Doušnici

Trećina od 1214 pozvanih odvjetnika dostavila je popunjene upitnike s podacima o tajnom prikupljanju informacija o klijentima, tvrdi Ministarstvo financija, ali skriva tih 400 prokazivača.

Prema Ministarstvu financija, međutim, odvjetnici ne moraju sve svoje klijente prokazivati jednako. Kad odvjetnici već vode parnični ili kazneni postupak za klijenta, onda to klijenta ipak ne trebaju prokazivati. Pojednostavljeno, to znači da odvjetnici Prodanović i Sloković ili Nobilo ne moraju prokazivati Sanadera ili Polančeca prema kod tih osumnjičenika postoje rižici i od pranja novca. Ali ako Prodanović ili Nobilo dođe klijent koji investira novac ili kupuje dionice i sl., a ne suditi mu se već u nekom parničnom ili kaznenom postupku, njega moraju prijaviti.

Ako je sve to točno, postavlja se pitanje kad odvjetnici onda zapravo moraju biti doušnici. Svi odvjetnici s kojima smo o tome razgovarali (podaci u redakciji) tumače to tako da ne moraju nikakve podatke dostavljati Financijskom inspektoratu. Ali odvjetnici imaju od srpnja 2008., otkad se primjenjuje Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. Građani su od srpnja 2008. do 25. listopada 2011. odvjetnicima i dalje dolazili u vezi da je odnos stranke i odvjetnika povjerljiv i zaštićen profesionalnom tajnom. Međutim, odvjetnici su svojim klijentima od srpnja 2008. prije početka razgovora trebali dati da potpišu izjavu da su upoznati s činjenicom da odnos između stranke i odvjetnika više nije neograničeno zaštićen profesionalnom tajnom.

U Ministarstvu financija naglašavaju da odredbe o odvjetničkom doušnictvu vrijede u Hrvatskoj nakon usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stječevinom EU i da odvjetnici u Hrvatskoj nemaju drukčije obveze od onih koje provode odvjetnici u zemljama EU. Zato su i samostalne profesije, poput odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, računovoda i poreznih savjetnika, imenovane obveznicima primjene Zakona. I zbila, stanovita Ana Stipetić iz Financijskog inspektorata već obilazi revizorske tvrtke i računovodstvene servise u Zagrebu i kontrolira jesu li revizori, računovode i knjigovode prikupljali podatke o poslovanju svojih klijenata. Riječ je o neizravnom nadzoru koji je, tvrde u Ministarstvu financija, ovlašten provoditi Financijski inspektorat na temelju čl. 12. Zakona o Financijskom inspektoratu.

Prema tumačenju Ministarstva financija, odvjetnici ne moraju dojavljivati podatke prikupljene od stranih tijekom utvrđivanja pravnog položaja klijenta i pri zastupanju stranke u vezi sa sudskim postupkom, što uključuje savjetovanja za predlaganje ili izbjegavanje sudskih postupaka, bez obzira na to jesu li podaci dobiveni ili prikupljeni prije, tijekom ili nakon sudskih postupaka. ‘Drugim riječima’, tvrde u Ministarstvu financija, ‘za stranke koje zastupaju u parničnom, kaznenom ili prekršajnom postupku, kao i postupku pred Ustavnim ili Upravnim sudom, odvjetnici nisu dužni provoditi mjere dubinske analize prema postupku propisanom Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. Također, nisu dužni Uredu za sprečavanje pranja novca prijaviti sumnju u pranje novca ako bi se ona odnosila na stranku koju odvjetnik zastupa u jednom od navedenih postupaka’, objašnjava se u nepotpisanom odgovoru Ministarstva financija na naš upit.

Prema članku 52. Zakona odvjetnici moraju dostavljati podatke prikupljene od stranki kad im pomažu u planiranju ili provođenju transakcija radi kupoprodaje nekretnina, udjela ili dionica, u upravljanju novcem, vrijednosnicama ili drugom imovinom. Obveza prokazivanja propisana je i u pomagajućem klijentu pri otvaranju ili upravljanju bankovnim računima, štednim uložima ili računima za poslovanje s vrijednosnim papirima, poduzetničkim investicijama, kao i kad odvjetnici provode u ime i za račun klijenta financijsku transakciju ili transakciju u vezi s nekretninama. To se može tumačiti i tako da se obveza odvjetnika na prokazivanje klijenta odnosi samo na odvjetnike specijalizirane za trgovačko pravo, ali ne i na odvjetnike ‘krivičare’. Odvjetnici moraju prokazivati poduzetnike, investitore, vlasnike trgovačkih društava, ali i bako ako prodaju nekretninu, no i sve ostale kategorije klijenata osumnjičenih za kaznena djela, kao što su, primjerice, već spomenuti Damir Polančec ili Ivo Sanader.

Kad korisnik računovodstvenih usluga dostavlja dokumentaciju jedanput do dvaput na mjesec? Predviđena kazna za računovodstvene servise iznosi između 50 i 300 tisuća kuna. Velik je problem i odredba članka 75. koja direktno eliminira odredbe iz poslovnog ugovora između računovodstvenog servisa i korisnika računovodstvenih usluga. Naime, prema toj odredbi moraju se dati na uvid svi dokumenti bez znanja korisnika usluga te nastaviti kontinuirano pratiti financijsko poslovanje korisnika. Propisana je obveza i da računovodstveni servisi moraju ponovno prikupljati iste podatke iz sudskih registara? Ako društvo potpada pod obvezu revizije ili to zahtijeva njegov vlasnik, tada i revizorsko društvo mora ponovno prikupljati iste podatke od osnivačima. Je li se to zapaža kako se osjeća stranci – direktor društva u Hrvatskoj, a čiji je osnivač svjetski poznat korporacija, kad mora dostaviti dokument iz kojeg je vidljivo da je ta korporacija na svjetskoj burzi? Kako će računovodstveno društvo ili revizor, bilježnik ili odvjetnik znati da radi sa strankom politički izloženom osobom, jer i taj se odgovor zahtijeva? Računovode, revizori i porezni savjetnici ne mogu se kao odvjetnici ‘izvlastiti’ na iznimke zbog Zakona o profesionalnoj tajni. Svi bez razlike moraju biti doušnici, ali znaju li to njihovi klijenti?