Mogli bismo utemeljiti ‘organizacije za potpunu komunikaciju’

U Hrvatskoj nije uobičajeno da aktivni PR-ovci imaju formalnu akademsku naobrazbu za PR. Budući da ste vi znanstvenik svjetskoga glasa na tom području, možete li nam reći kako teoretsko znanje o PR-u može pomoći ljudima u praksi? – Za početak priznati ću da teorija PR-a često ne koristi previše PR-ovcima u praksi. Kao znanstvenici moramo podići svoju razinu i bolje proučiti što ljudi u praksi rade. Ipak, formalna naobrazba za PR danas je ključna zbog dva razloga: prvo, iskustvo bez naobrazbe i promišljanja ne pridonosi dovoljno pojedinima ni njihovim poslodavcima. Učenje stjecanjem iskustva samo po sebi ne potiče osobni razvoj, bolju kolektivnu praksu ni solidno znanje i metode koje bi trebale poslužiti kao temelj za uspješnu održivu praksu. Ako praksa ne zna za razne načine rješavanja zadataka ni koliko su ti načini uspješni ili neuspješni na dulji rok, osiromašena je. I onda su loši rezultati mnogo izgledniji. Nadalje, ako praktičari nemaju dubok i širok etički temelj, to će štetiti ugledu struke. Drugi je razlog za obrazovanje da nove spoznaje, pogotovo u neuroznanostima, mijenjaju naš način razmišljanja o središnjim aspektima ljudskog ponašanja i odlučivanja vezanima uz odnose s javnošću.

Kakva je perspektiva specijalizacije za PR? Koje smjerove razvoja očekujete za profesiju? Ima li ograničenja? – U malim zemljama postoji dobrodošla stručna naobrazba koja omogućava dobru holističku praksu. Ipak, PR stvara stručnjake za pravo, stručnjake za odnose s investitorima, ali morat će razvijati i stručnjake za rizik vezan uz ugled ako ne želi izgubiti dio temeljnog poslovanja. Također mora držati korak s društvenim medijima ako ne želi propustiti aspekte PR-a u eksponencijalnom rastu novih komunikacijskih sredstava i prakse. Pogledate li film ‘Društvena mreža’, vidjet ćete da je stvaranje pravih vrijednosti često u tome da ostavljate dojam da ste kul, a stvaranje takva ugleda oduvijek je jaka strana PR-a. Budući da se važnost brendiranja sve više širi s proizvoda i tvrtki na gradove i nacije, PR također treba sudjelovati u brendiranju.

Kakva bi bila idealna suradnja između PR-a i marketinga? – Radikalnog sam stajališta, koje se već pojavljuje u skandinavskim tvrtkama, da predsjednici uprava i vođe u 21. stoljeću moraju biti stručni za upravljanje unutarnjom i vanjskom komunikacijom te vješti u upravljanju krizom, rizikom i ugledom. Oglašavanje, ljudski resursi, marketing i PR moraju služiti temeljnoj svrsi organizacije i istodobno se truditi da za drže povjerenje javnosti. U skladu s tim, umjesto da se podijele na izolirane funkcije koje nemaju veću zajedničku vrijednost, organizacije ih moraju integrirati – ne samo u komunikacijsku strategiju nego u najširu strategiju tvrtke od početka. U idealnom slučaju predsjednik uprave koji misli na komunikacije znao bi se pobrinuti da ta integracija ima prednost pred raspravama o resursima i teritoriju. S više predsjednika uprava i najviših menadžera s područja PR-a mogli bismo utemeljiti ‘organizacije za potpunu komunikaciju’ koje bi integrisale temeljnu svrhu, etičke postupke i održivu profitabilnost.

Koliko ćete sada raditi za Fiat, a koliki je potencijal s obzirom na njihove planove u Srbiji? – Očekujemo da će tvornica u Srbiji 2012. imati oko četiri milijuna eura prihoda te 90 zaposlenih, a 2015. oko 12,5 milijuna eura i 190 ljudi. Budući da ta tvornica radi netkane tekstile koje mi, osobito naše tvornice u Rumunjskoj i Rusiji, rabimo kao sirovine za tapete, njezinom kupnjom prestajemo biti ovisni o proizvođačima sirovine. AD Plastik prvi će put proizvoditi sirovine za sebe. Razmišljamo o tome i da dio te proizvodnje prebacimo u Rusiju 2013. zbog smanjenja troškova transporta, a u Srbiji bismo pokušali proizvoditi iste dijelove za našu tvornicu u Rumunjskoj i nametnuti se Fiatu u tom dijelu. Zasad smo za Fiat dobili posao izrade razvodnika zraka ispod instrumentne ploče i to je bio razlog kupnje tvornice u Srbiji, jer su to proizvodi koji su izrazito opterećeni transportom. Fiatov je plan da dogodine proizvede 27 tisuća vozila, 2013. 120 tisuća, a 2014. izbacuju novi model LCV. U planu je ukupno 225 tisuća vozila, a u 2015. godini 300 tisuća. To je velika šansa za nas i druge proizvođače iz Hrvatske.

Koliko će AD Plastik narasti s ta tri velika projekta? – Kao grupa sad imamo realizirano 200-tinjak milijuna eura. S tim projektima ona će se povećati za 40 do 50 milijuna eura, što znači rast od oko 25 posto do 2015.

