Osnovne teze Bijele knjige, dokumenta u kojem su definirani ciljevi prijevoza u EU od 2030. do 2050., zasnivaju se na jedinstvenom europskom prometnom prostoru i konkurentnom te štedljivom prometnom sustavu. Jedan je od glavnih ciljeva u gradskom prijevozu prepoloviti broj konvencionalnih vozila do 2030. i ukinuti ih do 2050., odnosno zamijeniti ih vozilima na alternativne izvore energije, i smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2050., i to 60 posto u sektoru kopnenog prijevoza, 40 posto u zrakoplovstvu te 40 posto na moru. Za to je predviđeno trilijun eura, od čega četvrtina za infrastrukturu i platne sustave za ‘čista’ vozila radi smanjenja ugljikova dioksida, zbog čega treba donijeti međunarodno rješenje za zaštitu klime i okoliša te pravila u trgovini emisijama tog plina.
Da bi se uskoro polučili rezultati, do 2030. godine 30 posto cestovnoga teretnog prijevoza na relacijama dužima od 300 km treba zamijeniti drugim načinima prijevoza kao što su željeznica i vodni prijevoz te više od 50 posto do 2050. Taj bi proces trebalo potaknuti gradnjom učinkovitih i tzv. zelenih teretnih koridora, za što će trebati i odgovarajuća infrastruktura. Do 2050. treba dovršiti europsku željezničku mrežu za vlakove velikih brzina, utrošiti dužinu stare mreže i održati gustoću mreže u svim državama članicama. Do tada bi većina putničkog prijevoza na srednjim udaljenostima trebala prijeći na željeznicu. Do 2050. treba spojiti sve zračne luke sa željezničkom mrežom i sve sustave željezničkoga teretnog prometa sa sustavom unutarnjih plovnih putova.
Budućnost prijevoza u EU zasniva se na multimodalnim (komodalnim) prometnim sustavima, što znači da treba optimirati multimodalne logističke lance. To podrazumijeva bolje povezivanje logističkih središta, poslovnih središta i aglomeracija, odnosno fokusiranje na jedinstveno europsko prometno tržište, što povećava učinkovitost i smanjuje troškove. U tome ne smije biti diskriminacije, odnosno u razdoblju provedbe moraju vladati jednaki uvjeti za sve oblike prijevoza. Sustav će biti biti djelotvoren ako za jednake potrebe potrošača svima svima budu dostupni infrastruktura, alternativni načini prijevozi i slično. Naravno, s učinkovitošću prometa i prometne infrastrukture povećava se i uporaba informacijskih sustava i tržišnih poticaja. Do 2020. treba postaviti okvir za informacijski sustav i sustav upravljanja i naplate u sklopu europske multimodalne prometne mreže. U svim vrstama prijevoza (morski, vodni, zračni i kopneni) treba stvaranjem jedinstvenog europskog tržišta eliminirati sve preostale zapreke između načina prijevoza i nacionalnih sustava. Također valja graditi novu infrastrukturu internalizacijom vanjskih troškova, integrirati pristup za istraživanje, inovacije i razvoj, otvarati tržišta za treće zemlje i osigurati konkurentnost.
Kad je riječ o sigurnosti prometa, provodi se mnogo mjera kojima se želi postići krajnji cilj: do 2050. cestovni promet gotovo bez smrtnih slučajeva. Sadašnjih 27 članica EU ima 5,000,000 km asfaltiranih cesta, od kojih su 65.100 km autoceste, 212.80 km željezničkih linija, od kojih je 110.458 km elektrificirano, te 42.709 km plovnih unutarnjih plovnih putova. U prometnu se infrastrukturu od 2000. do 2006. uložilo ukupno 859 milijardi eura. Troškovi u EU za razvoj infrastrukture procijenjeni su na više od 1500 milijardi eura od 2010. do 2030. Završetak mreže TEN-T (prometne) zahtijeva oko 550 milijardi eura do 2020. Od toga je oko 215 milijardi eura namijenjeno uklanjanju glavnih uskih grla. S obzirom na raspon ulaganja treba ojačati koordinaciju mrežnog planiranja i razvoja na europskoj razini u bliskoj suradnji s nacionalnim vladama.
