Izbori su odlučeni kad je Kukuriku koalicija prisilila HDZ da se počne ponašati kao da je već u oporbi: svaki dan s čuđenjem čitaju što im se to događa, žale se na sustav, pitaju se što im to rade…
Prije nego što DIP objavi izborne rezultate, Kukuriku koalicija već je politički pobijedila HDZ. Ne zato što to pokazuju ispitivanja javnog mišljenja. Osobno vjerujem da će razlika u broju glasova u korist Kukuriku koalicije naposljetku ipak biti manja od one koju nam ankete sugeriraju. Ne niti zato što je državni odvjetnik Mladen Bajić u samom finišu kampanje ipak otvoreno zaigrao za Kukuriku koaliciju: od otvaranja istrage protiv HDZ-a, preko odbacivanja slučaja Riječke tržnice do nagodbe s bivšim (HDZ-ovim) direktorom HEP-a Mravkom koji će, u zamjenu za samo godinu i pol zatvora, u ulozi tužiteljeva svjedoka ispričati kako se izvlačenjem novca iz javnih poduzeća financirao HDZ. Pitanje koliko će još direktora javnih poduzeća poželjeti poći Mravkovim putem, u nastavku je samo pitanje USKOK-ove želje i apsorpcijske moći.
Nije HDZ politički pobijeden ni zato što je oporbeni Kukuriku u kampanji uza se imao optimalnu potporu medija, od privatnih do javnih servisa. Pobijeden je zbog svega toga zajedno, i to u trenutku kada ga je Kukuriku koalicija prisilila da se počne ponašati kao da je već u oporbi. A upravo se tako posljednjih desetak dana ponaša HDZ dok svaki dan s čuđenjem čita što mu se to događa, žale se na institucije sustava, pitaju se što im to rade.
Iznimno kratka i prilično dosadna službena izborna kampanja samo je dodatno pokazala koliko se Kukuriku strukturirano i osmišljeno priprema za pobjedu i preuzimanje vlasti. U samoj završnici posao su za njih odrađivali drugi: Državno odvjetništvo, nevladine udruge, akademska zajednica, mediji. Izvukli su Koaliciju iz izravnog sučeljavanja s HDZ-om, stavili u prvi plan tim koji šalje pozitivne poruke, povukli u drugi plan Zorana Milanovića i stavili pod kontrolu njegove nepredviđive solo dionice, uspjeli su pred kraj verbalno disciplinirati čak i Radimira Čačića. Vidljivo je da iza te kampanje stoje plan, tim i ozbiljan rad. Na drugoj strani imali su HDZ, koji se brani, uvijek korak iza poteza Kukuriku koalicije, s Jadrankom Kosor koja ne djeluje uvjerljivo u ulozi vođe i motivatora, sa suradnicima podrezanih krila, s retorikom koja postaje prazna nakon što je Kukuriku iz izravne polemike izvukao Zorana Milanovića. A u završnici se okreću kritici institucija sustava, koji u svakom normalnom poretku kontrolira vlast, a ne oporbu. Tako, nekoliko dana uoči izborne šutnje, još vladajući HDZ poručuje da ne kontrolira ništa, da je nemoćan, da ne zna i da nije u stanju zaštiti čak ni ono do čega mu je najviše stalo – sebe dok je na vlasti.
