Prometna sigurnost

U posljednje vrijeme kuloarski se u krugovima prometnih stručnjaka sve više govori o tome što će se dogoditi kad napokon prestane MUP-ova jurisdikcija nad Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, u svim zemljama EU za taj zakon nisu mjerodavna njihova ministarstva unutar- njih poslova. Ovisno o zemlji, zakon je prebačen u nadležnost ministarstva prometa ili agencije za cestovni promet, odnosno agencije za sigurnost prometa. Bez obzira na sve primjedbe o takvu ustroj, katkad nedovoljno argumentirane, neslužbeno je mišljenje i mnogih MUP-ovih zaposlenika da im takav ustroj više šteti nego što koristi.

Prijedlogom Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa 2011. – 2020. kao dugoročni cilj predviđeno je osnivanje agencije za cestovni promet, ali ne pod okriljem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, nego kao samostalne i neovisne stručne institucije koja će imati javnu ovlast za sigurnost prometa na cestama. No budući da je izborno vrijeme, neka će buduća vlast tu odluku potvrditi ili izmijeniti u skladu sa stvarnim potrebama ili političkim odlukama. Pri tome bi se svakako trebali uzeti u obzir primjeri iz prakse Europske unije.

Jedan je primjer Švedska transportna agencija (Swedish Transport Agency) osnovana 1. siječnja 2009., institucija odgovorna za visoku kvalitetu usluge, siguran i ekološki utemeljen željeznički, zračni, pomorski i cestovni prijevoz. Odgovorna je za sastavljanje propisa i osigurava da ih vlasti, tvrtke, organizacije i građani poštuju.

Nama mnogo bliži primjer slovenska je agencija za sigurnost prometa AVP, ustrojena u nekoliko odjela: npr. Odjel za analizu, razvoj i koordinaciju donosi planove i koordinira provedbu nacionalnog programa sigurnosti na cestama, vodi pripremne aktivnosti za razvoj politike u mjerenju prosječne brzine na državnoj cestovnoj mreži te obavlja poslove i provodi preventivne mjere za poboljšanje sigurnosti na cestama.

Vijeće za razvoj i promicanje prometne edukacije priprema prometne obrazovne publikacije i druge materijale, radi na preventivnim programima te reklamnim kampanjama za veću sigurnost na cesti. Također organizira izobrazbu i savjetovanja, sufinancira civilne udruge, razvija međunarodnu suradnju i sudjeluje u međunarodnim prevencijskim projektima. Pokriva područje treninga i testova znanja o sigurnosti na cesti te istraživanja prometnih nezgoda.

Agencija ima i Odjel za vozila koji izravno nadzire ovlaštene za obavljanje tehničkog pregleda i registracije vozila, trenira kontrolore, službenike i menadžere koji rade na tim područjima te Odjel za vozače koji organizira izobrazbu vozača, donosi programe obuke i osigurava testove vožnje, razvija i provodi različite oblike dodatnih osposobljavanja cestovnih korisnika.

Ta dva primjera pokazuju različite modele regulacijskog ustroja u sigurnosti cestovnog prijevoza. Ne želeći predviđati ishod, u skladu s hrvatskom praksom taj će se problem sigurno riješiti političkom odlukom. Međutim, iz tih primjera treba uzeti u obzir sve što bi struka analizom stanja hrvatske prometne situacije smatrala dobrim za ustroj takve agencije. Svakako treba znati da je i u Hrvatskoj to područje na neki način ustrojeno, i to u sklopu ustroja u državnim službama, posebno MUP-u, da imamo etablirane i stručne ljude koji unatoč nedostatku novca i odgovarajuće infrastrukture uspješno rade taj posao.

Dakle, ustroj nove organizacije može biti samo kvalitetna nadogradnja sadašnjeg sustava. Osnovni cilj takva preustroja mora biti poštovanje struke, maksimalna funkcionalnost sustava prilagođena normativima EU i dostupnost svih komponenata njegovim korisnicima.