U lobiranju je nadasve važno osigurati potporu različitih interesnih skupina, lokalnih političara, stručnjaka i ostalih potencijalno utjecajnih organizacija kako biste ojačali vlastiti položaj i povećali uvjerljivost svojih argumenata.
Nema jedinstvene definicije lobiranja jer ona ovisi o kutu iz kojeg se promatra, otkriva pomoćnik Uprave Hrvatskog društva lobista Ivan Vuković. PR stručnjaci smatraju lobiranje funkcijom odnosa s javnošću, za marketinške stručnjake ono je dio integrirane marketinške komunikacije, a sami lobisti najčešće definiraju lobiranje kao zasebnu poslovnu funkciju ili komunikacijski proces. No jedno je sigurno: lobiranje je nastojanje da se utječe na javne politike pružanjem specifičnih informacija njihovim kreatorima.
U Hrvatskoj se lobiranje dugo smatrao sumnjivom profesijom jer se poistovjećivalo s posredništvom, no znatan napredak ostvaren je nakon što je osnovano Hrvatsko društvo lobista koje danas okuplja stotinjak članova. Jedini certificirani lobist u Bruxellesu iz PR agencija i konzultantskih kuća Dubravko Miholić, član Uprave konzultantske agencije Hauska&Partner, kaže da je, prema teoriji odnosa s javnošću, lobiranje jedna od aktivnosti unutar PR-a koja se naziva ‘public affairs’, a cilj joj je utjecati na javnu politiku kroz lobiranje i/ili putem medija. ‘Public affairs’, među ostalim, znači i komunikaciju s vladom, poslovnim sektorom i interesnim skupinama. Miholić ističe da nema ozbiljne PR agencije u svijetu, posebice u Bruxellesu i Washingtonu, koja ne nudi uslugu ‘public affairs’, čiji je sastavni dio i lobiranje. U Hrvatskoj se lobiranjem bave konzultantske kuće, odvjetnici, PR agencije, profesionalni lobisti, bivši i aktualni političari, diplomatski krugovi, gospodarstvenici, poslovni ljudi, nevladine organizacije i druge, sindikati, pa čak i neki novinari i urednici.
Stručnjakinja za odnose s javnošću Aleksandra Kolarić smatra da lobiranje unutar odnosa s javnošću nije toliko razvijeno u Hrvatskoj te da se ono obavlja prije sporadično i reaktivno odnosno na zahtjev klijenta, a ne proaktivno. U svijetu je pak lobiranje uobičajeno usluga unutar PR-a. Napominje kako je lobiranje specifično za neke industrije poput naftne, duhanske i farmaceutske koje država snažno regulira. S obzirom na to da je lobiranje mali dio odnosa s javnošću, Kolarić smatra kako je PR moguće i bez klasičnog lobiranja jer postoje mnoge industrije i klijenti za koje veći dio vremena ne treba lobirati s obzirom na to da im ključni poslovni ciljevi nisu vezani uz regulatorne aktivnosti države.