Home / Biznis i politika / Kaznena odgovornost

Kaznena odgovornost

Jednaka je kazna za one koji neisplatom plaća ugroze jednog ili 10.000 radnika. Unatoč mnogim primjedbama poslodavaca neisplata plaća kao kazneno djelo nedavno se našla u Konačnom prijedlogu kaznenog zakona. Odredba je i dalje besmislena jer će se teško odrediti očita namjera neisplaćivanja plaća. Najviše će zbog nje stradati obrtnici i mali poduzetnici.

U natoč mnogim primjedbama i nezadovoljnim poslodavcima neisplata plaća dobila je mjesto u čl. 132. Konačnoga prijedloga kaznenog zakona kao posebno kazneno djelo. Istina, ta će odredba, kao, uostalom, cijeli novi kazneni zakon, stupiti na snagu tek 1. siječnja 2013. Nekoliko posljednjih mjeseci govori se o ‘novome’ kaznenom djelu iako to uopće nije točno. Točno je, naime, da i Kazneni zakon koji je već godinama na snazi sadrži čl. 114. koji nosi naslov ‘Povreda prava na rad i drugih prava iz rada’, i to kazneno djelo ima propisanu kaznu zatvora do tri godine.

U sudskoj praksi je jasno zauzeto stajalište prema kojemu slučajevi kao što je stečaj ili općenito insolventnost tvrtke znače da zaposlenicima nije uskraćeno pravo iz rada i na rad. I kad se plaća ne isplaćuje, u tim slučajevima nema kaznenog djela zbog neisplate, što, naravno, ne znači da nije bilo drugoga kaznenog djela zbog kojega se možda dogodio stečaj. Ako je točno da se u brojnim slučajevima u kojima je svima jasno da su radnicima uskraćena prava na rad i prava iz rada, kao na primjeru Đakovštine, nije pokrenuo kazneni postupak, onda to nije pitanje ni za poslodavce ni hrvatskog zakonodavca, nego za one koji podnose kaznene prijave i one koji o njima odlučuju.

Drugo je pitanje zašto nema razlike u težini djela neisplate plaća jer je za sve najveća zaprijeđena kazna od tri godine zatvora, i za onoga tko je ugrozio jednog radnika i za onoga tko ih je ugrozio 10.000 i više. Međutim, već je sad jasno da će se na udaru te kazne naći ponajviše obrtnici jer se pravnu osobu ne može poslati u zatvor, što će u slučaju pokušaja provedbe izazvati gašenje obrta. To će biti završni udarac nakon nedavnih odluka Ustavnog suda o odgovornosti, a bez ikakve sankcije za npr. poreznog referenta koji kasni s povratom PDV-a možda zbog svojeg nerada, a možda i zbog naloga s više razine, ili pak drugog poduzetnika koji prvomu nije na vrijeme platio izdani račun.

Zašto se dodatno ne pritisnu sve karike u lancu da svoje obveze izvršavaju na vrijeme, zašto ponovno nisu svi jednaki pred zakonom? Zašto se onaj tko na vrijeme ne izvrši svoje obveze i ne plati naručeni proizvod ili uslugu ne kriminalizira, a kriminalizira se poduzetnik koji ne isplati plaću?

U poduzetnikovu poslovanju isplata plaća je samo dio uspješna poslovanja. Na primjeru trgovca to znači da se roba najprije kupi i plati, a zatim proda korisniku, fakturira i naplati. Iz razlike cijene ili marže nadoknade se svi troškovi tog trgovca, naravno, uključujući plaće zaposlenika, poreze te druga davanja; ako se posluje uspješno, ostat će nešto i za dobit. Ako u dijelu procesa iskrsne problem – najčešće je to naplata od poslovnog partnera, ali može biti i nezakonit postupak poreznih tijela – trgovac neće moći plaćati robu ni isplaćivati plaće (to mogu kompanije koje raspolažu s mnogo svojeg novca ili imaju osigurane linije u bankama).

Svjestan toga, zakonodavac je u svom prijedlogu posegnuo za rješenjem koje s jedne strane potpuno relativizira prijedlog, a s druge strane može dodatno zakomplicirati stvari. U tekstu Konačnog prijedloga kaznenog zakona za čl. 114. stoji i formulacija koje nema u sadašnjem tekstu (koji je na snazi), a prema kojoj nema kaznene odgovornosti ako se plaće nisu isplatile zbog nedostatka novca čiji cilj nije bio neisplata plaća. To zapravo znači da bi o kaznenom djelu bila riječ samo ako netko namjerno ne isplaćuje plaće, što će biti jako teško dokazati jer neisplata plaće sigurno nikad nije cilj, ali može biti sredstvo ili usputna posljedica.

Kako, primjerice, postupiti ako poslodavac odluči graditi nov objekt nadajući se povoljnom kreditu, ali koji se izjednači (a taj bi objekt bio i u funkciji očuvanja radnih mjesta i dobiti poduzetnika)?

Kako postupiti ako poslodavac odluči kupiti skuplji bager ili automobil, a nakon toga ne uspije platiti plaće; što ako netko birajući između dvije obveze, od kojih može platiti samo jednu, plati dobavljača, a ne isplati plaće; plati porez, a ne isplati plaće itd.?

Podsjećamo i na to odredba Zakona o radu u čl. 84. st. 3. obvezuje poslodavca da plaću isplati najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Koliki bi to morali biti smještajni kapaciteti hrvatskih zatvora da se svi koji tu obvezu ne izvrše (a izvršiti je znači platiti pravodobno i u cijelosti) sankcijiraju zatvorom? Prije odgovora na to pitanje treba se prisjetiti svih trgovackih društava kojima je država većinska vlasnica i koja godinama pasivno gleda kako se gomilaju neisplaćene plaće (i ne samo one) gomilaju, kako se posluje preko drugih računa, kako se…