Prije smo imali jednu šansu poslati objavu, staviti nekakav naslov i reći ‘što se ufatilo, ufatilo se’, ali danas ako stavimo pet verzija neke objave koju želimo proširiti preko onlinea vi-dimo koja najbolje prolazi, drugi dan puštamo samo nju, samo nju forsiramo jer smo shvatili koja je poruka prošla. Možemo dakle testirati i provjeravati, i to u realnom vremenu. Ja ne patim zbog toga što mi mediji zatvaraju prostor jer se otvara stotinu drugih pri- lika. Problem je u tome što to klijenti još ne razumiju.
Neki dan su me nazvali iz jedne takve kompanije i rekli da imaju nešto potencijalno kritično i dodali da im nije važno što pišu novine, već to što se zbiva na društvenim mrežama. Ja sam pala sa stolca jer nisam mogla vjerovati da su, od kada smo se zadnji put čuli, u smislu razmišljanja prešli svjetlosne godine. Ipak, na kraju se ispostavilo da ustvari nisu, već se pokretnula nekakva peticija protiv nečega, netko je o tome pričao online i oni su mislili da je to nešto važno, jer o tome danas svi pričaju. Da su napravili ozbiljnu analizu, shvatili bi da je ta konkretna konverzacija nevažna. Dakle, jedna je stvar trend, a druga stvarno usvajanje, razumijevanje i promjena ponašanja u skladu s tim što se događa. To ne mora nužno biti tako radikalna promjena proizvoda jer to si može dopustiti vrlo malo kompanija, u kompanijama mora doći do stvarne promjene u razmišljanju.
