U Hrvatskoj najviše radimo za slovenski Revoz, odnosno Renault te Peugeot, Citroën, Volkswagen i Ford. Postoji mogućnost da smanjimo proizvodnju, no sve ovisi o tržištu i uvjetima. U interesu nam je raditi u Hrvatskoj i sjedište će sasvim sigurno ostati ovdje. Vjerojatno će se dogoditi da se iz Solina preselimo 20 kilometara nekamo u Zagorju zbog toga što je ova lokacija u Solinu preškupa za proizvodnju. Ne možemo ići dalje zbog kadra jer ne želimo izgubiti nijednog čovjeka koji je dobar, a teško ih je pronaći kod nas.
U Hrvatskoj su neutemeljeno rasle plaće, i to ne zato što je Hrvatska proizvodila više ili bolje. U ovoj vrsti industrije ne možemo povećavati cijene kao trgovci jer su nam konkurencija multinacionalke na svjetskom tržištu. Kada su izvoznici govorili da treba biti umjereni s rastom cijene rada, političari su isticali kako ćemo mi izvoziti pamet i visoku tehnologiju, no od toga se nije ništa dogodilo. Nijedna vlada dosad nije vukla poteze koji bi olakšali poslovanje izvoznicima, pa je proizvodnja došla na grane na kojima je sada nemoguće napraviti neki velik iskorak u kratkom vremenu. Trebalo bi zadržati ono što se ima i osmišljavati mjere kojima bi se to moglo povećati. Ključno je da političari počnu provoditi ono što govore. To je pitanje volje i prioriteta, a ne znanja.
Nakon što je slovenski Prevent otišao u stečaj, njegovih 25 posto dionica kupili su mirovinski fondovi, privatne osobe, a dio dionica kupljen je iz špekulativnih razloga. Sada 30 posto dionica ima ruski partner, 16 posto menadžment i radnici, a ostalo su fondovi i privatne osobe iz Hrvatske. Ruski su partneri, kako se izjašnjavaju, zadovoljni udjelom. ESOP je dobar model za dobre firme. U ovom krugu radnici i menadžment kupili su oko četiri posto dionica i to je dobro jer zaposlenici tako stječu dojam da utječu na stvaranje dobiti. Očekujemo da ćemo sljedećih pet godina, ako ne bude velikih poremećaja, svake godine imati veću dobit.