Je li Rusija i dalje obećano tržište? – Trenutačno imamo podjednaku realizaciju u Rumunjskoj i Hrvatskoj, a u Rusiji je na oko 40 milijuna eura. Sljedeće godine očekujemo znatan rast i to je definitivno tržište koje najbrže raste. Za AD Plastik sretna je okolnost to što je kriza najprije izbila na zapadnom tržištu, a poslije u Rusiji i istočnim tržištima. Pritom je u Rumunjskoj bilo najmanje potresa jer Renault ondje radi jeftiniji automobil niže klase koji se čak počeo više kupovati. Sve je to utjecalo na AD Plastik koji je samo 2008. imao pad i gubitak, već od 2009. bilježi rast, a ove godine očekujemo rast prihoda i dobiti za oko 15 posto u odnosu na lani.

Strateške odluke da odete u Rusiju i Rumunjsku prije konkurencije pokazale su se vrlo dobrima, imate li u planu neka nova tržišta? – Imamo planove za pet godina i svake ih godine nadopunjujemo. Zasad se ne planiramo širiti na nova tržišta. Mislimo se širiti na postojeće tri lokacije u Rusiji, u jednu od tih tvornica već smo uveli novu tehnologiju izrade gumenih profila i proizvodnja upravo počinje. U razgovorima smo i o mogućnostima ‘joint-venturea’ s nekim većim multinacionalnim kompanijama koje žele surađivati s nama u Rusiji i Srbiji. Iako se u Srbiji do 2015. realno nadamo realizaciji od 12 do 13 milijuna eura, iskreno očekujem da bi to moglo biti i dvostruko više jer iz Srbije planiramo konkurirati u Rumunjskoj i Slovačkoj koja je novo tržište za nas.

Što će biti s Hrvatskom? Što sad radite i može li se dogoditi da sve više proizvodnje selite odavde? – U Hrvatskoj najviše radimo za slovenski Revoz, odnosno Renault te Peugeot, Citroën, Volkswagen i Ford. Postoji mogućnost da smanjimo proizvodnju, no sve ovisi o tržištu i uvjetima. U interesu nam je raditi u Hrvatskoj i sjedište će sasvim sigurno ostati ovdje. Vjerojatno će se dogoditi da se iz Solina preselimo 20 kilometara nekamo u Zagorju zbog toga što je ova lokacija u Solinu pre-skupa za proizvodnju. Ne možemo ići dalje zbog kadra jer ne želimo izgubiti nijednog čovjeka koji je dobar, a teško ih je pronaći kod nas.

Kako se može zaustaviti nestajanje industrije u Hrvatskoj? – U Hrvatskoj su neutemeljeno rasle plaće, i to ne zato što je Hrvatska proizvodila više ili bolje. U ovoj vrsti industrije ne možemo povećavati cijene kao trgovci jer su nam konkurencija multinacionalke na svjetskom tržištu. Kada su izvoznici govorili da treba biti umjereni s rastom cijene rada, političari su isticali kako ćemo mi izvoziti pamet i visoku tehnologiju, no od toga se nije ništa dogodilo. Nijedna vlada dosad nije vukla poteze koji bi olakšali poslovanje izvoznicima, pa je proizvodnja došla na grane na kojima je sada nemoguće napraviti neki velik iskorak u kratkom vremenu. Trebalo bi zadržati ono što se ima i osmišljavati mjere kojima bi se to moglo povećati. Ključno je da političari počnu provoditi ono što govore. To je pitanje volje i prioriteta, a ne znanja.

Kakva je vlasnička struktura nakon novog kruga programa ESOP? Je li AD Plastik dugo-ročna opcija za najvećega pojedinačnog dioničara, ruski OAO Holding Autokomponenti? – Nakon što je slovenski Prevent otišao u stečaj, njegovih 25 posto dionica kupili su mirovinski fondovi, privatne osobe, a dio dionica kupljen je iz špekulativnih razloga. Sada 30 posto dionica ima ruski partner, 16 posto menadžment i radnici, a ostalo su fondovi i privatne osobe iz Hrvatske. Ruski su partneri, kako se izjašnjavaju, zadovoljni udjelom. ESOP je dobar model za dobre firme. U ovom krugu radnici i menadžment kupili su oko četiri posto dionica i to je dobro jer zaposlenici tako stječu dojam da utječu na stvaranje dobiti. Očekujemo da ćemo sljedećih pet godina, ako ne bude velikih poremećaja, svake godine imati veću dobit.

Je li AD Plastik meta za preuzimanje, imate li saznanja o tome? – Nemam, no ako bi se to dogodilo, sigurno ne bi bilo neprijateljsko preuzimanje jer takvi potezi nisu uobičajeni u automobilskoj industriji. Postoje li neke tvrtke kojima smo mi zanimljivi za kupnju – vjerojatno da.

Nakon neuspješna pokušaja kupnje francuske tvornice Sealynx u stečaju, imate li sada sličnih planova? – Ne bih rekao da je to bio neuspjeh. Iz toga smo stekli do neka nova saznanja i prihvatili novu tehnologiju koju sada primjenjujemo u Rusiji. Zahvaljujući tomu dobili smo posao izrade novih proizvoda za Renault. Za sada nemamo preuzimačkih ambicija jer s ova tri projekta imamo dovoljno posla.