Zbog raznih razloga ili uvjeta novi energetski blok na ugljen, Plomin 3. još nije izgrađen. On bi svakako, naglašava Drago Čugura, znatno pridonio boljoj iskorištenosti naših kapaciteta, ali bi dao i određeni zamah cjelokupnoj strojogradnji, kao i hrvatskoj privredi. Trenutačno u Hrvatskoj postoji vrlo mali broj poslova za tvrtke u sektoru strojogradnje.
Kada očekujete intenziviranje investicijskih aktivnosti u Hrvatskoj? – Bilo bi odlično kada bi to bilo već sutra, ali takva očekivanja bi bila nerealna. Nadam se kako će investicije krenuti krajem sljedeće godine, pri čemu je za očekivati da će prve veće i značajnije doći tek sredinom 2013.
Dakle, za dobre rezultate ĐD Montaže isključivo je zaslužna dugogodišnja prisutnost na inozemnom tržištu? – Najbolje je raditi u svojoj zemlji. Vrlo je teško, a mi odrađujemo više od 50 posto poslova, raditi na stranim tržištima. To je ujedno i veliki izazov jer pretpostavlja visoke zahtjeve vezane uz organizaciju i koordinaciju poslova. Za dobre rezultate zaslužna je najviše fleksibilnost i spretnost naših ljudi, stručnog kadra i montera, da odu raditi izvan Hrvatske. Takva tradicija traje više od 60 godina i predstavlja našu snagu koja nam je ujedno pomogla prebroditi krizu. Uz to, novi strateški partner i vlasnik nam je pomogao da dobijemo nove poslove na tržištima gdje do sada nismo bili prisutni kao što je, primjerice, Poljska. Trenutačno, udio inozemnog tržišta u ukupnim prihodima tvrtke veći je od 80 posto.
Koje je tržište najperspektivnije? – Najznačajnije tržište je zasigurno tržište Savezne Republike Njemačke na kojem smo prisutni već 55 godina. Jedno od važnijih tržišta nam je postala i Poljska u kojoj smo ugovorili rekonstrukciju jednog velikog objekta u sektoru energetike. Poljska je već nekoliko godina članica EU, potpisnica je raznih konvencija o smanjenju štetnih emisija zbog čega je pristupila rekonstrukcijama postojećih energetskih objekata. S obzirom na to da su bili u Istočnom bloku i nisu imali standarde kao Zapadna Europa kada je riječ o gradnji elektrana, sada se ubrzano prilagođavaju europskim standardima.
Kako bi na poslovanje mogla utjecati odluka o zatvaranju nuklearnih postrojenja? – Odluka o zatvaranju nuklearnih elektrana ovisi o politici pojedine države. U Njemačkoj je strategija usmjerena k tome da se što više energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Mi trenutačno nismo prisutni u gradnji takvih objekata, no paralelno se grade elektrane koje bi kompenzirale nedostatak električne energije iz obnovljivih izvora tijekom razdoblja kada nema sunca ili vjetra. Zatvaranje nuklearnih elektrana u Njemačkoj i još nekim državama stvorit će potrebu za gradnjom novih energetskih postrojenja u drugim dijelovima Europe i to vidimo kao našu šansu.
A biomasa? Sve više tvrtki iz različitih branši razvija projekte biomase. – Radimo i takve objekte, ali nam nisu osnovna djelatnost. Mi smo graditelji velikih elektrana velikih snaga.
Energetika i najviše sudjeluje u ukupnim prihodima ĐD Montaže. – Energetika donosi oko 90 posto naših prihoda. Mi, naravno, sudjelujemo na svim natječajima i zajedno s Đuro Đaković Holdingom radit ćemo na projektu izgradnje dijela Janafova postrojenja na Krku, ali to je sve relativno malo za potrebe domaće strojogradnje pa je stoga i konkurencija često nelojalna.
U Berger Bilfingeru Power Services svojedobno su rekli da im je želja izaći na tržište Iraka te da bi uključili i Montažu. Kako se boriti na stranim tržištima? – Mi imamo dobre referencije. Bili smo u Libiji, ali smo zbog nereda otkazali ugovore, a na tržištu Iraka i Irana bili smo prisutni još prije 35 godina. Trenutačno nismo, no u Iraku konkuriramo za niz projekata i očekujemo da ćemo imati priliku sudjelovati u nekim od njih zajedno s našim vlasnikom i sestrinskim tvrtkama. U fazi smo nuđenja, ali, naravno, ne ide to tako brzo. Mnogo je želja, ali nema toliko mogućnosti. Između ostalog, čekamo i procjenu uvjeta kako bismo bili sigurni mogu li se tamo poslati ljudi i može li se graditi na siguran način.
Bilfinger Bergeru cilje pretvoriti ĐD Montažu u njihov centar za jugoistočnu Europu. Treba li čekati otvaranje vrata EU za to? – Svjesni su kako smo mi u grupaciji tvrtka s najvećim iskustvom u gradnji novih energetskih objekata. Isto tako, znaju da smo fleksibilni i moramo imati i klasičan izvor energije.
Kako ocjenjujete trenutačne hrvatske energetske potrebe, ponajviše one iz obnovljivih izvora? Možemo li jednog dana podmirivati te potrebe samo iz sunca, vjetra ili vode? – Dugoročno gledano, u budućnosti će biti sve više energije iz obnovljivih izvora, ali će se također mnogo toga morati promijeniti do tada. U Hrvatskoj ima mnogo sunca i vjerojatno bismo mogli proizvoditi električnu energiju i za neke druge države. Sve je moguće, samo nije tako jednostavno, niti se može dogoditi brzo. Sigurno treba graditi objekte koji će proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora, ali trenutačno je vrlo važno imati stabilnu opskrbu energijom. To znači da bez obzira koliko imamo instalirane snage u hidroelektranama, vjetroelektranama ili sunčevim elektranama, moramo imati i klasičan izvor energije jer u razdobljima suša ili kada nema vjetra i sunca, od nekuda treba dobiti energiju. Kada se riješe određeni problemi i kada budemo imali na raspolaganju nove tehnologije, recimo krajem ovog stoljeća, za očekivati je da će se većina energije dobivati iz obnovljivih izvora.