Rijetki susreti poduzetnici okušali u politici

Donacijama i lobiranjem poduzetnici mogu mnogo elegantnije utjecati na političke odluke nego aktivnim angažiranjem na listama, koje donosi rizik izvlačenja prljavog rublja i izbornog poraza.

Neću politiku u svoju butigu! Tu poznatu izreku brice iz ‘Velog mista’ prije dvije godine odbacilo je nekoliko poduzetnika odlučivši se aktivno uključiti u politički život, pa su se tako na prošlim lokalnim izborima među kandidatima pojavili Željko Kerum i Plinio Cuccurin, za predsjednika države odlučio se natjecati šef HGK i suvlasnik Kraša Nadan Vidošević, a i za ministre su imenovani poduzetnici.

Svojedobno se najavljivalo i osnivanje stranke poduzetnika u kojoj bi, među ostalima, bili i Ivica Mudrinić i Damir Kuštrak, no od tada do danas dogodio se preokret i čini se da su poduzetnici zaključili da bavljenje politikom ipak nije za njih. Stranka poduzetnika nije osnovana, a pridošlica iz svijeta biznisa na listama za skore parlamentarne izbore nema. Kako se i zašto dogodio taj obrat?

• Poduzetnici su shvatili da se u Hrvatskoj ne odlučuje argumentima te da pojedinac sam ne može ništa napraviti, što je demotivirajuće za ulazak poduzetnika u politiku – objašnjava predsjednik Uprave Elektrokontakta Vladimir Ferdelj.

Neka se političari bave politikom, a gospodarstvenici biznism, smatra većina poduzetnika s kojima smo kontaktirali. – Ponuđeno mi je da budem prvi u 10. izbornoj jedinici na jednoj nezavisnoj listi, ali to sam odbio. Kada uđete u politiku, postajete sukrivac za prijašnje loše povučene potere, a to nikako ne želim. Uostalom, ozbiljan poduzetnik nema vremena baviti se politikom – rekao je Branko Roglić, vlasnik Orbica.

S njim se složio i Dubravko Artuković, predsjednik Uprave Francka, rekavši da je politika toliko profanirano područje da je bolje ne gubiti vrijeme na to.

Dijametralno suprotno razmišlja Plinio Cuccurin, suvlasnik Adrisa, koji se aktivno uključio u politiku, najprije u općini Bale, zatim na razini Istarske županije, a sada cilja i na Sabor. – Takav čin za ovo je podneblje čudan jer se ulazak u politiku percipira kao želja za većom moći i bogatstvom, a u Americi me nitko ne bi pitao – kaže Cuccurin te dodaje da 60 posto ljudi na izbornim listama radi na mjestima koja se izravno ili neizravno financiraju iz državnog proračuna.

• Stoga naglešak ne bih stavljao na to ima li poduzetnika ili nema, nego koliko od tih ljudi dolazi iz realnog sektora i imaju li se kamo vratiti nakon izbora – ističe Cuccurin. Na njegovoj listi, dodaje, gotovo su svi obrtnici te mali i srednji poduzetnici koji predstavljaju ‘radnu i realnu Hrvatsku’. Nada se da će njihov uspjeh utvrti put i drugima. Većina poduzetnika ipak, čini se, neće krenuti tim smjerom. Smatraju da miješanje politike i poduzetništva uglavnom nije dobro jer primarni interes tih dvaju područja nisu i ne smiju biti isti.

Jednako smatra i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivan Ergović: – Možemo to ilustrirati i ovako – veći broj poduzetnika na izbornim listama mogao bi se tumačiti tako da se ili biznis u Hrvatskoj više ne isplati baviti ili da politika otvara velik prostor za zaradu u biznisu. A to, naravno, nije i ne smije biti slučaj. Zadaća je politike da napravi što je moguće transparentniji, slobodniji i konkurentniji okvir za poslovanje i društveni razvoj, a zadaća je poduzetnika da bude što uspješniji u poslovanju, da svojim zaposlenicima pruži što bolje uvjete rada, da državi plati sve obveze te oplemenjuje zajednicu u kojoj djeluje.

U HUP-u se, unatoč brojnim medijskim spekulacijama u tom smjeru, ne navođe politikom niti imamo takve ambicije, ali se iškako trudimo biti glasan sugovornik javne rasprave i javnog života i na tome ćemo i dalje inzistirati – istaknuo je Ergović te dodao kako je bolje da se domaći poduzetnici umjesto na izbornim listama političkih stranaka više aktiviraju u konstruktivnoj javnoj raspravi.

Da je to najbolji put za ostvarivanje ciljeva poduzetnika smatra i Željko Zadro, predsjednik Uprave Vira, koji kaže da država treba omogućiti smisleno sudjelovanje gospodarskog sektora u sukremenju novih politika i propisa, a gospodarski sektor mora transparentno zagovarati i lobirati kod donositelja odluka. Takav pristup, vjeruje politolog Nenad Zakošek, mnogo je bolji nego izravno sudjelovanje na izbornim listama. Prema njegovu mišljenju, mnogo je lakše aktivirati se na lokalnoj razini, što su učinili Kerum, Jambo i još neki poduzetnici, negoli na parlamentarnim izborima.

• Kerum je sada izasao na nacionalnoj listi s HDZ-om, no pitanje je bi li imao izgleda da je na izbore izasao samostalno. Na hrvatskoj poduzetničkoj sceni ne postoji nitko tko bi izvan lokalnih okvira imao interesa ulaziti u političku arenu osim možda Ivica Todorica, no postavlja se pitanje koliko bi za njega takav angažman bio produktivan – smatra Zakošek.

Osim toga izlazak na izbore sa sobom nosi priličan rizik. Od gubitka dugo stvaranog ugleda, s obzirom na to da u političkoj kampanji često protivnički kandidati u prvi plan guraju prljavo rublje konkurenata, do nepotrebnog stvaranja političkih protivnika u slučaju gubitka na izborima.

• Poduzetnici su shvatili da im se ne isplati ulaziti aktivno u politiku, posebno u ovakvo nestabilno vrijeme. Tako bi samo nepotrebno svoja poduzetnička postignuća stavili u zonu visokog rizika. Kada bi ušli u politiku, pitanje je koliko bi mogli biti iskreni i reči ljudima što ih očekuje. Njihovi izleti u politiku izleti su u nepoznato jer se na kraju svi koji misle da mogu preslikati poduzetnički uspjeh u politički grdno prevare. Poduzetnicima je mnogo bolje da budu savjetnici političarima, a ne da se aktivno bave politikom – smatra Andelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja, te dodaje da bavljenje politikom i vođenje države ili grada ne funkcionira na isti način kao poduzetništvo i upravljanje tvrtkom, što pokazuje primjer Splita.

Ukratko, brico iz ‘Velog mista’ itekako je imao pravo. Politika i butiga ne idu skupa, bar ne javno. Naravno, politika neizbježno utječe na gospodarski život i nemoguće je da poduzetnici potpuno stojte po strani, no materijalne donacije strankama i lobiranje u drugama mnogo su elegantniji i bezbolniji način utjecaja na političke odluke od vlastitog angažiranja poduzetnika na izborima. U slučaju aktivnog sudjelovanja u političkom životu teško je izbjeći sumnje javnosti u motive takve odluke poduzetnika, a osim toga politički poraz na izborima može ostaviti i dalekosežne posljedice na imidž gospodarstvenika i, što je još gore, na njegov biznis.