Glava i rep

Istraživanje koje je provela agencija Millenium promocija o rejtingu i kompetentnosti potencijalne vlade Kukuriku koalicije i usporedbi sa sadašnjim ministrima pokazalo je rezignaciju većine biračkog tijela jer su obje opcije postigle loš rezultat – manje ili više ogledalo su svega toga i političke kampanje.

Kad pogledamo posljednjih šest mjeseci, jasno je da su obje velike stranke vukle mnogo loših i manje loših poteza. Sve je to odredilo današnje smjerove i izgled te uvelike sadržaj izbornih kampanja. SDP-ova svojevrsna autističnost prema političkom trenutku i nedovoljna želja da se vlast doista preuzme i HDZ-ova inertnost, pa i nekompetentnost, u provedbi solidno zamišljena programa gospodarskog oporavka danas su pogreške prošlosti koje nas skupo stoje. Takvu ne baš bajnu političku situaciju pokazalo je i istraživanje koje je provela agencija Millenium promocija o rejtingu i kompetentnosti potencijalne vlade Kukuriku koalicije i usporedbi sa sadašnjim ministrima. Loš rezultat imaju i jedni i drugi, što u osnovi pokazuje rezignaciju većine biračkog tijela. Manje ili više ogledalo su svega toga i političke kampanje.

Mora se priznati da kampanja Kukuriku koalicije ima i glavu i rep. Dobro je posložena na terenu i višeslojna te se tako obraća svim dijelovima društva. Posebno treba pohvaliti vizualni identitet kampanje koji su osmisli Bruketa i Žinić te ideju nenametljivosti a prisutnosti u lokalnoj zajednici kvalitetno osmišljenim skupovima. Dobro je izbalansirana razina intenziteta kojom se obraćaju ljudima, a koja odgovara teškom gospodarsko-političkom trenutku. Negativan aspekt SDP-ove i koaličke kampanje jest nerazumljivost poruka koje se šalju. Ideja o 21 točki kao osnovi komunikacije promašena je. Možemo je usporediti s počecima komunikacijskih pogrešaka kad je Eisenhower 1952. predstavio svoj plan od 32 točke. Drugog dana predstavljanja nitko nije imao pojma o čemu je on govorio, a tako je ostalo i do kraja kampanje. Kukuriku koalicija ima i prezentacijski problem jer o temama govore nekompetentni ljudi ili ozbiljnu situaciju svode na provincijalnu zafrkanciju. Može se reći da je Zoran Milanović pogurao cijelu kampanju prema pozitivnom rezultatu promjenom svoje retorike. Priznavanjem suparnika počeo je komunicirati kao pravi lider i budući premijer, a ne kao negativistički nastrojeni oporbeni vođa.

HDZ vodi kampanju bez kampanje koja se raspala i prije nego što je zapravo počela. U njegovoj kampanji nedostaju osnovni elementi koji čine pravu kampanju, pa možemo govoriti i o nekompetentnosti marketinških stručnjaka koji su je slagali. Malo je bolja situacija u PR-u. Dobra je ideja da se intenzivno komunicira, ali napad na predsjednika Josipovića bio je početak kraja takve strategije. Negativna prekretnica u HDZ-ovoj kampanji kalkulantski je odnos prema listama i odgovaračenje s pozicioniranjem ključnih ljudi, što je izazvalo potpuno rasulo na terenu. Tomu je pridonijelo i centraliziranje odluke o tome tko će se naći na listi i na kojemu mjestu. Premalo je učinjeno u motivirati birače na terenu… HDZ-ovi čelnici biračima šalju poruku da su izbori već izgubljeni, što posve demotivira. Može se reći da HDZ mora imati samo jednu strategiju do izbora – motiviranje svoje birača da izadu na birašta. Ta je stranka pogodila i s Karamarkovim vraćanjem u svoje redove jer je tako poslala poruku da je borba protiv korupcije uistinu njezina borba.

Od ostalih do sada viđenih kampanja jedino Lodonja zaslužuje pozornost, ali više zbog toga što je jedina prava oporba IDS-u u Istri, manje zbog inventivnosti u kampanji. Doduše, treba joj odati priznanje da je (uz HRAST) jedina organizirala predizbore.

HSLS je jedini smogao hrabrosti jasno artikulirati političke poruke i trudio se ne lagati biračima. Dobro je osmislio program tema i poruka koje su kratke i jasne. Darinko Kosor više je nego dobro zauzima nacionalni medijski prostor. Ipak, dobru strategiju PR-a prate loše marketinški upakirane poruke. HDSSB je imao dobar početak pretkampanje s nastupima u Saboru, no pogriješio je s uvođenjem Branimira Glavaša u kampanju i propustio prilikom (barem za sada) promijeniti svoju već tradicionalno negativnu retoriku. HSP u svojoj kampanji ne radi dovoljno da bi istaknuo prednost stranke koja je ostala osamljena na desnici. No mora se priznati da je Danijel Srđ pokazao mnogo kvalitetnije političko lice nego što se to u prvi trenutak moglo činiti. Ostaje da će HSP na ovim izborima ostvariti lošiji rezultat jer se na kraju nije uspio ujediniti s drugim pravima, posebice HSP-om Ante Starčevića, čija je predsjednica Ruža Tomašić nedvojbeno postala brend. Hrvatski laburisti već su sada najveće iznenađenje ovih izbora, no to ne znači da će im takav biti rezultat. Dragutin Lesar ne posvećuje previše pozornosti vizualnom, zato i ne treba očekivati da mu kampanja bude posebno dojmljiva. Kampanja, prije svega, mora biti učinkovita, a poruke jasne. HSS bi mogao biti najveće razočaranje ovih izbora. Prema istraživanjima koje je provela Millenium promocija na terenu u posljednjih šest mjeseci njegovo biračko tijelo potpuno se raslojilo, što je posljedica nekonzistentne i djelomično nekompetentne politike koju vodi posljednjih desetak godina.