ANTONIO PASSARO direktor tvrtke Jadranska vrata

Tvrtka Mirametrix iz Kanade specijalizira se za tehnologiju praćenja ljudskog oka. Ovih su dana objavili kako su prvi put na svijetu uspjeli integrirati tehnologiju praćenja pokreta oka, analitičko programsko rješenje i komercijalni Smart TV. Ta tehnologija omogućava da čovjek gledanjem u ekran TV-a komunicira s virtualnom stvarnošću bez nošenja elaboriranih kaciga i kablova na glavi. Drugim riječima, kome treba daljinski upravljač kada može svoju volju izraziti samo pogledom? Tehnologija je testirana na redizajniranoj Netflix aplikaciji pri čemu je gledatelj odabirao filmove svojim pogledom. Naravno, televiziju se i pali i gasi gledanjem. Zvuči nemoćuće, nestvarno i revolucionarno? Na to će se trebati naviknuti. Kako najavljuje Craig Hennessey, član Uprave Mirametrixa, tehnologija je razvijena tako da si je može svatko priuštiti, da je jednostavna za korištenje u dnevnom boravku i da je komercijalno primjenjiva s novom generacijom Smart TV-a. Svatko tko može sumnjati da će izum jednog dana biti komercijaliziran, samo se treba podsjetiti brzine kojom je rasprodan Kinect, Microsoftov uređaj koji omogućava korisnicima da kontroliraju virtualna događanja na ekranu vlastitim pokretom u prostoru (osam milijuna prodanih uređaja za 60 dana). Slično tomu djeluje popularna LG-eva tehnologija Magic Motion remote koja omogućava korisnicima da sa sadržajem na ekranu komuniciraju tako da u njega samo upere prst.

Nove generacije potrošača upijaju nove tehnologije na globalnoj razini brže nego ikada prije. Za njih brisanje granica između virtualne stvarnosti i svijeta koji ih okružuje nije nikakav problem pa ni kada je izvor te pojačane stvarnosti televizor. Ostalima koji suosjećaju s Edmundom Burkeom preostaje samo da o TV-revoluciji prestanu razmišljati kao o padu Bastille, i umjesto toga povuku paralele s onom u 60-ima koja je bilo puno više seksa. I jedna i druga povezuju ljude.

Unatoč tomu što se televiziji već nekoliko puta predviđao kraj (s dolaskom PC-a, mobilne tehnologije, interneta), ona čvrsto drži svoju povlaštenu poziciju u kućanstvima. Istraživanja pokazuju da smo digitalnu tehnologiju, HD sliku i primjerice, snimalice koje omogućavaju naknadno gledanje programa, već prigrili. Europsko istraživanje RTL Grupe ‘International Key Facts 2011’, otkrilo je da su nove tehnologije pridonijele povećanju ukupnog vremena koje se provodi pred TV-om. Tehnološki najnaprednije zemlje koje prve prihvaćaju Smart TV tehnologije bilježe najveći rast (Britanci prosječno gledaju TV čak 17 minuta više u 2011. nego što su to činili godinu prije). Neki podaci pokazuju da se u Hrvatskoj televizija dnevno gleda čak šest sati po stanovniku (što je više od globalnog prosjeka koji je malo više od tri sata). Još malo više domaćih aplikacija, i što se Hrvata tiče, revolucija može početi.

Pametna televizija povezuje se na internet, smanjuje utjecaj koji TV raspored ima na život prosječnog TV ovisnika: Smart TV ima snimalicu i slične ‘time shifting’ tehnologije. Video i audio sadržaj sa računala može se prikazivati izravno na televizoru, a za dodatnu cijenu, može i bežično. Ima aplikacije… Stotine aplikacija, povezuje se na društvene mreže, ima veliki ekran za igranje velikih igrica, može poslužiti kao telefon – uz mali dodatak Skype aplikacije, služi kao radio. TV-aplikacije uglavnom su raspoložive na Apple i Android Storeu, tako da se TV-om može upravljati s drugih uređaja – tableta, PC-a i pametnih telefona. Omogućuje uranjanje u virtualni svijet onako kako su to nekad mogli samo strastveni ljubitelji video-igara. Poznaje vas bolje nego što vi poznajete nju.

