Država do sada nije uložila novca u izgradnju modela jer je, prije svega, trebalo razviti odgovarajuću statističku osnovicu za primjenu modela, a i jer se nije prepoznala potreba za njime – kaže Švaljek.
Dragan Kovačević iz HNS-a sad tvrdi da će se vođenje gospodarstva u režiji Kukuriku koalicije zasnivati na ekonometrijskim modelima jer su oni temelj smislene ekonomske politike.
U nedostatku takva modela mjere ekonomske politike donose se na osnovi osjećaja i dojma, a ne na osnovi analiza i brojki. Ekonometrija, prema definiciji, povezuje ekonomsku teoriju, matematičku ekonomiju i metode statističke analize, razvija i usavršava metode i modele za kvantitativnu analizu gospodarske strukture da bi se ustanovile zakonitosti gospodarskih procesa te omogućilo predviđanje, planiranje i usmjeravanje privrednih tokova.
Borislav Škrgo, u devdesetima potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i ministar financija, do prelaska iz Ekonomskog instituta na Markov trg bavio se upravo razvojem ekonometrijskih modela. Zašto nije inicirao njihov razvoj dok je bio u vlasti?
Za ozbiljan model potrebne su dovoljno duge vremenske serije, tj. podaci o strukturi BDP-a za bar 10 godina. Dok sam bio potpredsjednik Vlade, Hrvatska je postojala samo osam godina, a smišljeni podaci postoje najduže od siječnja 1994. Slike BDP-a još su kraće. Ocjene parametara u jednadžbama zahtijevaju dovoljno dugu povijest zemlje u istom teritorijalnom, sadržajnom i strukturnom obliku. Modeli koje spominjem mogli su stoga nastati najranije 2003. ili 2004. Danas imamo 66 kvartala u uvjetima mira i stabilnih cijena, više nego dovoljno. Samo treba malo ugrijati stolac ili cijeniti takve proizvode umjesto bojnih pokliča neznalica – kaže Škrgo, dodajući da se kreatori makroekonomskih politike koriste alatima iz 19. stoljeća i pričama tzv. stručnjaka nastalima na dojmovima i parcijalnim informacijama, a da je ‘vrag što u ekonomiji sve ovisi o svemu’.
Ekonometrijski model, dakle, omogućio bi bolje razumijevanje funkcioniranja ekonomije i, ističe Škrgo, kvalitetnije planiranje, od proračuna do bilance plaćanja, i kvantifikaciju alternativnih prijedloga, tako da bi se brzo vidjeli svi potencijalni učinci pojedinih promjena u porezima, monetarnoj politici, tečaju itd. na sve: cijene, plaće, mirovine, realne plaće, realne mirovine, deficit… sve do održivosti financijskog sustava.
Škrgo nudi i svoju računnicu koliko bi to stajalo: troje stručnjaka puta 15 mjeseci puta 20 tisuća kuna bruto po stručnjaku na mjesec – ona se opet zaustavlja na milijun kuna: – Da sam sad potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, odmah bih naručio dva modela od dva različita tima, a treći bi mogao naručiti HNB – pa da vidimo tko bolje prognozira! Zatim bi sve trebalo staviti na web s mogućnošću da svaki građanin ubacuje svoje vrijednosti instrumenta ekonomske politike i vidi rezultate – kaže Škrgo.
