Pitanje je kako se u tako šarolikoj ponudi nametnuti kao pravo. Jedan je od razloga zbog kojih će odluka prevagnuti u korist odredišta u dobro odrađenome odredišnom (destinacijskom) menadžmentu. On svojim alatima koordinira i spaja različite poslovne i druge subjekte u osmišljavanju i provedbi turističkog proizvoda kako bi se povećala konkurentnost na tržištu.
Primjeri dobre strategije odredišnog menadžmenta poznata su turistička odredišta poput država Irske, Švicarske, Kube te gradova kao što su Venecija i Beč. Važno je da se koncept uključuje svi koji sudjeluju u turističkoj ponudi. Marijana Biondić, direktorica Turističke zajednice grada Crikvenice, ističe da se takav cilj turističke zajednice može ostvariti samo ako su uključeni svi nositelji ponude u odredištu, uz kvalitetnu suradnju između privatnog i javnog sektora. Laički rečeno, usklađen tim sastavljen od vlasti, poslovnih subjekata, stanovništva i nositelja turističke ponude koji ne samo da izvršava nego živi koncept svog mjesta, regije, grada iznijedrit će odlično turističko odredište.
Zadatak odredišnog menadžmenta stalno je uvođenje inovacija. U tome Hrvatska često pada na ispitima, navodi Edvin Jurin, direktor Weber Shandwicka, grupacije McCann Ericksonova Hrvatske, i predavač na kolegiju Menadžment turističke destinacije Visoke poslovne škole za turistički i hotelski menadžment Utilus. Smatra da se Hrvatska prečesto oslanja na tzv. model 4 S (sun – sunce, sea – more, sand – pijesak i sex – seks).
Kao primjer grada koji ne posustaje s inovacijama ističe se Pariz, poznat kao grad svjetlosti i ljubavi, no nije stao samo na tome – u međuvremenu se afirmira i kao svjetska modna prijestolnica te centar umjetnosti i kulinarstva.
‘Grad koji nikada ne spava’ jest New York, i to u svakom smislu riječi. Ponuda koju pruža raznovrsna je, slobodno se može reći da nudi sve: od zabave, sporta, šopinga i kulture do noćnog života. Razvio se u golemu odredišnu silu i već je godinama među pet najpoželjnih svjetskih odredišta koje su izabrali stručnjaci, ali i posjetitelji. Turisti često naglašavaju da jedva čekaju posjetiti ga ponovno. Kad sljedeći put dođu, sigurno će im pružiti nešto novo i očarati ih time. U tom gradu, doista, nikada nije dosadno.
Što iz toga naučiti? Jurin odgovara kako se nada da će nova strategija hrvatskog turizma koju je iniciralo Ministarstvo turizma iznjedriti prave odluke za buduće gospodarske, sociološke i kulturne trendove hrvatskog turizma. Predlaže da se ključni odgovori na ta pitanja, model i alati kojima će se to provesti nađu u modelu 6 E (experience – doživljaj, escape – bijeg, education – obrazovanje, ecology – ekologija, entertainment – zabava, excitement – uzbuđenje).
Učiti možemo i na primjerima najposjećenijih svjetskih odredišta prema broju i postotku turističkih posjeta u 2010. To su redom: Francuska, Amerika, zatim Kina, Španjolska, Italija i Velika Britanija.
Španjolska je od svojeg otoka Ibize kao i Grčka od Mikonosa stvorila poželjno odredište za ‘partijanje’. U Hrvatskoj je sličnu ulogu preuzeo Pag, koji je uspješno spojio turizam i zabavu. Željko Trezner, direktor Udruge hrvatskih putničkih agencija, ističe kako Zrće nije postalo hit samo zbog sebe nego zbog ljudi koji su sustavno provodili svoje projekte težeći jedinstvenom cilju. Smatra da se uspjeh na Zrću dogodio zbog sinergije interesa nekoliko poslovnih subjekata koji su bili kompetentni za svoj posao. Kompetentni menadžeri ključ su svega, ističe. Integrirani odredišni menadžment može biti uspješan samo ako u njegovu sustavu rade najbolji stručnjaci-menadžeri, kaže jedna od definicija destinacijskog menadžmenta. Dobrim vodstvom sigurno se može pohvaliti i Toscana, jedna od najposjećenijih svjetskih regija. Detalji poput arhitektonskog stila novosagrađenih nekretnina nisu prepušteni slučaju. Naime, moraju se sagraditi u zakonskom okviru, odnosno istim stilom kao stare građevine kako ne bi odskakale i kvarile sliku koju Toscana prodaje.
Da se može, pokazao je gradonačelnik grada Malog Lošinja Gari Cappelli, koji se često spominje kao jedan od najuspješnijih primjera kvalitetne hrvatske politike destinacijskog menadžmenta. Prvi je korak u tome bio, kaže, organiziranje mnogo višemjesečnih radionica za lokalno stanovništvo. Na njima su SWOT analizama i istodobnim ispitivanjem tržišta osmislili viziju i odredili smjer turističkog razvoja Lošinja. Odlučili su ga razvijati kao otok vitalnosti, pa su prema tome usmjerili sve daljnje aktivnosti i projekte. Još više pozornosti posvetili su održivu razvoju, ekološkim projektima, povećali kvalitetu smještajnih kapaciteta, poboljšali prometnu povezanost te prihvatili prostorno-plansku dokumentaciju usklađenu s vizijom razvoja. Sve to rezultiralo je mnogim turističkim nagradama – i hrvatskim i stranim.