Kada smo preuzeli upravljanje terminalom, shvatili smo da mnogo stvari treba hitno poboljšati, ne samo da bi usluga bila bolja nego i da se podigne razina sigurnosti osoblja. To je bio naš prioritet i uspjeli smo u nakini da terminal učinimo sigurnim mjestom za rad. Zbog toga se moralo ulagati, ali ne samo novac – sve to ne bi bilo moguće bez ulaganja truda zaposlenika i njihove potpune suradnje u provedbi sigurnosnih standarda. Kad je riječ o novčanim investicijama, uložili smo u potpuno novu dizalicu za kontejnere, sedam novih teglača i 13 novih prikolica te napravili nekoliko zahvata na uredskim prostorima i radionicama. Međutim, to je samo početak. Obvezatni smo na temelju svojega koncesijskog ugovora investirati 70-ak milijuna eura u 30 godina. Kako sada stvari stoje, taj će se novac uložiti u prvih pet godina. U planu je i nabava dva ‘postpanamax’-broda, obalne dizalice, 14 RTG i dviju RMG-dizalice te ostale prateće opreme. Planirano je i ponovno asfaltiranje luke, gradnja novih inspekcijskih prostora za Carinu i ostale službe te nadogradnja dizalice kako bi mogle prihvaćati veće brodove.

Istina, AGCT bilježi 10-postotno povećanje broja kontejnera u 2010. u odnosu na 35 posto prostora manje zbog gradnje novih molova, gatova i ranžirnog prostora. To je zahtijevalo ne samo dobro planiranje nego i postavljanje prioriteta. Odlučili smo da je najvažnije što brže otpremiti brodove, zbog toga smo morali otkazati neke poslove koji nisu bili dio osnovnog poslovanja terminala, kao što je kontejnersko dvorište (pohranjivanje, čišćenje i popravak kontejnera). Bez obzira na to odakle su prijevoznici, svi očekuju isto: da se njihov kamion brzo okrene i napravi što više ruta u danu. Blisko surađujemo s Carinom i otpremnicima i moram priznati da im se vrijeme rada veoma skratio od našeg preuzimanja u travnju. Ipak, još ima mjesta za poboljšanja, što ćemo provesti na svojemu novom gatu na istočnoj strani terminala.

Europska unija i Schengen nisu iste stvari i mi u kontejnerskom terminalu nemamo mnogo veze sa Schengenom. U AGCT-u blisko surađujemo s Carinom na provedbi svih europskih pravila. Zadovoljni smo jer vidimo da su neka od tih pravila već primijenjena pa teret bez zastoja vlakom dolazi u npr. Budimpeštu i odlazi iz nje. Povrh svega, upravo se uvodi naš novi operacijski sustav koji bi trebao zaživjeti do kraja siječnja. To će pojednostaviti mnoge carinske aktivnosti jer se isti sustav primjenjuje u nekoliko zemalja eurozone.

Kao osoba s nešto iskustva mogao bih reći da je za razvoj Luke Rijeka prognoza sljedeća: vedro, ali s ponešto oblaka na obzoru. Naš terminal bit će popunjen za osam ili devet godina, pa se te postavlja pitanje: što onda? Kad netko dođe na vrh, samo je jedan put kojim nakon toga može poći, onaj prema dnu. Riječki terminal zapravo je malen terminal usred grada i relativno mu je blizu Luka Koper koja će početi nadograđivati svoj terminal do kapaciteta od milijun kontejnera na godinu. Tada će riječka luka izgubiti sve prednosti koje trenutačno stvaramo i postati obična dobavna luka. Nijedan velik brod neće se koristiti dvjema lukama u krugu od 80 km. Jedino je rješenje početi užurbano raditi na otoku Krku i tamošnjem projektu kontejnerskog terminala, u kojem smo spremni sudjelovati i financijski. Međutim, rad na njemu mora početi odmah. Hrvatska završava biti ulaz u južnu središnju Europu. To nismo otkrili sada, tako je bilo stoljećima.

Terminal AGCT-a (Jadranskih vrata) ima status slobodne zone, pakiranje, distribucijski centar, visokokvalitetan skladišni prostor, 15.000 m², 1500 m² odjeljaka, 24-satni nadzor, carinska kontrola, površina: 150.000 m², zatvoreni skladišni prostor: 14.826 m², maksimalan godišnji kapacitet: 250.000 TEU, jednokratni kapacitet: 6500 TEU, 2 + 2 kontejnerska mosta, 150 priključaka za hlađene kontejnere (24-satni nadzor), popravak kontejnera, pregled kontejnera X-zrakama, dubina mora: 11 m; prihvat brodova veličine ‘panamax’, brzina manipulacije: do 20 kontejnera/sat/most, terminal Ro-Ro.